Kažu da je gluma rudarski posao, a otkad svoju Juliju glumim na tonama ugljena, u to sam se i sama uvjerila. Kako bih isprala crnu prašinu koja mi se uvlači u svaku poru, moram se nakon predstave tuširati barem tri puta – kaže 30-godišnja riječka glumica Tanja Smoje. Ona u Strindbergovoj “Gospođici Juliji”, premijerno izvedenoj na Riječkim ljetnim noćima, glumi u napuštenom pogonu tvornice Torpedo na čiji je betonski pod nasuto desetak tona mrkog ugljena.
Za Tanju to, doduše, nije ništa neobično jer je čari ambijentalne glume već iskušala na specifičnim lokacijama: od željezničkog kolodvora u predstavi “Dobrodošli u Rijeku” do ne baš uvijek toplog mora na plaži u Pećinama, gdje je noću plivala glumeći u komediji “Lukrecija o’ bimo rekli Požeruh”. A zbog Julije je – osim što se u ljubavnim prizorima pojavljuje posve gola, na tepihu prostrtom na ugljenu tik do gledatelja – morala podnijeti još jednu žrtvu. Redatelj Damir Zlatar Frey zamislio je da njegova Julija bude dugokosa pa je Tanja morala na ugradnju ekstenzija: zbog toga je u frizerskom salonu strpljivo prosjedila čak jedanaest sati (jer prvi pokušaj nije uspio), a najbolnije je bilo raščešljavanje pramenova.
– To mi je pouka i sad definitivno puštam kosu – kaže Tanja koja će s “Gospođicom Julijom” u listopadu gostovati na sarajevskom MESS-u. Ondje će je gledati i njezin dečko, inženjer prometa, s kojim je u vezi još od studentskih dana. U Sarajevu je, naime, završila Akademiju scenskih umjetnosti, a prije toga, nakon neuspjelog pokušaja na akademiji u Zagrebu, upisala se na Filozofski fakultet u Rijeci.
– Nisam se mogla pomiriti s time da ću raditi kao profesorica hrvatskog jezika, i nešto se u meni prelomilo. Kao apsolventica odlučila sam otići u Sarajevo, a na to me nagovorila Ana Vilenica, koja je ondje studirala glumu. Majka se, naravno, pobunila protiv toga, jer idem u grad u kojem je tek završio rat, a i bojala se da će ostati sama u Rijeci: moj otac je pomorac i mjesecima ga nema kod kuće, a i stariji brat Igor plovi – priča Tanja, koja je vikendima autobusom putovala po dvanaest sati od Sarajeva do Rijeke. U međuvremenu završila je oba fakulteta. U šali kaže da je diploma filozofskog za roditelje, a s akademije za nju. Na kazališnim je daskama svojedobno doživjela nezgodu i samo zahvaljujući slučaju izbjegla teže posljedice. U predstavi “Ujak Vanja” plamen svijeće zahvatio je njezin šal. Nije to niti primijetila, a ni publika, u kojoj se nalazila i njezina majka. Mislili su da je i to dio predstave. Tek je kolegica Zrinka Kolak Fabijan shvatila što se događa i golim rukama ugasila vatru. Tanja se pritom nije nimalo preplašila jer gluma je, priznaje, njezin život – pa i pod cijenu života.
Jagoda Zamoda