Plavokosa glumica Marija Omaljev Grbić svoj bi život bez pretjerivanja mogla nazvati – nomadskim. Jedna od glavnih negativki u sapunici “Zakon ljubavi”, koja se prikazuje na Novoj TV, u nepunih je 25 godina promijenila čak četiri grada: rođena je u Novom Sadu (u obitelji vojvođanskih Hrvata), gimnaziju je završila u Rovinju, novinarstvo je studirala u Zagrebu, a glumu u Sarajevu. U gradu na Miljacki se skrasila jer se ondje zaljubila i – udala. No, njezin nemiran duh i želja za poslom potkraj lipnja su je ponovno doveli u Zagreb, na snimanje serijala, koje će vjerojatno potrajati do veljače iduće godine.
– Pratila sam prijašnje AVA-ine projekte i željela sam se, poput svojih sarajevskih kolegica Helene Minić i Ane Vilenice, u njima okušati. Stoga sam im prije pet mjeseci e-mailom poslala svoj životopis i dvije fotografije, tek toliko da me imaju u svojoj evidenciji. No, oni su, na moje iznenađenje, reagirali munjevito, pet minuta nakon što su primili e-mail. Nazvali su me i rekli da imaju jednu ulogu za mene te da dođem na audiciju u Zagreb. Otišla sam, odglumila nekoliko scena iz “Zakona ljubavi” i već sutradan su me obavijestili da sam dobila ulogu – priča Marija, kojoj je lik Une Perković, zločeste i razmažene pripadnice zagrebačke zlatne mladeži, bio velik izazov.
Pogotovo stoga što je u svom liku pronašla jedan djelić iz svoje biografije: i Una je, poput nje, htjela biti glumica, ali zbog nedostatka talenta to nije uspjela pa se zaposlila kao novinarka u tabloidu, Marija je, doduše, išla obrnutim putem. Najprije je željela biti novinarka, zbog čega je na Hrvatskim studijima u Zagrebu upisala studij novinarstva, a potom je postala glumica.
– Od Hrvatskih studija sam odustala na drugoj godini zbog statistike: s matematikom nikad, naime, nisam bila u prijateljskim odnosima – objašnjava Marija, koja je 2004., nakon neuspješnog pokušaja da se upiše na zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti, otišla u Sarajevo. Komisiju na tamošnjoj ASU oduševila je monologom Nine iz Čehovljeva “Galeba” i pjesmom “Sarajevo”, Izeta Sarajlića. Prva godina života u Sarajevu bila joj je, kaže, veoma teška: studij je bio zahtjevan, a nedostajala joj je i obitelj. Majka Ruža, pravnica, otac Miljenko, inženjer strojarstva, i šest godina stariji brat Miki, zaposlen u Agrokoru, ostali su živjeti u Rovinju. Roditelji su je i uzdržavali, ali samo dok nije završila treću godinu jer je tada, prema pravilima Akademije, smjela glumiti u kazalištu i na televiziji te zarađivati.
Najviše je uloga ostvarila u Narodnom pozorištu – u predstavama “Jedan čovjek i jedna žena”, “Rodoljupci”, “Prvi put s ocem na izbore” i “Ženidba” – dok je TV gledatelji znaju iz bosanskih serijala “Pečat” i “Krv nije voda”.
Tetovaža kao znak ljubavi
U nekim predstavama glumila je i sa svojim šest godina starijim suprugom, glumcem Mirajem Grbićem, za kojeg se udala 31. svibnja ove godine, nedugo nakon što je diplomirala. Njih dvoje su se upoznali dok je Marija bila još na prvoj godini studija, u kafiću u neposrednoj blizini akademije, u koji su oboje svraćali. I dok je on od samog početka otvoreno pokazivao koliko mu se Marija sviđa, ona je bila vrlo suzdržana.
– Činilo mi se kao da pripadamo različitim svjetovima. Ja sam bila šminkerica, a on roker za kojeg se pričalo da je veliki zavodnik i boem. Godinu dana sam mu odolijevala, no on je bio uporan i osvojio me svojom karizmom, šarmom i smislom za humor. “Kapitulirala” sam kad je nedugo nakon što smo prohodali na grudima istetovirao moje ime – otkriva Marija, koju je suprug podržao kad je prihvatila ulogu u “Zakonu ljubavi”. Uostalom, on mnogo vremena provodi u Zagrebu: čim odradi predstavu u Sarajevu, sjeda u automobil i dolazi k njoj.
– Ne dopuštamo da nas išta razdvoji, pa ni posao – kaže Marija, dodajući kako Miraj ne voli bučna mjesta i diskoteke pa najradije šeću gradom ili odu u neku kazališnu kavanu. Cjelodnevna snimanja Mariji ni ne dopuštaju “bančenja” pa večeri, kad joj nema supruga, uglavnom provodi na Facebooku ili igrajući kompjutorske igrice u stanu koji je dobila na korištenje od AVA produkcije. Cimerica joj je Danijela Stanić, kolegica iz sapunice i poznanica s glumačke akademije u Sarajevu.
– Zagreb mi se sviđa jer je lijep, a i zato što se na njegovom središnjem trgu nalazi kip mog “sugrađanina”, bana Josipa Jelačića. On je, naime, rođen u Petrovaradinu, koji je dio Novog Sada – objašnjava Marija, koja je rodni grad napustila kao desetogodišnja djevojčica – zbog politike, koja tada nije bila naklonjena hrvatskoj nacionalnoj manjini. Ali, Marija o tome nerado govori. Bilo joj je, kaže, žao što mora napustiti Vojvodinu, no želi se sjećati samo lijepih trenutaka. Primjerice, da je pohađala istu osnovnu školu kao i slavna tenisačica Monika Seleš.
– U Novi Sad odlazim vrlo rijetko jer ondje je ostalo malo moje obitelji. No, nikad neću zaboraviti ulice i parkove svoga djetinjstva – priznaje Marija kojoj je dolazak u novu sredinu bio pomalo šokantan. Morala je, primjerice, promijeniti govor (dotad je pričala na ekavici), no brzo je zavoljela Rovinj i Istru. – Ne znam gdje je zapravo moj dom – priznaje Marija – jer za svako mjesto u kojem sam živjela vežu me drugi ljudi i druge uspomene. No, osjećam da su svi ti gradovi na neki način moji, što god tko rekao.
Damir Leljak