Ronald Goršić / CROPIX
#ostajemdoma

Piše Tatjana Jurić: 'Budućnost je definitivno stigla, samo više nisi siguran što te više straši'

Zagrebačka voditeljica za Gloria.hr napisala sve što joj se posljednjih dana mota po glavi, u periodu izvanrednih okolnosti, pandemije i straha zbog potresa otkrila je kako izgledaju njezini dani.

Poznata voditeljica Tatjana Jurić osvrnula se na trenutnu situaciju koja nas je sve zadesila i preokrenula nam živote naglavačke. Ona, poput mnogih medijskih djelatnika, ne može cijelo vrijeme raditi od kuće, ali strogo se pridržava svih uputa nadležnih vlasti, za čitateljice Gloria.hr detaljno je opisala kako izgledaju njezini dani za vrijeme pandemije koronavirusa te kako su na nju djelovali potresi koji su zadesili Zagreb. Tatjanin osvrt donosimo vam u cijelosti.

Dok ovo pišem, upravo (u utorak navečer) su nas stresla dva nova potresa. Ustvari tri, ali tko više broji. Kažu da je ovo zadnje podrhtavanje trajalo pune tri minute. Čim zatrese, mobitel krene zvoniti, svi se javljaju u sve grupe, jeste osjetili, jeste dobro; nakostriješeni smo svi. Doduše, nakon onog prvog koji nas je u nedjelju pošteno preplašio, svi ovi naknadni, naizgled su zanemarivi, ali dovoljni da te trbuh opet zaboli i da pogledom tražiš torbu koju si pripremio za bijeg.

Kad sam bila mala, tijekom rata, sjećam se torbe Civilne zaštite koju su moji roditelji uvijek imali spremnu - od tranzistora preko baterije do - gas maske. Pa eto, ako ćemo malo po crnom humoru, ni gas maska ovih dana nije na odmet.

Nestvarna je ova stvarnost koju odjednom živimo, ali tu smo gdje jesmo. Virus. Pandemija. Karantena. Potres povrh svega. Pa čak ti i snijeg, početkom proljeća, u ovakvoj situaciji, stvara nelagodu. I komet. Ne zaboravimo komet… Budućnost je definitivno stigla, pa sad više nisi siguran što te više cima - potres i strah od istoga, virus i pandemija ili - karantena za koju ne znaš koliko će trajati. Godina nije ni počela, a ostarjeli smo već za naredne tri.

Poštivanje strogih procedura

Zbog prirode posla, kao i sve druge javne službe, pa i kolege novinare, mene potpuna karantena nije dopala, ali iz kuće izlazim samo i jedino kad moram na posao ili kad odlazimo u nabavku. Čak smo i šetnju naše Jack sveli na minimum.

U redakciji stroge procedure i pravila ponašanja i za nas koji smo svakodnevno u programu uživo. Timovi se izmjenjuju, obavimo svoje, ulovimo koju zraku sunca ili malo protegnemo noge, do auta i zatim #ostajemdoma! … Posao se obavlja bez uobičajene gužve, program nesmetano ide, dezinfekcija je obavezna i učestala, a biti dijelom lanca informiranja ovih dana, povezivati ljude u potrebi, samoizolaciji, na terenu, bolničkim odjelima, navigirati ih, pružiti nekome tko sluša možda i određenu utjehu, nabaciti i šalu, duha radi; nije nam samo zadovoljstvo, nego i obaveza. Mediji ovih dana konačno izvršavaju svoju temeljnu ulogu u punom smislu te riječi i pokazuju koliko su od presudnog utjecaja na društvo - zamislite komunikacijski muk u situacijama poput ove!

Ono što me šokiralo

Jedna stvar koja me ipak šokirala, pa čak i naljutila do te mjere da sam si uzela slobodu odmah u programu istu presjeći. Kad je stigla najava moguće karantene, odnosno kad su prvo bili otkazali nastavu u našim školama, bila sam u dnevnom programu uživo kada nam se javila jedna nezadovoljna slušateljica koja je zdvajala nad time je li ta mjera uopće potrebna, da djeca moraju u školu i da kakvog to sve smisla ima.

Privatna arhiva
Tatjana Jurić na radnom mjestu na Narodnom radiju.

Ima! - presjekla sam je odmah, nisam dozvolila temi da se razmaše. Ovo je tema o kojoj se jednostavno - ne debatira. Nalazimo se u izvanrednoj situaciji i ako su odgovorni i stručni ljudi zaključili da tako treba, tu nema debate - na nama je da isto bespogovorno poslušamo, bez debatiranja.

Nestvarna je ova stvarnost

Sad je vrijeme da svi potegnemo. Koliko god nestvarno zvučalo, sad je vrijeme da ograničimo vlastite slobode. Običavamo se na iste pozivati, one su temelj našeg društva. Ali, naša sloboda sada ugrožava zdravlje pojedinih pripadnika našeg društva. I ako je naš Krizni stožer rekao da se tako mora, mora se. Bogu hvala da ih imamo. Počela sam ih zdušno pratiti kao kakvu seriju svaki dan u devet ujutro i 16 sati, ulijevaju golemo povjerenje i zahvalni smo da ih imamo. Sve do jednog, uz svu silu ljudi na terenu koja im drži leđa.

Nestvarna je ova stvarnost koju danas živimo, ali tu smo gdje jesmo. Pregrmimo zajedno nekoliko sljedećih tjedana, ako treba i mjeseci i poslije će nam svima biti lakše. A neće nam biti lako.

Najbolja zaštita trenutno je ostati doma, stoga podržite kampanju #ostajemdoma

Čitajte i:

Linker
19. travanj 2024 00:35