Aleksa Babić osnivač je i glavni arhitekt multidisciplinarnog dizajn studija BAAL Design koji stoji iza nekih od najzanimljivijih projekata koje smo vidjeli u posljednje vrijeme.
Beogradski arhitekt Aleksa Babić (31) osnivač je multidisciplinarnog dizajn studija BAAL Design koji je pokrenuo 2019., a koji je u ovih sedam godina imao više od 100 uspješnih projekata. Na čelu tima od 20 ljudi, Aleksa vodi sustav u kojem se jasno zna koja su čija zaduženja i odgovornosti, pa tako projekte može voditi s bilo koje lokacije na svijetu, a online komunikacija postala je njegova svakodnevna praksa.
Njegov bogat portfolio čine razni projekti - od onih komercijalnih i horeca, do onih rezidencijalnih. Kako govori, podjednako voli raditi na svakom tipu. Kod komercijalnih ima priliku maksimalno iskoristiti svoju kreativnost, dok kod rezidencijalnih projekata, ističe, stvara se posebna povezanost s klijentima. Pogotovo, ističe, s onima koji mu daju slobodne ruke da ih osjeti i kreira za njih nešto jedinstveno.
"Nekad projekte biram ja, a nekada oni biraju mene. Ljudi koji biraju moj studio znaju da je naš pristup projektima malo drugačiji te da stvaramo nekonvencionalne prostore. Već poslije prvog sastanka s potencijalnim klijentima može se osjetiti trebamo li raditi nešto zajedno ili ne. Tu postoji mnogo faktora - od senzibiliteta i energije, do praktičnih stvari poput rokova i budžeta. Iako su stilski nekad različiti, projekti mog studija imaju tu karakterističnu crtu da u svakom postoje fragmenti nekog od putovanja na kojima sam bio. Rekao bih da to nije jedan stil, već kombinacija različitih utjecaja, stilova i razdoblja, ali da svi zajedno uvijek čine harmoničnu i koherentnu cjelinu. Svaki projekt ima priču i odraz je energije koja se stvori između klijenta i nas kao tima, kao i kombinacije njihovih želja s našim kreativnim izrazom", objašnjava mladi arhitekt koji se trudi ne pratiti trendove koji su lako prepoznatljivi i na svjetskoj sceni.
Kako ističe, iako nije isključiv, pa ćemo u njegovim projektima i pronaći pokoju stvar koja je u trendu, zato što je zaista dobra ili mu se sviđa, neke komade namještaja jednostavno izbjegava. Naime, kad su previše puta viđeni ili kopirani, kod njega više ne potiču lijepe emocije kad ih vidi.
Funkcionalnost i estetika bez kompromisa
Kad su u pitanju njegovi projekti, u svakom je primarni cilj rješavanje funkcionalnosti. Bez toga, govori, dobra estetika nema poantu. Stoga, po pitanju estetike i funkcionalnosti, nema ni balansa ni kompromisa. U današnjem se svijetu, ističe, puno više pažnje obraća na prostornu logiku, na energiju prostora, ali i to koliko rasvjeta utječe na osjećaj smirenosti te koliko određene boje i materijali mogu dati posebnu nit prostoru.
"Dobrim prostorom smatram onaj koji je prije svega user-friendly, praktičan i funkcionalan, a zatim i onaj u kojem se korisnik dobro osjeća, odnosno, da izbori u njemu potiču dobar osjećaj kod svakoga tko se u tom prostoru nađe. Činjenica je i da umjetna inteligencija omogućava brže funkcioniranje prilikom izrade idejnih rješenja. Danas se trudimo da što brže implementiramo nove tehnologije kako bi imale što bolji efekt na naše projekte", govori Aleksa, dodajući da voli i eksperimentirati s novim materijalima, pa često izrađuju različite uzorke i koriste napredne strojeve za obradu drva, metala i kamena uz pomoć sjajnih suradnika.
