Splitski glumac o odrastanju sa samohranom majkom, borbi s depresijom i željama za budućnost: "Volio bih osvojiti Oscara"

Kada je imao samo pet godina, Splićanin Davor Pavić (33), kojeg smo upoznali kao Milana Čavku u seriji 'Divlje pčele', znao je da će biti glumac. Iako nikada nije išao na dramske radionice, oduvijek je volio glumu, kao i biti u centru pažnje. No, sve je to bilo na razini zezancije kojom je zabavljao prijatelje, dok mu u trećem srednje netko nije rekao 'zašto ti ne bi upisao glumu?'. Tada učenik Zdravstvene škole u Splitu, planirao je upisati medicinu koja ga je zaista i zanimala. No, kada je igrom slučaja završio u publici na jednom od ispita na Umjetničkoj akademiji u Splitu, zaljubio se u glumu i shvatio da je to njegov put. Ali, kako se u njegovom rodnom gradu gluma upisuje svake druge godine, godinu je dana trebao čekati na prijemni ispit.

To je vrijeme odlučio iskoristiti kako bi odradio staž u bolnici kao laborant, a iako mu je sam posao bio zanimljiv, već nakon samo nekoliko dana shvatio je da rutina takvog posla jednostavno nije za njega. Znao je da želi ostaviti svoj trag, a osjećao je i da ima 'to nešto'. Uz pomoć prijatelja, a danas i kolege, Pere Eranovića, godinu se dana pripremao kako bi usavršio svoje monologe - Leonea iz 'Gospode Glembajevih' i Holdena iz 'Lovca u žitu', te poeziju koju su napisali Krleža, Jesenjin i Cesarić.

"Sjećam se da se prijemni održavao na dan kad smo ušli u Europsku uniju i da nas je bilo dosta koji smo čekali svojih pet minuta. Umirao sam od treme, ali čim sam ušao u dvoranu, ta je trema u potpunosti nestala - osjetio sam da sam svoj na svome. Na kraju su te godine primili osmero ljudi, a ja sam bio jedini iz Splita. Znao sam da ću uspjeti upisati glumu, ali postojao je određeni pritisak. No, kada sam vidio tu zgradu, te ljude, način rada, nešto se prelomilo u meni i odlučio sam krenuti u tom smjeru. Svaki glumac ima iste sumnje i pita se: 'Mogu li ja ovo?', jer u glumi se uvijek kreće iz početka, ali bez obzira na sve to, znao sam da ću biti ovo što danas jesam. Jednostavno sam takav, kao konji u utrkama - ne gledam ni lijevo ni desno. I koliko god imao sumnji, u jednom trenutku se ta šuma pročisti i vidim svoj put", govori Davor kojemu je tu osobinu usadio njegov pokojni djed Rozario.

Čista ljubav

Njih dvojica bili su iznimno povezani, a ono što su dijelili splitski glumac opisuje kao 'čistu ljubav'. Uvijek spreman pomoći mu, najviše ga je naučio o socijalnom aspektu života - kako se ponašati u konfliktima, zašto je važno biti discipliniran, ali i kako očuvati čisti obraz. Hranio ga je samopouzdanjem, a i dan-danas, kada prolazi kroz krizu, upita se kako bi njegov 'dida' riješio taj problem.

"Ako se dovoljno fokusiram, čujem odgovor - ne znam je li to glas, intuicija ili nešto drugo, ali nikada me ne vara. Religiozna sam osoba i vjerujem da postoji nešto iznad nas, veće od nas. Smatram da se sve događa s nekim razlogom, a iako jako odvajam vjeru od crkve, smatram da sam produhovljen. Štoviše, čini mi se da ljudi koji nisu produhovljeni na neki način, uvijek ostanu u svojoj zoni komfora. Kao da naiđu na zid i ne mogu napredovati u bilo kojem aspektu - poslovnom, privatnom, prijateljskom, ljubavnom… Ja vjerujem i zato živim na takav način", objašnjava Davor, dodajući kako mu je velika podrška kroz život i njegova mama Sanja.

Naziva je najtoplijom ženom na svijetu, a kao samohrana majka podnijela je velike žrtve kako bi njemu bilo dobro u životu - što joj danas i vraća. Poseban je utjecaj na njegov život imala i baka Tea koja je preminula prije nekoliko mjeseci. Za života je bila strastvena obožavateljica magazina Gloria, koji je redovito kupovala i čuvala. "Znam da je danas tu negdje, da ovo vidi i da je ponosna", govori Davor koji je oduvijek znao da je drugačiji i da nosi u sebi određenu dubinu. Ipak, okolina u kojoj je odrastao to nije shvaćala.

