Rodna ravnopravnost u korporativnom svijetu tema je o kojoj uvijek imamo što reći. Prostor za poboljšanje u Hrvatskoj popriličan je, a najnoviji podaci za 2024 govore o produbljivanju jaza rodne ravnopravnosti a ne smanjivanju kao u većini Europskih zemalja. Unatoč sve snažnijem regulatornom okviru te brojnim globalnim i lokalnim inicijativama, dosad je ostvareno premalo kad govorimo o ravnopravnosti između žena i muškaraca na višim menadžerskim i izvršnim korporativnim pozicijama. O tome se, uz mnoge aktualne strateške teme iz održivosti govorilo 11. i 12. studenoga u Esplanade Zagreb Hotelu na 17. Konferenciji o održivom razvoju, iza koje stoji nezavisna udruga privatnog sektora Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HRPSOR). Već 28 godina promiču održivi razvoj u hrvatskom gospodarstvu, a kako ga je vrlo teško postići bez rodne ravnopravnosti na izvršnim pozicijama, te važne teme prihvatila se zagrebačka poslovna konzultantica Nina Šebečić Crnolatac.

O njezinom bi se iskustvu u korporativnom svijetu mogla ispisati knjiga jer je značajan dio 30-godišnje karijere provela na visokim rukovodećim položajima u više inozemnih kompanija, od Belgije do Njemačke, s tim da je znanje i vještine u području održivog razvoja brusila na elitnom Cambridge institutu za održivi management i spomenutom HRPSOR-u. Kako se kroz karijeru iz profilirala kao osoba za izazivanje status quo, kao netko tko neće reći ne "vrućima kestenima" u bilo kojem poslovnom segmentu i uspješno će to pretvoriti u pozitivnu promjenu i rezultat– na Konferenciji o održivom razvoju odabrala je temu: "Zašto nema napretka u rodnoj ravnopravnosti kada su u pitanju visokopozicionirana mjesta u kompanijama?"

Hrvatski indeks 59,7 znači nazadovanje od 1 postotnog boda u odnosu na prethodno mjereno razdoblje - što je najveći pad među svim državama članicama EU

NEJA MARKIČEVIĆ/ CROPIX

Pričamo o rezultatima njezina istraživanja uoči konferencije u hotelu Esplanade: "Europski institut za jednakost spolova izdaje godišnja izvješća o indeksu ravnopravnosti unutar EU i mjeri napredak prema ravnopravnosti žena i muškaraca kroz šest ključnih područja: rad, novac, znanje, zdravlje, moć i vrijeme, te iz pojedinačnih indeksa ravnopravnosti izvodi kompozitni pokazatelj, odnosno opći indeks. Unatoč sve snažnijem regulatornom okviru te brojnim globalnim i lokalnim inicijativama, za Hrvatsku je to 59,7 što znači da smo ostvarili tek oko 60 % potencijalne ravnopravnosti između žena i muškaraca. To je ispod prosjeka EU-a od 71,0 i svrstava Hrvatsku na četvrto mjesto gledano od dna ljestvice. Švedska je na vrhu s indeksom 82, slijede Nizozemska i Danska sa 78,8. Na samom dnu je Rumunjska s indeksom 57,5. Ono s čime nikako ne možemo biti zadovoljni je podatak da hrvatski indeks 59,7 znači nazadovanje od 1 postotnog boda u odnosu na prethodno mjereno razdoblje, što predstavlja najveći pad među svim državama članicama EU".

Diskriminacija na studiju

Glavne prepreke ravnopravnosti su netransparentni kriteriji napredovanja i ograničen pristup neformalnim mrežama moći, ukorijenjeni rodni stereotipi koji tipične kompetencije i vještine uspješnog lidera pripisuju samo muškarcima, nedostatak sustavne podrške u usklađivanju privatnog i poslovnog života, među najvećima je izostanak adekvatne podrške u skrbi za djecu a sve više i brige za starije članove obitelji- . govori menadžerica čija poslovna priča počinje sredinom 90-ih, silom prilika u prodaji i marketingu. Problem je bio u tome što u rodnom Zagrebu, unatoč dobrim ocjenama s kojima je diplomirala na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije, nije mogla pronaći posao u struci.

