A htio je biti sportski novinar: Još jedno veliko priznanje za Emira Hadžihafizbegovića, jednog od najboljih regionalnih glumaca

Na Sarajevo Film Festivalu, koji se ove godine održava od 14. do 21. kolovoza, Počasno Srce Sarajeva bit će dodijeljeno glumcu Emiru Hadžihafizbegoviću, jednom od najutjecajnijih regionalnih glumaca, kao priznanje za njegov bogati glumački opus i sveukupni doprinos filmskoj umjetnosti.

„Među nama su umjetnici čiji rad postaje dio kulturnog pamćenja jedne sredine. Kada se osvrnemo na bosanskohercegovačku i regionalnu kinematografiju, svuda prepoznajemo trag Emira Hadžihafizbegovića i njegovih uloga duboko utkanih u neka od najznačajnijih filmskih ostvarenja. Zadovoljstvo je Počasno Srce Sarajeva dodijeliti umjetniku koji je svojim opusom obilježio kinematografiju sredine iz koje je i sam potekao – iste one iz koje je prije više od tri desetljeća izrastao i Sarajevo Film Festival, i to za glumački opus koji nadilazi granice jezika, država i scena”, izjavio je Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala.

SFF/ Branimir Kralj

Emir Hadžihafizbegović rođen je 20. kolovoza 1961. godine u Tuzli, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje, a Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu diplomirao je 1986. godine u klasi Emira Kusturice. No, Emir je htio biti sportski novinar, kako je otkrio u intervjuu za Gloriju prošle godine.

"Kad sam 1981. došao iz vojske, koju sam služio u Puli, krenuo sam upisati novinarstvo, ali sam zakasnio na prijamni. Preko puta bila je sarajevska Akademija scenskih umjetnosti i, da ne izgubim godinu, jednostavno sam ušao unutra", otkrio je Emir i dodao kako se na prijamnom ispitu susreo s više prepreka nego izgleda za uspjeh: nedostajali su mu dokumenti, komisija je već završavala s radom, bilo je puno prijavljenih... No, presudila je odluka tadašnje dekanice Razije Lagumdžije.

"U zadnji čas mi je rekla: "Pokaži što si pripremio" i izveo sam Lorcu, Jesenjina, Tina Ujevića, monolog iz "Tvrđave", pa odsvirao i otpjevao pjesmu Kemala Montena na gitari, koju mi je posudio neki student iz Beograda. Od 260 kandidata u uži izbor ušlo nas je četrdeset. Od tih četrdeset, primljeno nas je osmero, a ja sam imao najbolji rezultat. Klasu je te godine primao i sljedeće četiri godine vodio čuveni Emir Kusturica. Eto kako vas život izvede na put. Uvijek se sjetim jedne misli: "Ako hoćeš da nasmiješ Boga, iznesi mu svoje planove. Ništa nije slučajno", prisjetio se Emir Hadžihafizbegović.

Nakon angažmana u Narodnom pozorištu u Tuzli i ratnog razdoblja, nastavio je umjetnički rad u Sarajevu, gdje je izgradio jedan od najprepoznatljivijih glumačkih opusa u regiji. Ostvario je više od 70 uloga u igranim filmovima te više od stotinu uloga u teatru, filmu i drugim medijima. Njegov rad obilježile su suradnje s autorima poput Ognjena Sviličića, Rajka Grlića, Jasmile Žbanić, Pjera Žalice, Srđana Vuletića i Emira Kusturice, a filmovi u kojima je igrao nagrađivani su na festivalima u Cannesu, Berlinu, Locarnu i Rotterdamu. Između ostalog, dobitnik je i Nagrade Andrej Tarkovski na Međunarodnom filmskom festivalu „Zerkalo“ u Rusiji, nazvanom po kultnom filmu „Ogledalo“ Andreja Tarkovskog, koji se održava u Ivanovskoj oblasti.

Za ulogu u filmu „Takva su pravila“ osvojio je nagradu za najboljeg glumca u programu Orizzonti na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, Zlatnu arenu u Puli i niz međunarodnih nagrada. Njegove uloge u filmovima „Armin“, „Karaula“, „Smrt čovjeka na Balkanu“, „Praznik rada“, „Gori vatra“, „Kod amidže Idriza“, „Naša svakodnevna priča“ i „Žaba“ također su prepoznate brojnim nagradama na festivalima širom Europe, Afrike i Sjeverne Amerike.

Kao glumac prvak i direktor Kamernog teatra 55 u Sarajevu, paralelno je gradio istaknut teatarski opus. Autor je četiri autorska projekta „Godine prevare“, „Iza sna“, „Tarik nije dio tala” i „Kijametski dan” s kojima je gostovao na scenama od New Yorka i Toronta do Pariza, Londona, Berlina i Sydneya. Glume se, kako kaže, još uvijek nije zasitio, ni nakon 40 godina karijere povodom koje se, uz ovo priznanje, priprema i velika autobiografska priča u obliku monografije naziva "Život je mudra priprema za smrt".