Od donacijskih stanica za hodočasnike, do lokalnog slatkog specijaliteta, Petra nam je otkrila što je jela tijekom svog 40-dnevnog putovanja.
Pješačka ruta Camino de Santiago, poznatija i nazivom El Camino, jedno je od onih iskustava koje mijenja čovjeka iznutra. Već stoljećima privlači hodočasnike, putnike i znatiželjnike iz cijelog svijeta, a lani joj se pridružila i influencerica Petra Mamić (34), publici poznatija kao Petra Skitnica. Prošlo ljeto odlučila je hodati više od 40 dana, krenuvši iz francuskog gradića Saint-Jean-Pied-de-Port, preko Santiaga de Compostele pa sve do Atlantskog oceana i mističnih mjesta Muxíje i Finisterre.
"Tek sada, s odmakom od godinu dana, počinjem shvaćati razmjere tog iskustva. Camino je puno više od pukog hodanja – to je putovanje prema unutra jednako koliko i prema van. Svaki dan donio je novu lekciju: o strpljenju, prisutnosti, povezanosti, ali i pomicanju vlastitih granica. Za mene, to je bio proces iscjeljenja i otkrivanja sebe", priznaje Petra, koja je fragmente svoga puta podijelila s više od 52 tisuće pratitelja na Instagramu.
Jedan od najzanimljivijih trenutaka svakako je njezin gastro vodič. Na Caminu dnevno se prelaze deseci tisuća koraka pa je prehrana u tom ritmu itekako važna. Petra se odlučila za praktičan pristup: nije nosila hranu od kuće kako joj ruksak ne bi bio pretežak, već je svakodnevno kupovala jednostavne i lagane namirnice. U njezinom ruksaku taku su se gotovo uvijek našli orašasti plodovi, voće, povrće, juhe u čaši, gotove salate i poneka grickalica poput čipsa ili čokolade...
"To su bile sitnice koje brzo vraćaju energiju, a ponekad i pružaju utjehu – i što je najvažnije, lako ih je ponijeti u ruksaku", kaže Petra, dodajući da je hrana na Caminu vrlo jednostavna i često se ponavlja.
Jednostavna i brza hrana
Doručak je obično bio minimalistički - kava i kroasan u kafićima uz put, a kada bi imala sreće, u smještaju bi je dočekao i obrok s kruhom, namazima, kuhanim jajima te kavom ili čajem. Ručak je pak uglavnom bio usputni – sendvič, salata ili brza juha iz supermarketa, kupljena unaprijed da ne oduzima vrijeme odmoru.
Najobilniji obrok dana bila je večera, kada bi odabrala “menú del peregrino”, tipični hodočasnički meni s predjelom, glavnim jelom, desertom i čašom vina, koji se može dobiti za desetak do 15 eura. "Istina, ta hrana nije uvijek bila najzdravija ni najraznovrsnija, ali nakon cjelodnevnog hodanja bila je praktična. Meni je možda nedostajalo proteina i vlakana, pa bih sljedeći put pokušala ubaciti više svježeg voća i povrća. Nakon nekoliko tjedana osjeti se monotonija, pa sada znam da bih obroke nadopunila zdravijim sitnicama iz trgovine i izbjegla pretjerano oslanjanje na procesirane grickalice. Ipak, ponekad su i one dobrodošle – na Caminu trošite toliko energije da nije lako nadoknaditi sve kalorije", iskreno priznaje Petra.
"Donativo" stanice
Petra nam je složila i primjer idealnog dnevnog menija za sve koji prolaze rutom. Za doručak preporučuje tortillu de patatas – tradicionalni španjolski omlet s krumpirom uz kavu i svježe cijeđeni sok od naranče.
"To je lagano, a opet dovoljno zasitno da daje energiju za prve kilometre", kaže. Kao međuobrok, najbolji su joj se pokazali banana, šaka badema, borovnice ili pak kroasan – sve ovisno o raspoloženju. Ručak zamišlja kao jednostavan sendvič s rajčicom, sirom i tunom, pripremljen unaprijed i lako dostupan tijekom hodanja. Dan bi zaokružila večerom u obliku “menú del peregrino” – topli obrok s juhom ili tjesteninom, glavnim jelom (najčešće piletina, riba ili meso s krumpirom), desertom te čašom vina ili vodom. "Najviše sam se veselila kad bi na meniju bilo pileće bijelo meso", priznaje.
Kad je riječ o desertu, Petra posebno pamti tortu de Santiago – tradicionalni kolač od bademovog brašna koji se može pronaći na gotovo svakom koraku u Galiciji. "To je jednostavan kolač, ali se doslovno topi u ustima. Kažu da recept potječe još iz Srednjeg vijeka, iz samih početaka Camina", objašnjava strastvena putoholičarka, dodajući kako je u Santiagu moguće kupiti cijeli kolač i ponijeti ga kući kao jestivi suvenir.
No, koliko god hrana bila važna, Petra naglašava da je na Caminu najbitnije slušati vlastito tijelo i piti dovoljno vode. Poseban šarm puta čine i male postaje Donativo u kojima se može pojesti ili popiti nešto jednostavno. One se održavaju donacijama i podsjetnik su na izvorni duh Camina, utemeljen na zajedništvu i solidarnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....