Možete li nam reći o čemu razmišljate dok odlučujete koju ćete ulogu prihvatiti? Znamo da su vam bile ponuđene neke druge komercijalne uloge u prošlosti koje ste odbili. Hoćete li to i dalje raditi i kakav je sada vaš stav o tome? – Pa, nema nekog posebnog razmišljanja. Pretpostavljam da je to najjednostavniji odgovor. Ako mnogo razmišljaš, već se na neki način udaljiš od uloge, stoga se možeš izdaleka diviti i zamišljati nekoga drugoga kako to radi ili jednostavno to možeš odmah ti uraditi.
Učinili ste nešto sjajno nakon što ste pobijedili. Poljubili ste Georgea Clooneya. Možete li reći zašto ste to učinili? – George je bio uz mene cijelo ovo vrijeme, i osim što mi je najbliži nominirani kolega, moram reći da sam stvarno ponosan što mogu biti u društvu takvih glumaca u jednoj
ovakvoj situaciji. Mnogo je glumaca koji nisu bili nominirani ove godine, a ostvarili su prekrasne izvedbe, poput Emile Hirsch, Ryana Goslinga, Franka Langelle, Benicija Del Tora koji je uvijek fantastičan.
Ovo je prvi put u 44 godine da svi glumci koji nisu iz SAD-a, pa i Javier Bardem, pričaju o tome kako više nema granica u Hollywoodu. Što kažete na činjenicu da je četvero Europljana osvojilo glumačke nagrade? – Iskreno, ne znam što bih rekao, osim činjenice da smo stvarno ostvarili odlične uloge. Ali bilo je i odličnih izvedbi američkih kolega, koje su mogle biti prepoznate na nominacijama. Pa pretpostavljam da je to fenomen, ali ne znam hoće li mnogo utjecati na stvarnost.
Poznati ste po svom vjernom pripremanju za uloge. Kako se na kraju rješavate svih tih karaktera kad jednom završite sa snimanjem? – Oni mene napuštaju, a ne ja njih. Ja, zapravo, ne moram raditi ništa. Znatiželja je ta koja je više ili manje nezasitna i ona ne nestaje samo tako kada je posao obavljen. Tako da treba vremena. Znam da će zvučati bizarno, ali bilo je lijepo istraživati Plainviewov život, stoga mi je bilo teško prestati to raditi.
Pročitali ste što je Daniel Day-Lewis rekao na press-konferenciji, a možete pogledati i njegov govor zahvale.