Umjetniku koji živi na relaciji Zagreb- Basel, rad na keramici bio izazov zbog drugog materijala i različitih boja, a slikarski atelje zamijenio tvorničkom halom s keramičkim pećima gdje je nastala njegova jedinstvena kolekcija.
Zagrebački slikar Boris Guina prepoznatljiv je po svojim velikim platnima i apstraktnim kompozicijama koje je ovaj put prenio na keramičke tanjure. Kolekciju od 92 tanjura predstavit će 23. svibnja u zagrebačkom showroomu namještaja TRIKA kao mala umjetnička dijela koja oplemenjuju prostor.
‘‘Ciklus tanjura funkcionira kao samostalni opus koji iskorištava mogućnosti fascinantnog svijeta glazura i tekstura i to stavlja u službu mojeg umjetničkog rukopisa.‘‘ kazao je umjetnik objašnjavajući kako su tanjuri svojevrsni nastavak njegovih velikih dijela na keramici od kojih je jedno bilo izloženo na nedavnom zagrebačkom Bijenalu slikarstva gdje sudjelovao ka autor s pozivom. Tada je izložio svojevrstan mozaik od pločica 60 x 60 cm koji je u završnici tvorio fascinantno umjetničko djelo veličine 3 x 3 metra.
‘‘Ustvari ne volim keramiku kao primijenjenu umjetnost jer me kao umjetnika ograničava, pa ne bih radio ni tanjure da nisam dobio ponudu koja je bila jako kreativno zanimljiva i financijski zaokružena.‘‘
‘‘Ovim predstavljanjem moja priča s tanjurima završava no još trebam odraditi velika dijela na keramici što planiram završiti do kraja godine.‘‘, govori umjetnik koji više od desetljeća živi u Švicarskoj, točnije u Baselu. Ali kako u Zagreb dolazi jako često, kaže, avion mu je postao kao tramvaj, u posljednje vrijeme u rodnom gradu boravio je i još češće jer su svi tanjuri kao i onaj izložen rad na Bijenalu, nastali u jednoj tvornici keramike koja mu je postala privremeni atelje.
‘‘ Sada se već tamo osjećam kao doma. Uglavnom bih dolazio kada radnici odlaze s posla no stvarati umjetnost u takvom prostoru vrlo je inspirativno, ali i izazovno. Uvijek se nađete u raznim nepredviđenim situacijama, svijetlo se mijenja, ljudi rade, čuju se peći, a i sam proces stvaranja je drugačiji. Naime, koriste se posebne boje za keramiku na bazi gline i one na bazi stakla koje daju završnu glazuru, a rezultat zapravo treba predvidjeti, jer kod pečenja se mijenjaju nijanse. Zato sam imao mentoricu, keramičarku Valeriju Polanec koja mi je pomagala u tim tehničkim, meni nepoznatim stvarima.‘‘
Osvrnuo se Boris Guina i na život u Baselu gdje je sa suprugom Mirelom pronašao svoju mirnu oazu.
‘‘Zagreb mi je više za društveni i kreativni život dok mi je Basel mjesto za onaj duhovni. Iako je to grad sa samo 250 tisuća stanovnika i 40 aktivnih muzeja meni je najdraže mi je sjediti na obali i gledati u Rajnu.‘‘