U Azore sam se zaljubila još prije četiri godine, kada sam na njima bila prvi put, i otada im se stalno vraćam, a u posljednje dvije i pol godine više sam tamo nego u Zadru. Kao prevoditeljici s engleskog i španjolskog moj je ured tamo gdje je moj laptop. Mogu raditi u bilo kojem dijelu svijeta, a ja sam odabrala Sao Miguel, najveći od devet azorskih otoka, na kojem se nalazi i Ponta Delgada, glavni grad te portugalske autonomne regije.
Vulkanskog su porijekla pa na mnogim mjestima imate gejzire i tople izvore, a iz nekih još aktivnih vulkana izlazi para. Na Sao Miguelu je zadnja erupcija bila u 17. stoljeću, ali se u mjestu Nordeste, na sjeveroistočnom dijelu otoka, stanovništvo ponekad mora evakuirati zbog opasnih plinova iz kratera...
I zime su tople
Do Azora se može doći preko Lisabona i Porta te iz još nekoliko većih europskih gradova. Prvi put sam ondje provela tri mjeseca i obišla svih devet otoka, pa i Pico s istoimenom planinom, najvišim vrhom Azora, kao i Portugala.
Visok je 2351 metar, a s vrha se mogu vidjeti okolni otoci Faial, Graciosa i Sao Jorge. To je jedino mjesto gdje preko zime katkad ima snijega, a planinari znaju prespavati na dijelu kratera na kojem izlazi topla para pa nije hladno.
Inače, zimu ovdje treba shvatiti samo uvjetno. Početkom listopada, primjerice, temperatura tijekom dana bila je 20 stupnjeva, a kad je sunčano, može se i kupati u oceanu. Plaža je milijun, toliko da ih ne možete sve obići. Primjerice, ja sam unajmila stan u Ponta Delgadi, ali ne u samom gradu, nego malo izvan njega - zato da budem blizu plaže do koje mi treba samo desetak minuta hoda, a ljepša mi je od one gradske.
Korone ovdje kao da ni nema
Korona se ovdje drži pod kontrolom, nema mnogo zabilježenih slučajeva, pa ni mjere nisu stroge. Jedino se u dućanima mora nositi maska. Sve koji dolaze testira se dvaput, u razmaku od šest dana, i to besplatno, a u međuvremenu su u izolaciji. Budući da se svaki dan nekamo uputim, posjetila sam gotovo sve turističke atrakcije na otoku, pa sada istražujem one manje poznate kutke.
Dok na plažama prevladava crni vulkanski pijesak, unutrašnjost je zelena, s bujnom vegetacijom kao u prašumi, slapovima, vodopadima, jezercima... Zbog obilja toplih izvora ima i mnogo uređenih toplica, po meni najboljih na svijetu, i dojam je kao da se kupaš usred šume. Ulaznica nije skupa, samo pet eura, a neke su otvorene do 11 sati navečer.
Poseban su fenomen i topli izvori u oceanu: kad je oseka i more se povuče, možete se kupati u prirodnim bazenima u kojima je morska voda pomiješana s onom toplom, što je jedinstven doživljaj. Nekad je čak i previše topla pa je bolje pričekati plimu da se more digne i da u te bazene dođe više hladnije morske vode.
Jeftina i odlična hrana
Kao i u cijelom Portugalu, na Azorima život nije skup. Cijene su kao i kod nas, jedino za smještaj treba odvojiti nešto više novca. No, zato je hrana jeftina. Jede se mnogo ribe i morskih plodova te egzotičnog voća, ananasa, manga i marakuje, koje raste na otocima i također je povoljno. Kafići i restorani uvijek su puni jer ljudi često jedu vani. Hrana je jako ukusna, ali ne uvijek i zdrava. Školjke, primjerice, rade na maslacu, mnogo je pržene hrane, a vole i slatko.
Međutim, dobro je što u svakom kafiću možete naručiti i nešto za pojesti - svi poslužuju kolače, tostove i slično. Kao i u ostatku Portugala, najpopularniji je kolač pasteis de nata, ukusne košarice od tijesta punjene kremom od jaja. Život je lijep na Azorima, no ja već maštam o novom putovanju. Lani sam na konju prošla veliki dio sjevera i jugozapada Mongolije, a sljedeće godine bih voljela putovati nekom velikom pustinjom. To želim odavno, možda je sad vrijeme da to i učinim. Naravno, ako se zbog pandemije bude moglo.
KLIMA
Zbog utjecaja oceana, na Azorima nikada nije hladno, a ni vruće. Zimi su prosječne dnevne temperature između 10 i 15 stupnjeva, a ljeti se vrlo rijetko dižu iznad 30 stupnjeva.
SAO MIGUEL
Najveći azorski otok ima površinu od 760 četvornih kilometara i na njemu živi oko 140 tisuća stanovnika, od toga oko 45 tisuća u glavnom gradu Ponta Delgadi.
PRVI NASELJENICI
Otoci su bili nenaseljeni do dolaska Portugalaca u 15. stoljeću i nekad su bili važna luka na ruti od Europe do Amerike.