‘Uzmi enciklopediju i sam pronađi odgovor’ - tako je odrastao naš znanstvenik koji danas istražuje rak

Kada 20. rujna stotine ljudi na zagreba­čkom Jarunu krenu u humanitarnu trku Terry Fox Run, njihov će korak ponovno imati konkretan cilj - prikupljena sredstva bit će usmjerena Institutu Ruđer Bošković za istraživanje lobularnog raka dojke, a njihovom će se uspjehu posebno radovati dr.sc. Petar Ozretić (49). Čakovečki znanstvenik sa zagrebačkom adresom već dva desetljeća radi na spomenutom Institutu, istražujući mehanizme koji dovode do razvoja tumora i tražeći odgovore koji bi jednog dana mogli pomoći u ranijem otkrivanju bolesti, preciznijem određivanju prognoze i pronalasku novih načina liječenja.

Iza njegova naizgled tihog laboratorijskog posla krije se zapravo velika borba - ona u kojoj se rezultati ne mjere preko noći i u kojoj je za svaki novi korak potrebno mnogo vremena, znanja, uzoraka, opreme, ali i novca. Upravo zato dr. sc. Ozretiću i njegovim kolegama pomoć Zaklade Terry Fox, Veleposlanstva Kanade u Hrvatskoj, Hrvatske lige protiv raka te svih sudionika i donatora ima posebno značenje. Novcem se kupuju kemikalije i materijali bez kojih istraživanja ne bi bilo moguće provesti, a ponekad i skupa oprema potrebna za čuvanje i obradu uzoraka. Tako priča o Terryju Foxu, kanadskom mladiću kojem je zbog raka amputirana noga, a koji je potom odlučio trčanjem prikupljati novac za istraživanje raka, nastavlja živjeti desetljećima nakon njegove smrti.

Petar Ozretić, molekulerni biolog, znanstvenik pri Institutu Ruđer Bošković

DARKO TOMAS CROPIX

"Ljudsko tijelo živi u simbiozi s oko 38 trilijuna mikroorganizama - bakterija, gljivica, virusa i drugih mikroba koji čine naš mikrobiom. Kada se ta ravnoteža poremeti, mogu se razviti različite bolesti. Zato se posljednjih godina intenzivno istražuje uloga mikrobioma u njihovu nastanku - uključujući rak, astmu te kardiovaskularne i neurološke bolesti. U našem novom projektu istražujemo kako bakterije iz crijeva ili rodnice mogu dospjeti do jajovoda i sudjelovati u razvoju seroznog raka jajnika visokog gradusa, najmalignijeg oblika ginekoloških tumora. Sve je više dokaza i da bakterije žive unutar samih tumora, što se naziva intratumorskim mikrobiomom ili onkobiomom. Jedan od poznatijih primjera je Fusobacterium nucleatum, bakterija koja je povezana s nastankom raka debelog crijeva. Čini se da ćemo, kao što smo nekoć za sve okrivljavali gene, uskoro za mnoge stvari moći okriviti i bakterije koje žive u nama, prebacujući na njih svu vlastitu odgovornost", objašnjava Petar Ozretić.

Rak dojke najčešći je oblik raka kod žena, od kojeg u svijetu godišnje oboli oko 2,3 milijuna, a u Hrvatskoj oko 3000 žena. Drugi najčešći histološki podtip je takozvani invazivni lobularni rak dojke, koji čini oko petnaest posto svih slučajeva, a karakteriziraju ga brojne negativne značajke: teže se otkriva na mamografiji, češće se javlja u obje dojke te češće dolazi do povrata bolesti i otpornosti na antihormonsku terapiju.

Prvi kontakt sa znanstvenim radom Petar je imao još u osmom razredu osnovne škole, kada ga je zainteresirala fizika, a u gimnaziji u Čakovcu, gdje je uvijek bio odlikaš, biologija i genetika

MARKO TODOROV

"Istraživanjem ćemo ispitati ulogu signalnog puta Hedgehog-GLI u ovom podtipu raka dojke, s ciljem pronalaska novih prognostičkih biljega i učinkovitijih terapija za uznapredovale, hormonski rezistentne slučajeve. Posebno ćemo istražiti i moguću ulogu bakterija i njihove neravnoteže u nastanku bolesti" kaže znanstvenik, prisjećajući se da je njegovo prvo istraživanje u kojem je sudjelovao, financirano sredstvima Terry Fox Runa prije više od petnaest godina, dovelo do otkrivanja najčešćih patogenih varijanti gena BRCA1 i BRCA2 kod hrvatskih pacijenata s nasljednom sklonošću raku dojke i jajnika. Ta su saznanja pomogla i uvođenju hrvatskih smjernica za genetičko testiranje te omogućila pokrivanje troškova genskog testiranja preko HZZO-a.

Prvi kontakt sa znanstvenim radom Petar je imao još u osmom razredu osnovne škole, kada ga je zainteresirala fizika, a u gimnaziji u Čakovcu, gdje je uvijek bio odlikaš, biologija i genetika. Tijekom studija molekularne biologije privukla ga je bioinformatika, a na doktorskom studiju i biostatistika. Sve se to naposljetku spojilo u njegov interes za istraživanje genetike raka eksperimentalnim i računalnim metodama. Odrastao je u intelektualno izazovnom okruženju jer su mu roditelji liječnici, kao i stariji brat David. Od roditelja, otkriva, nikada nije dobivao jednostavne odgovore na svoja pitanja - neovisno o njihovoj kompleksnost. Odgovor je uvijek bio: "Uzmi rječnik, leksikon, enciklopediju… i sam pronađi odgovor!"

"S vremenom sam postao gorljivi sakupljač bitnih i nebitnih informacija jer sam se uvijek vodio maksimom "znanje je moć". Ali s druge strane, kako me u biti zanimalo sve i ništa, dugo nisam mogao odlučiti čime bih se doista želio baviti u životu. Vrlo često se ljudi odluče baviti znanošću, odnosno istraživanjem neke bolesti, jer su od iste oboljeli ili preminuli članovi njihove obitelji. S druge strane, postoji takozvani međugeneracijski prijenos zanimanja ili profesionalna reprodukcija, kada djeca slijede struku svojih roditelja. Ja, niti na sreću, niti na žalost, nisam imao takve "altruističke" porive. U struci me i danas najviše motivira zadovoljstvo znanstvenim postignućima - od objavljenih radova i projekata do mentoriranja studenata i doktoranada. Rad znanstvenika i izvan laboratorija izazovan je i vrlo dinamičan, ali nije dovoljno valoriziran jer se očekuje da se sve uglavnom odrađuje pro bono", govori Petar Ozretić i dodaje kako je u znanosti najvažnija "moneta" objavljeni znanstveni rad. Svako otkriće donosi uzbuđenje, ali tek nakon što prođe strogu provjeru i recenziju drugih znanstvenika, dobiva svoju pravu vrijednost. Velika otkrića danas su rijetka, većina predstavlja manje pomake u postojećem znanju, no svaki takav napredak znanstveniku donosi veliko zadovoljstvo - baš kao i svaki korak na Terry Fox Runu.