Prije tri godine imala sam karijeru, Oscara i predivnu djecu. Ali nešto je nedostajalo: nisam bila voljena. Tada je došao Keith i rekao mi: “Dopusti mi da te volim”. Dopustila sam mu to, i zato, hvala ti, Keith – rekla je holivudska diva Nicole Kidman primajući u New Yorku nagradu za Ženu godine. Tom je zahvalom 41-godišnja Australka, rođena na Havajima, pokazala ne samo koliko voli svojega muža country pjevača Ke itha Urbana nego i da su joj sva holivudska priznanja manje važna od privatnog života.
Nakon propaloga braka s glumcem Tomom Cruiseom, za kojega je bila udana od 1990. do 2001., imala je nekoliko kratkih veza, među ostalim s tamnoputim američkim glazbenikom Lennyjem Kravitzom. No, tek kad je u siječnju 2005. upoznala Keitha Urbana, znala je da je pronašla pravog muškarca za sebe. Vjenčali su se u srpnju 2006., a njihovoj sreći nije bilo kraja kada je potkraj prošle godine glumica zatrudnjela.
Dok je bila u braku s Cruiseom, posvojila djevojčicu Isabellu i dječaka Connora, a pred sam njegov kraj proživjela dramu nakon spontanog pobačaja. Ovaj put ništa nije htjela prepustiti slučaju: otkazala je sva dogovorena snimanja i otišla na rodiljni dopust daleko od Hollywooda i paparazza.
Kćer Sunday Rose rodila je 7. srpnja u Nashvilleu, gdje zajedno sa suprugom ima jednu od svoje tri kuće. Druga je u Los Angelesu, a treća je u njihovoj Australiji. Iako ima i australsko i američko državljanstvo, Kidman nikada nije skrivala da upravo Australiju, gdje je odrasla, smatra svojom domovinom. Uostalom, upravo je na G-Dayu, tradicionalnom godišnjem američkom okupljanju Australaca iz svijeta zabave, upoznala Keitha.
Stoga ne čudi što joj je njezin posljednji film “Australija”, koji je snimila prije nego što je ostala trudna i koji se od 25. prosinca prikazuje u hrvatskim kinima, toliko prirastao srcu. Doduše, u epskom filmu čija se radnja zbiva u II. svjetskom ratu, Nicole Kidman glumi Engleskinju koja u Australiji vodi ranč. Osim šanse da ponovno radi s Bazom Luhrmannom, redateljem njezinog filma “Moulin Rouge”, i sunarodnjakom Hughom Jackmanom, na prihvaćanje uloge potaknuo ju je i snažan osjećaj domoljublja, koji je još izraženiji otkako ondje uživa u obiteljskom životu i majčinstvu.
Koliko vas je snimanje filma “Australija” natjeralo da preispitate svoj odnos prema domovini? – Uvijek sam osjećala snažnu povezanost s Australijom. Kad sam bila dijete, roditelji su me često vodili u divljinu gdje sam jahala konje i plivala u malim jezerima. Moj su život obilježili ti izleti u divljinu Australije, pa se nadam da će film uspjeti gledateljima dočarati ljepotu tog dijela moje domovine.
Ipak, većinu vremena provodite u SAD-u. Osjećate li da vam nešto nedostaje kad niste u Australiji? – Istina je da većinu vremena provodimo u Americi, no koristimo svaku priliku da odemo u Australiju, pa ćemo i ove blagdane provesti ondje. Međutim, koliko god mi u Americi nedostaje domovina, moj dom je ondje gdje je moja obitelj, dakle, Keith, Sunday Rose, Isabella i Connor. A u Tennesseeju smo svili naše obiteljsko gnijezdo, pa je ondje sada moj dom.
Kako ste se osjećali snimajući u veličanstvenim pejzažima divlje Australije? Jesu li, možda, svakodnevne brige izgledale manje važne? – Snimanje je bilo iskustvo koje se događa jednom u životu. Vidjeti te prekrasne zalaske sunca u Kununuri neopisiv je doživljaj, a u tim trenucima čovjek postane svjestan ljepote i snage prirode koja je postojala godinama prije vas te koja će ostati takva i nakon što vi nestanete. Tada shvatite kako ste samo jedan mali kotač u ovom svemiru, što je vrlo zdrava spoznaja za svakog čovjeka jer se prestanete brinuti oko sitnica.
Jeste li i prije bili toga svjesni ili vam je ovaj film promijenio pogled na život? – Uvijek sam toga bila svjesna. Dovoljno je samo pogledati zvijezde na nebu da shvatite koliko smo mi ljudi, zapravo, beznačajni. Problemi zbog kojih noćima ne spavam, sitnice su u usporedbi sa silama koje pokreću svemir. Zato bih se trebala samo smijati i veseliti.
Pruža li vam takvo razmišljanje dodatnu snagu? – Ne toliko snagu koliko unutarnji mir.