"Sjećam se poziva na trećoj godini studija, jedne tvrtke u branši, isključivo muškim kolegama da se prijave za stipendiju koja će im ujedno jamčiti i posao nakon studija. Tada još nisam bila svjesna ozbiljnosti te diskriminacije, vjerovala sam u svoje sposobnosti i izvrsnost ne sumnjajući da ću, kad diplomiram, naći svoje mjesto u struci. Diplomski sam obranila s konkretnim radom u farmaceutskoj industriji pa je i to bio razlog više za moj optimizam. Na kraju se pokazalo da griješim", govori Nina Šebečić Crnolatac. Otkriva da je njezin obiteljski background u znanosti: majka joj je doktorica znanosti i bila je profesorica na farmaceutsko- biokemijskom fakultetu, a otac joj je bio doktor znanosti iz geologije. Brat je završio fakultet elektrotehnike i računarstva i uspješni je poduzetnik već desetljećima. Međutim, to joj nije olakšalo da, nakon što je 1995. diplomirala, dobije priliku u struci. Okrenula se području koje ju je oduvijek zanimalo – kozmetici.

Hrvatsku na četvrtom mjestu - gledano od dna ljestvice, nazadovali smo u odnosu na prethodno razdoblje

NEJA MARKIČEVIĆ/ CROPIX

"Zbog interesa i ljubavi prema toj struci, završila sam i srednju farmaceutsko -kozmetičku školu. Dok sam studirala, ostala sam u kontaktu s kozmetikom, prihvatila priliku raditi u kozmetičkoj kompaniji i tako ušla u poslovni svijet. Bio je to kraj moje kemijske karijere jer sam se pronašla u novoj poslovnoj priči, pa sam kasnije i završila znanstveni magistarski studij na ekonomiji".

Počela je od nule: bila je jedan od prvih zaposlenica, a njezina šefica, koja je došla iz inozemstva, odmah je uspostavila tandemski odnos, nadopunjavanja i uvažavanja različitih vještina i iskustava koje su tada pretočene u veliki zajednički uspjeh otvaranja hrvatskog tržišta. Bila joj je ujedno i prva poslovna mentorica. Potom su iz uprave u Belgiji zatražili da otvori slovensko tržište kao nositeljica projekta, što je sjajno napravila: početak zvjezdane karijere koji ju je odveo na razne rukovodeće pozicije i ubrzan karijerni razvoj i život u Belgiji.

