Oscara za režiju na noćašnjoj 85. dodjeli nagrada Američke akademije filmskih znanosti i umjetnosti pripao je tajvanskom redatelju Angu Leeju (58) za “Pijev život”. Leeju je to drugi zlatni kipić u toj kategoriji – osvojio ga je i s “Planinom Brokeback” postavši prvi redatelj azijskog podrijetla kojem je to pošlo za rukom, a u svojoj kolekciji ima i Oscara za najbolji film neengleskog govornog područja “Tigar i zmaj”. Izmiče mu i dalje, međutim, nagrada za najbolji film.
Ovo je drugi put da osvajate Oscara za režiju, ali ne i za najbolji film. Hoće li vam se treći put posrećiti? – I oba puta me zeznuo Jack Nicholson. Ne mogu zaboraviti kako je rekao “Crash” prije sedam godina. No ovoga puta svi su očekivali da “Argo” pobijedi. Za najbolji film mnogo se toga mora poklopiti. Nisam siguran da je uvijek riječ o umjetnički najuspjelijem djelu, više o konsenzusu oko filma koji je te godine omiljen u industriji. Koju god da nagradu dobijemo ona pripada cijeloj ekipi, pa tako i ova za režiju.
Vjerojatno svi na Tajvanu skaču od veselja. Možete li opisati kako se osjećate? – Kao što znate, devedeset posto film snimljeno je na Tajvanu koji nam je pružio veliku materijalnu i duhovnu pomoć. Svi su dali što su i koliko su mogli, a povrh svega puno strasti. Zato sam ovu nagradu i želio – kako bih se svim tim ljudima mogao zahvaliti. Moram priznati da sam malo zaribao jer sam trebao izgovoriti šest indijskih imena ali nisam uspio u brzini. “Pijev život” je pravi međunarodni film i pripada svijetu.
Kako ćete proslaviti nagradu i kineski praznik koji pada na današnji dan (kraj proslave Nove godine)? – Želim svima sretnu godinu zmije. Čudo je da sam uspio napraviti ovaj film koji sam u sebi nosio četiri godine. Riječ je o filozofskoj knjizi i skupom projektu, a to je najgora moguća kombinacija, zastrašujuća. Biste li ponovno voljeti snimiti film u 3D tehnici i s toliko specijalnih efekata? – Svakako. Efekti su vizualna umjetnost. Odbijam na njih gledati kao na rezultat tehnike koju stvaraju kompjutori i zanatlije. To je u svakom smislu umjetnost. Želim slijediti primjer “2001: Odiseje u svemiru”. To je čisto vizualno iskustvo te organsko i psihološko putovanje – film u svojoj najčišćoj formi. Loše je samo što su efekti skupi. Kada pojeftine više će filmaša moći s njima raditi i uspostaviti filmski jezik budućnosti u kojem se i sam želim okušati budem li u mogućnosti.
Koje su vam teškoće zadale najviše muka na putu uspjeha? – Svakako kulturološke razlike. Američku kulturu sam usvojio, nisam s njome rođen, iako sam oduvijek volio američke filmove, i to baš srednjestrujaške. Nitko nije tako sofisticiran u filmskoj umjetnosti kao Amerikanci. Ne govorim o umjetnosti, već o zanatu i filmskom jeziku – gramatika je ovdje postojanija. Sve sam to morao usvojiti. No filmovi su i slika i zvuk. Tek nakon “Razuma i osjećaja” osjetio sam da sam uspio. Vaše mane ponekad mogu biti prednosti. Činjenica da dolazim iz druge kulture učinila me posebnim i snažnim. Jedna je kultura u lijevoj, a druga u desnoj polovici moga mozga. Zato potičem i druge azijske filmaše da se okušaju. Isprobajte svjetsku kulturu – ona počinje u Hollywoodu.