Što vam treba da postignete taj unutarnji mir? – Pružilo mi ga je moje dijete, baš kao što iz svojega braka crpim golemu količinu samopouzdanja i zadovoljstva. Moja kći je božanstvena, uz nju je sve jednostavno. Prekrasna je curica. A kad ste voljeni i sposobni uzvratiti tu ljubav, onda se nalazite u stanju savršenog mira. I ja sam sada u najmirnijoj fazi svojega života.
Ima li “Australija” posebno mjesto u vašoj karijeri? – Ovakav film sam htjela snimiti od trenutka kad sam kao tinejdžerica počela razmišljati o svijetu u kojem živimo. Dugo godina sam sanjala o povratku u Australiju i snimanju filma koji bi pokušao dočarati aboridžinsku kulturu.
Pogledajte foršpan za film “Australija”:
Je li vam bilo teško snimati scene sa stokom? – Prestrašila sam se kad sam čula da ću morati snimati scenu u stadu krava. Činilo mi se da zbog svog straha neću biti uvjerljiva kao stočar, no prebrodila sam ga nakon što sam naučila kako se odnositi prema stoci, kako pomusti kravu… Sada bez problema mogu zamahnuti bičem, izdvojiti kravu iz stada i potjerati je naprijed. Još ne mogu vjerovati da sam to naučila. Snima jući te scene, stalno sam govorila Hughu Jackmanu: “Ovo je tako zabavno. Nikada neću za boraviti ove trenutke”.
I vi imate ranč u Australiji, zar ne? – Da, kupila sam zemlju nedaleko od Sydneya i ondje imam malo stado od 40 krava.
Odvedete li i njih katkad na pašu? – Ne, to je malo stado, koje je uglavnom na pašnjaku. Zapravo, držimo ih samo zato da bi nam trava na ranču bila kratka.
Treba li vam za ugodan život luksuz urbane sredine ili biste mogli živjeti na selu? – Baš sam nedavno pričala s jednom prijateljicom o tome, i zaključila sam da što sam starija, više me privlači seoski život. U svakom slučaju, ljepše mi je na selu nego u velikom gradu. Obožavam tamošnji mir, mogućnost da slobodno vozim bicikl ili jašem konja. No, lijepo mi je i u Londonu gdje boravim posljednjih tjedana i pripremam mjuzikl “Nine”.
Kada ste zavoljeli seoski život? – Oduvijek sam živjela u gradu, ali kako mi je otac bio maratonac, praznicima nas je uvijek vodio na planinarenje. Već tada sam zavoljela prirodu, ali zbog posla i drugih obveza teško je bilo napustiti grad. Sada, pak, imam mogućnost živjeti na selu, pa bih voljela imati i više djece. Moja sestra već ima četvero i vidim koliko joj je zabavno.
Znači li to da sada želite još jedno dijete? – Ne, ne, ne… Sada snimam mjuzikl s Danielom Day-Lewisom, a onda planiram dugački odmor. Dijete, zasad, nije u planu.
Uživate li i dalje u glumi ili već razmišljate o mirovini? – Možda ideja o mirovini i nije tako loša. Život na farmi je predivan, pa mi je nekad žao što moram ići na snimanje. No, ljepota života i jest u tome što nikada ne znamo gdje ćemo biti za pet ili deset godina.
Jeste li realna osoba ili sanjar? – Definitivno sanjar. Cijeli život sam provela u snovima. To je i razlog zašto sam postala glumica jer je sve te ideje i maštarije trebalo negdje “ispustiti”: pretvaranje da si netko drugi, najbolji je ispušni ventil.
Jeste li te ideje ikad pokušali realizirati u nekoj drugoj umjetnosti? – Moja ujna je odlična slikarica i pokušala me naučiti slikati, ali vrlo brzo smo obje shvatile da to nije baš dobro. Skladati ne mogu jer ne znam note. Ipak ću to područje ostaviti suprugu. Možda bih jednom mogla napisati roman.
Imate li već ideju za roman? – Ne, jer dosad nisam ni razmišljala da bih se u to mogla upustiti. Ali, svakodnevno pišem svoj dnevnik. Pisanje me natjera da svaku večer promislim što je taj dan donio.
Znači li to da često analizirate svoj život? – Znam analizirati svoje postupke i događaje, ali to ne radim često. Zato pisanje ne bih nazvala analizom, više zapisivanjem svojih misli.
Vraćate li se često u prošlost, čitate li svoje dnevničke zapise otprije godinu ili više dana? – Naravno, pa to mi je najveće zadovoljstvo. Kad shvatim da ono što mi je prije dvije ili pet godina bilo od životne važnosti, danas ne znači ništa, na mene djeluje oslobađajuće.
Jeste li sada u najsretnijoj fazi svojeg života? – Ne znam jesu li to moji najsretniji dani – jer mi za takvu procjenu treba vremenski odmak – no, znam da sam došla u životno razdoblje kad imam dovoljno iskustva da mogu uživati od dana do dana.
Jeste li ovaj unutarnji mir pronašli pomažući drugim ljudima ili, možda, u vjeri u Boga? – Imam snažnu vjeru u Boga. On je središte mojih meditacija, a načinu na koji meditiram, naučio me moj otac.
Wayner D. Milton