Sucu prekršajnog suda u Splitu Ivanu Dadiću Državno sudbeno vijeće (DSV) u lipnju 2014. izreklo je jednu od najtežih stegovnih mjera koje jednom sucu mogu biti izrečene - razrješenje od sudačke dužnosti s rokom kušnje od dvije godine. Dadić je kažnjen zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti: u predmetima koji su mu povjereni nije postupao učinkovito pa je čak u 45 spisa koje je bio dužan riješiti nastupila zastara. Dvogodišnji rok kušnje znači da ako u roku od dvije godine, dakle do lipnja 2016., počini pogrešku, bit će razriješen sudačke dužnosti. Sudac Dadić nije se mirio sa stegovnom mjerom pa je podnio žalbu Ustavnom sudu.
Tu neugodnu stegovnu mjeru splitskom je sucu izrekao prethodni saziv DSV-a na čelu s Rankom Marjanom.
Međutim, 16. srpnja 2015., dakle godinu dana kasnije, novi saziv DSV-a kojim predsjedava sudac Vrhovnog suda Željko Šarić donio je odluku o premještaju suca Dadića sa splitskog Prekršajnog suda na splitski Upravni sud. Iako je formalno gledano riječ o premještaju suca s jednog suda prvog stupnja (prekršajnog) na drugi sud prvog stupnja (upravni), u stvarnosti se ne radi o pukom premještaju nego i o unaprjeđenju. Kao sudac upravnog suda, sudac Dadić ima 2000 kuna veću plaću nego što je imao kao prekršajni sudac. Suci upravnih sudova prvog stupnja imaju veću plaću od prekršajnih sudaca jer rješavaju složenije pravne predmete.
Šokirani kolege
Ustavni sud je 19. studenoga 2015. odbio Dadićevu žalbu na odluku o disciplinskoj mjeri i konstatirao da je DSV u lipnju 2012. ispravno odlučio kad mu je izrekao stegovnu mjeru. Time je odluka DSV-a o stegovnom kažnjavanju suca Dadića postala i pravomoćna, ali u trenutku njezina donošenja Dadić je već bio na bolje plaćenom poslu na Upravnom sudu.
Logično pitanje koje se nameće jest - kako je moguće da DSV sucu odredi strogu stegovnu mjeru zbog neurednog obnašanja dužnosti, a zatim ga premjesti na na bolje plaćen i zahtjevniji sudački posao.
Dadićevi kolege na splitskom prekršajnom sudu, kako neslužbeno doznajemo, bili su prilično šokirani prošlogodišnjom odlukom DSV-a o njegovu premještaju. Predsjednicu splitskog prekršajnog suda Anu Belić-Radovani koja DSV-u daje mišljenje o premještaju sudaca s toga na neki drugi sud pitali smo zbog čega je odoborila Dadićev premješaj na bolje plaćen i zahtjevniji posao. Objasnila nam je, međutim, kako ona nije DSV-u sugerirala Dadićevo ime. U lipnju prošle godine DSV je, tvrdi, raspisao natječaj za pet sudačkih mjesta na splitskom Upravnom sudu, na koji se javilo petero sudaca splitskog prekršajnog suda.
Potrebe suda
- Od mene, kao predsjednice Prekršajnog suda, DSV je zatražio da se očitujem bi li trajni premještaj pet sudaca otežao rad Prekršajnog suda u Splitu. U očitovanju DSV- u navela sam kako bi odlazak pet sudaca otežao rad suda kojemu sam na čelu, ali da premještaj dvoje sudaca ne bi utjecao na naš rad. Dakle, od mene nije traženo da iznesem mišljenje o konkretnim sucima, već da izvijestim DSV o potrebama ovog suda, nakon čega je DSV donio odluku o premještaju dvoje sudaca prekršajnog suda u Splitu, a jedan od njih je bio Ivan Dadić - objasnila je Belić-Radovani.
Lista prvenstva
Zbog čega su na bolje plaćen i zahtjevniji posao odlučili premjestiti upravo suca koji je stegovno kažnjen, pitali smo i predsjednika DSV-a Željka Šarića. On tvrdi da u slučaju suca Ivana Dadića nipošto nije riječ o napredovanju, već o premještaju. Prekršajni sud s kojeg je premješten sudac Ivan Dadić, tvrdi predsjednik DSV-a, sud je istog ranga kao i upravni sud na koji je sudac premješten.
- U slučaju premještaja suca, bez obzira na visinu plaće, ne radi se o napredovanju, jer se pod napredovanjem podrazumijeva samo imenovanje na viši sud.
Prema Šarićevoj tvrdnji, dakle, u odluci DSV-a o Dadićevu premještaju na bolje plaćenu sudačku dužnost nema ničeg spornog jer se u njegovu slučaju postupilo u skladu s utvrđenom listom prvenstva prijavljenih kandidata.