Ustrajan, tvrdoglav, ali i iskren

"Svjestan sam da nisam ni najtalentiraniji, ni najzgodniji ni najljepši, ali imam neke vrline koje su poželjne za uspjeh u ovom poslu, a to su samopouzdanje, hrabrost, ustrajnost, tvrdoglavost i iskrenost. No, kroz godine, upravo me ta iskrenost najviše koštala, pogotovo u razdoblju nakon diplomiranja kada se moraš izboriti za prve poslove. Ne trpim sranja, dvolične ljude i licemjerje, pa su ljudi na određenim pozicijama to shvatili kao da sam bahat ili bezobrazan. Pritom, bio sam pun očekivanja, stvarao sam scenarije u glavi kako bi se stvari trebale odviti. I onda sam se našao među ljudima koji su to odlučili iskoristiti protiv mene. Tada su krenule moje interne borbe - razočaranja, depresivni periodi, negativne misli. Nakon dugog crnog perioda, shvatio sam da moram početi pronalaziti 'krivca' u sebi jer na drugo ne mogu utjecati. Ne na način da postanem sebična osoba, nego jednostavno da procijenim tko je vrijedan toga da čuje moju istinu, a kada je samo vrijeme za reći 'okej'. Ali i dalje se nisam odrekao inata, mojeg glavnog motora pokretača", otkriva Davora kojega je i profesor s Akademije, Milan Štrljić, prozvao 'dizel motorom' jer se 'sporo palio'.

Ipak,  kako slikovito kaže, kada se upali - ne staje. Tako mu je najdraže čuti da nešto ne može, jer onda dobije ultimativnu potrebu da svima pokaže što sve može. No, gluma je i dalje profesija u kojoj je odbijanje neizostavan dio posla. Tako je i prilikom audicije za Milana Čavku bio spreman na to da ulogu neće dobiti. Stoga, kada je dobio poziv, tri puta je molio ženu iz produkcije da mu ponovi da je dobio ulogu - kako bi bio siguran da se to zaista dogodilo. Iako je početna karakterizacija lika bila iznimno jednostavna, Davor je odlučio u svojoj interpretaciji stvoriti negativca kojeg će publika zavoljeti zbog njegovog unutarnjeg emotivnog svijeta koji je nesastavljen, osakaćen i raspadnut.

"Kao glumac imam taj luksuz da kroz posao mogu proći sve svjetove u sebi, što na mene djeluje jako ljekovito i terapeutski. Primjerice, ako snimamo scenu ubojstva, moram dati sto posto sebe i svoje mašte, a istovremeno izbacim tu negativnu energiju u nekim zaštićenim okvirima. Kad dođem doma, najopušteniji sam", govori Davor, priznajući da seriju 'Divlje pčele' ne gleda kako bi izbjegao pretjeranu samokritičnost. Uvijek, naime, vidi samo greške i stvari koje bi drugačije snimio da ima drugu priliku.

Želja za Hollywoodom

No, ono čime je najviše zadovoljan su njegove scene s partnericom Margaritom Mladinić. S njom je glumačku kemiju osjetio već u vrijeme audicije, koja je trajala mjesecima.

"Svakome bih poželio partnericu kao što je ona", ističe Davor koji je iznimno zadovoljan svojom sadašnjom poslovnom situacijom, jer uz rad na 'Divljim pčelama' predaje i na Akademiji u Splitu, gdje je pročelnik Studija glume. Ipak, nada se da će dobiti priliku pokazati potpuni dijapazon svojih mogućnosti - od horora i erotskog filma, do blockbustera, drama i fantazija. Osim što bi se volio probiti na regionalnom tržištu, velika mu je želja i Hollywood.

"Reći ću i tu klišej frazu, ali volio bih osvojiti Oscara. Opsjednut sam tom dodjelom nagrada otkako sam imao dvanaest godina i svake godine pomno pratim svih sedam sati koliko traje. Veliki sam filmofil i poštujem kinematografiju, a jednog dana bih želio igrati Jokera. Batman mi je omiljeni junak, ali kontra mi je zanimljiva - volim uloge krajnosti koje su kompleksne. Htio bih ući u krajnje emocije i gurati vlastite granice", ističe Davor i dodaje kako su mu najveća podrška na njegovom putu najbolja prijateljica Ivana i jedna posebna osoba. Zasad ne želi otkriti detalje o njoj, ali je sretan.

Zahvaljujemo Cogito Coffee HQ / Café u Dvorištu na ustupljenoj lokaciji za snimanje.