Sustav kao podrška

Kaže kako je obiteljska situacija jako važna za ostvarivanje ženskih potencijala u menadžmentu. Njezin suprug Ivo Crnolatac znanstvenik je na Institutu "Ruđer Bošković", a doktorirao je farmaceutske znanosti u belgijskom gradu Leuvenu. Malo je reći da joj je bio podrška: kad joj se prije dvadeset pet godina otvorila prilika za rad u poznatnoj kozmetičkoj kompaniji u Belgiji, vrijeme u toj zemlji iskoristio je za znanstveno usavršavanje. Kako su ondje postali roditelji, najprije je došla kći Hana, kojoj je danas 23 godine, a potom i danas 20-godišnji Marko. Jako je važan "support" ženama u svakodnevici, kako bi lakše uspostavile upravo tu ravnotežu poslovnog i privatnog života. "Primjerice, u Belgiji vrtići rade dulje, barem do 18 sati. Rodiljni dopust osjetno je kraći nego u Hrvatskoj – traje 14 tjedana – ali jaslice primaju mnogo manju djecu nego što je slučaj kod nas. – muškarci sve više koriste roditeljski dopust. Zbog sustava koji vas podupire, bez problema bih pokupila kći iz cjelodnevne škole dok bi suprug došao po sina u vrtić i našli bismo se kod kuće oko 18 sati. Imali smo dovoljno vremena za obiteljski život, što vas na poslu dodatno motivira", govori poduzetnica koja je nakon Hrvatske i Slovenije, preuzela odgovornost u globalnom marketing timu za tržišta Rusije, Ukrajini, Baltičke zemlje, Poljsku te Tursku. Podrazumijevala su se česta putovanja, no sve je uspijevala uz suprugovu bezrezervnu podršku i učinkovit belgijski sustav koji ne koči žene u ostvarivanju karijere. Kasnije je poslovni uspjeh ponovila u drugoj, jednako poznatoj beauty kompaniji: bila je glavna direktorica u Njemačkoj i pokrenula strategiju za revitalizaciju tvrtke transformacijom komercijalnog modela prodaje, restrukturiranjem organizacije i digitalizacijom poslovanja. Kad joj je završio mandat, obitelj se 2021. vratila u Hrvatsku. Njezin suprug je nastavio znanstvenu karijeru u Zagrebu, njihova kći je u međuvremenu u Maastrichtu diplomirala biomedicinske znanosti, a sada je u Beču na poslijediplomskom studiju iz područja razvoja i istraživanja novih lijekova, dok sin studira na zagrebačkom PMF-u znanost o okolišu.

Žene su u prosjeku više od muškaraca uključene u poslove koji se odnose na ekološku održivost

NEJA MARKIČEVIĆ/ CROPIX

Kako Nina, unatoč iskustvu, kvalifikacijama i cjeloživotnom ulaganju u nadogradnju ionako impresivne naobrazbe i vještina, nije dobila odgovarajuću korporacijsku ponudu, odlučila se svoje iskustvo ponuditi kao poslovna konzultantica. Svoje znanje volonterski daje na raspolaganje neprofitnoj organizaciji iz Brisela European Women on Boards, čija je misija pomoći što više žena da ostvare najvišu razinu liderstva, te ima ulogu Anchorwoman za alumni zajednicu s Cambridge instituta za održivi management.

Ključna poveznica

Zakon o trgovačkim društvima predviđa 40% neizvršnih direktora ili 33% svih direktora podzastupljenog spola u upravama i nadzornim odborima, burzovno izlistanih društava i nakon 30.lipnja 2026, no nije to samo važno zbor regulative i moralne obveze, već istraživanja i dobre prakse pokazuju kompanije s rodno uravnooteženim upravama imaju 39 posto veću vjerojatnost ostvariti iznad prosječne financijske rezultate. Inovativnije su, održivije i konkurentnije

izvještavanje o postignutoj ravnoteži. Kako je i sama završila dva renomirana pripremna programa za uloge u nadzornim odborima svjesna je značaja pripreme i podrške ženama u umrežavanju, te želi i vlastitim angažmanom u radu odbora biti dio te promjene koja će voditi ka uravnoteženju spolova i pomoći drugim ženama na tom putu.

"Sad bih se vratila na početak ove priče: poveznicu između održivog, ekološkog poslovanja i veće zastupljenosti žena na izvršnim pozicijama. Pokazalo se da su žene te čija bi veća zastupljenost na najvišim razinama odlučivanja u kompanijama išla u prilog naporima za održivo poslovanje. Zašto? Zato što su žene u prosjeku više od muškaraca uključene u poslove koji se odnose na održivost, pa i zauzimaju vodeće pozicije u održivosti i srodnim sektorima kao što su ljudski resursi i komunikacije. Naravno, i muške kolege znatno doprinose na tom polju, no baš kako je i publika na konferenciji o ekološkoj održivosti odražavala dominantnu prisutnost žena, tako možemo reći da su žene te koje su većim dijelom odgovorne za pozitivne promjene", zaključuje Nina Šebečić Crnolatac.