Jedan od projekata na koje je posebno ponosan, govori, jest i stan u Novom Sadu na kojem je njegov studio radio više od dvije godine. Bilo je više razloga koji su doveli do takvog spleta okolnosti, a klijenti su mu dali slobodu da radi na projektu dok god njime ne bude potpuno zadovoljan. Željeli su, objašnjava, da napravi projekt kao da ga radi za sebe.
"Koliko god to zanosno zvučalo na početku, ispostavilo se da je znatno izazovnije nego što sam mislio. Da bih mogao pravilno odgovoriti na njihov zahtjev, ušao sam u proces introspekcije kako bih došao do odgovora što je to što bih ja zapravo radio za sebe i što sam to u biti ja. Zbog toga je projekt mjesecima prolazio kroz ogromne izmjene i pratio moju evoluciju, moja putovanja, promjene u stavovima i razmišljanjima. Na kraju je rezultat nešto za što bih rekao da je potpuno autentično, ali i potpuno drugačije od svega što sam ranije radio. Shvatio sam da sam ja ono što vidim, osjećam i doživljavam, i onda sam to unio u projekt, trudeći se, naravno, da sve to sutradan ima smisla i za moje klijente. Njihove reakcije probudile su u meni najljepše emocije, kao i sam rad na projektu", ističe Aleksa koji je radio na projektu penthousea u Novom Sadu.
Četveročlana obitelj dala mu je potpunu slobodu da napravi jedinstven i neobičan stan, pa će tako ovaj prostor pretrpjeti potpunu adaptaciju, i to tako da se dva kata povežu stubištem, a bušit će i rupu u ploči i na krovu kako bi dobili skylight portal.
Ljubav još od djetinjstva
Da će biti arhitekt, govori, znao je već odmalena kad je izrađivao improvizirana "gradilišta" od VHS kaseta i igrao se bagerima i dizalicama. Iako se već tada znalo da će ga put odvesti k arhitekturi ili građevini, izabrao je arhitekturu jer je više odgovarala njegovom senzibilitetu. Najviše ga je privukla, govori, ideja da se nešto stvara, od samog sjemena ideje u njegovoj glavi, do materijalizacije u fizičkom obliku.
Estetika kao estetika mu je važna i privatno, no trudi se zagrebati ispod površine i fokusirati na osjećaj, kontekst i smisao. Tada estetika, govori, dolazi kao prirodna posljedica. Tako se i nedavno vratio s Bijenala u Veneciji, gdje su ga se dva dokumentarca posebno dojmila - jedan je "Panorama 94" koji prati ljude iz različitih društvenih miljea tijekom jednog dana u New Yorku. Drugi je pak kratki dokumentarac Arthura Jaffea koji se prikazuje u Fondazione Prada.
"Film govori o poziciji crnaca u američkoj kulturi i promjenama na tom planu kroz godine. Veoma je suptilan i moćan te ga preporučujem svakome tko ima priliku da ga iskusi. Kažem ‘iskusi‘ jer je prikazivanje tog filma više iskustvo nego samo gledanje. Dok sam ga gledao, osjećao sam jake emocije jer su glazba, režija i poruka bili nesvakidašnji", govori Aleksa i kao književnu preporuku dodaje knjigu "Nova zemlja" Eckharta Tollea, a kao glazbu playlistu radiostanice Flash FM na YouTubeu iz njegove omiljene video igre iz djetinjstva, GTA Vice City.
Kad pak nije na poslu, bavi se sportom što je njegov ispušni ventil. Kako otkriva, uspio je integrirati redovite treninge u svoju svakodnevnu rutinu, što ga čini stabilnim i discipliniranim. Voli isto raditi na svojim vještinama mimo kreativnog dijela posla, a voli istraživati i inspirativne ljude i priče o poslu, unapređenju zdravlja, duha i života općenito.
"Subota uvijek započinje treningom, nakon kojeg slijedi lagana jutarnja kava s prijateljima. Poslije toga koristim mirnoću dana za čitanje, odmaranje i promišljanje o prethodnom razdoblju ili tjednu", zaključuje Aleksa Babić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....