Premda zagrebačka pjevačica Ksenija Erker (54), poznaje domaću estradu kao vlastiti džep jer je na njoj prisutna od kraja šezdesetih – njezina omiljena tema za razgovor nisu pjevači, pjevačice, estradne priče i pjevačke finese. Kad je kod kuće, mnogo je više zanimaju finese iz njezine kuhinje, kojima svaki put oduševi svoju obitelj. Ni kad je najumornija, nije joj teško pripremiti nešto malo, ali jako fino. I sve to “začini” svojim toplim osmijehom tako da je svima dan ljepši.
– Suprug Hrvoje kaže da se i “iz ptičje perspektive” vidi koliko uživam kad pričam o gastronomiji, a i laskam si da znam kuhati. Prijatelji, koji k nama skoknu na kavicu, uvijek me uspiju potaknuti da se raspričam o toj temi, a ako to malo potraje, rado ih pozovem da ostanu još malo pa im nešto na brzinu pripravim. Recimo, paštu s umakom od sastojaka koje imam u hladnjaku. Jela od tjestenine odličan su izbor kad treba pripraviti nešto na brzinu, a svi ih vole – priča pjevačica koja već treću sezonu sjedi u žiriju glazbenog showa Zvijezde pjevaju i vrlo dobroćudno “dijeli pravdu” pa je omiljena među natjecateljima. No, za domaću tjesteninu treba imati i dovoljno vremena i mnogo iskustva. Nije na odmet, kaže, koristiti brašno te krupicu od tvrde, durum pšenice, jer ona sadržava više bjelančevina od obične, a i teže će se prekuhati.
Kutija iz smočnice
– Vrlo mi je bitno da je pašta kuhana točno onoliko koliko se treba kuhati, jer je samo tada puna umaka, koji je upila poput “spužve”. Ako je, pak, prekuhate, neće je spasiti ni vrhunsko maslinovo ulje ni svježi začini. Ksenija Erker otkriva da u njezinoj smočnici uvijek mora biti kutija puna gotove pašte jer je njezin suprug, kantautor Hrvoje Hegedušić (73), veoma voli, a njoj se rezanci ne mijese baš svaki dan. A i njezinim unučićima pašte je baš super.
– Moja starija kći Hana sa suprugom Petrom, četverogodišnjim sinom Jurišom i šestogodišnjom kćeri Petrom, već dvije godine živi na Varaždin Bregu, pa ne možemo skoknuti jedni k drugima u nekoliko minuta, ali se zato čujemo nekoliko puta u danu. To su prihvatili i naši unuci. Juriša me neki dan nazvao da mu poštom pošaljem gris-knedle. Nije bio sretan kad sam mu objasnila da okruglice nisu pismo i da ih ne mogu samo tako poslati… Moj treći unuk, Luka, sin moje mlađe kćeri Martine, voli, pak, tjesteninu pravljenu za djecu. No, nedavno je “otkrio” još jednu jako finu, koju sam mu kupila u restoranu Vapiano. Baš je zgodno da se i u restoranu može kupiti svježa tjestenina koju domaćica kod kuće pripravi kako želi. Moji unuci najviše vole moje umake, a meni je zadovoljstvo ugađati im.
Tanja Vučičević
