Bùi Linh Ngân/ FLICKR
ŽIVOTNA ŠKOLA ŽUŽI JELINEK

O SVINGERIMA Žuži analizira specifične muško-ženske odnose

Znam da će ovo što ću sad izreći zvučati nevjerojatno, da će izazvati čak i smijeh kod mojih čitatelja i čitateljica, ali neka. Ja sam, kad su ljubavni odnosi u pitanju, ipak konzervativna žena.

Zaljubljena sam u ljubav, volim seks, divila sam se onima koji su za ljubav žrtvovali čak nešto što se i meni činilo gotovo nemogućim. Ali sve što sam u ljubavnom životu činila, imalo je neku formu i normu. Ljubavni odnosi su predivni kad su intimni, kad je u njemu dvoje zaljubljenika koji se vole ili tek vole seks. Nikad nikoga nisam osuđivala ako bi napravio koji izlet u tuđu postelju, ali onako, poskrivećki, a ne da o tome bruji selo. I dalje tvrdim da promjena nije nevjera. Nisam osuđivala ni otvorenu vezu u kojoj obje strane smiju ulaziti u odnose s drugim osobama. Dakako, bez partnerove nazočnosti! Voljela sam mnogo puta, ne uvijek jednako, ali u svakoj vezi sam nalazila neko zadovoljstvo. Živjela sam život u punom ljubavnom intenzitetu i nije mi zbog toga žao. Žao mi je jedino što nisam iskoristila sve što mi se nudilo.

Neki dan pročitala sam da je u Du­brovnik uplovio brod Azamara pun svingera. Na brodu nema samaca, a i ne smiju se ukrcati. Odmah sam pomislila kako je ovo ipak neka nova vrsta turizma, još neviđena u našoj zemlji. Svaki gost je u ovoj našoj situaciji dobrodošao, to prije što su i ovi svingeri izjavljivali da su uživali na brodu, ali i u Dubrovniku. I, dakako, obećali da će se vratiti. Činilo mi se da nam je ovo čak i dobra reklama. Ti sigurno nisu siromašni. Jer svingera je na brodu sedamsto, a posade je oko četiristo. I mora ih biti toliko jer na brodu je mnogo, prema njihovoj priči, aktivnosti. Tantra masaže, svinganje, mijenjanje partnera koji dolaze iz različitih zemalja. A ti ljudi sigurno “znaju to znanje” jer to rade neki već više od 12 godina. Doduše, početnicima nije lako, ali svi se brzo opuste jer parovi im pomažu u tome. Silno hvale posadu i hranu, ali ističu da su tu prvenstveno zbog svinganja.

Zagolicalo me ipak gdje svingaju, a onda sam saznala da svinganje u javnim prostorima nije dopušteno, već su za to rezervirani posebni prostori unutar broda. ­– Sve su to stranci, dokoni i s mnogo novca ­ brzo je – uskočila jedna moja susjeda kad sam je upitala što misli o tome fenomenu. ­ Malo je takvih, ako ih uopće ima u nas. Kako će ih i biti kad većina misli kako će kupiti koricu kruha, a ne kako će “bludničiti”. Za nju je to ipak samo to. Jer kako običan svijet može prihvatiti nešto što i oni koji su tome “vičniji” teško da bi se u to upuštali ­ izmjenjivati ženu s nekim drugim, gledati to i uživati. Ipak se iznenadila kad sam joj rekla da i u Hrvatskoj ima skoro deset tisuća svingerskih parova, da je osnovan čak i klub.

Njezin odgovor na to bio je rezolutan -­ mijenjanje partnera uz nazočnost onoga drugoga je ipak psihički poremećaj. Naljutila se čak na mene kad sam joj rekla da to može biti i stil života. Jer svingeri tvrde da im takav način ne uništava brak, već ga učvršćuje jer razbija monotoniju uzrokovanu višegodišnjim zajedničkim životom. Nisam propustila ni da joj spomenem našega seksologa Simu Mraovića koji također smatra da svinganje može proći bez posljedica na brak, no samo ako su parovi sigurni jedni u druge i, dakako, svoju ljubav. Gledala me s nevjericom što je to govorim, kakvu to ljubav spominjem kad muž ženu ili žena muža “daje dobrovoljno drugom u krevet i još pritom to gleda i uživa”.

Dopunila sam, da bih bila što uvjerljivija, svu tu priču o povijesti nastanka svinganja, nabrajala joj zgode o naočitim momcima tridesetogodišnjacima, američkim pilotima, koji bi poslije svih mogućih nesreća djevojkama koje bi ostajale bez momaka ponudili bračnu postelju kao zaborav. Donijela sam joj, jer sam to bila pripremila kad sam čula za uplovljavanje toga broda u dubrovačku luku, i neke članke koje sam bila sačuvala o toj pojavi, a koji govore da su prvi svingerski klubovi otvoreni potkraj šezdesetih u Americi, a osobiti procvat zabilježen je u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Prema nekim podacima, dva milijuna ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama redoviti su svingeri. Sumnjičavo je vrtjela glavom na sva ta moja objašnjenja, ali ipak se nije složila da je toga bilo prije koliko sam joj ja tvrdila. Tek se malo pokolebala kad sam joj rekla da je bilo, ali se o tome šutjelo. ­- Ako je tako kako kažeš, ako se nije govorilo, kako su se nalazili? -­ nije ni ona posustajala. I sad sam iskoristila zadnji adut koji sam znala i ispričala joj priču a da uopće ne znam je li istinita, ali pročitala sam je. Svingeri se mogu prepoznati i po uređenju svojih vrtova. Ako se u nečijem dvorištu vide ružičasti ili ljubičasti ukrasi, ili bijelo kamenje, to su sigurni znakovi alternativne seksualnosti.

Navodno su svi vrtovi u jednoj ulici u gradu na istoku Amerike ­- ružičasti. A toliko je u njima bijelog kamenja da kao da je nedaleko kakav kamenolom. I nakitom se može odavati seksualna orijentacija. Prsten na palcu, prstenje na nožnim prstima, lančić na struku, vjenčani prsten na ženinoj desnoj ruci pokazatelji su da bi tu moglo “biti svašta”. Nisam više imala snage ni za kakva objašnjenja, jer ni sama nisam bila načisto što reći i misliti o nečemu o čemu baš i nemam najbolje mišljenje. No ne pada mi ni na kraj pameti ni sada ikoga osu-đivati, ali kao žena s iskustvom, a barem mi toga kad je ljubav i seks u pitanju ne nedostaje, mogu reći da i ja nešto iz te domene ljudskoga života ne razumijem.

Kad je taj brod uplovio u dubrovačku luku, sjetila sam se nečega što sam davno čula na jednom predavanju u Ženevi, tome je sigurno više od pedeset godina. Tad se za svingere, barem pod tim nazivom, nije ni znalo, a ono o čemu je psihijatar Smith govorio, svi smo mi mislili da govori o ljudima koji imaju neku vrstu poremećaja. Tada su čak i stručnjaci takve odnose tretirali tako. No vremena su se mijenjala, odnosi su poprimali neke drugačije oblike, i sad imamo to što imamo. Netko to prihvaća, netko se zgražava, netko ne razumije, a netko osuđuje. Ne znam smijem li završiti ovu kolumnu na način kako sam je i počela ­- nije ni meni baš sve što je ljudsko -­ prihvatljivo. Je li to i mene vrijeme pregazilo, pitam se. Ako je to u pitanju, i neka je.

Linker
12. travanj 2024 09:58