Blogerica i influencerica Sandra Petrač koja stoji iza Instagram profila take.you.to otkrila nam je što se u njezinu životu promijenilo s rođenjem sina Maksima Noela.
Blogerici Sandri Petrač krajem prošle godine ispunila se jedna od najvećih i najljepših želja - postala je majka dječaka Maksima Noela kojeg je dobila sa svojim suprugom Marijem, čime su započeli jedno sasvim novo poglavlje svojih života. Dječak je rođen 26. prosinca pa im je stigao kao najljepši božićni poklon i to nakon 14 sati trudova, u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh.
Ona i suprug Mario u braku su već nekoliko godina, a njihova zajednička priča isprepletena je putovanjima gotovo od samog početka. Naime, strastvena ljubiteljica putovanja otvorila je Instagram profil kako njezina majka ne bi brinula dok je ona na putovanjima, a objavljene fotografije i doživljaji koje je dijelila ubrzo su privukli pažnju publike. Prvo veće putovanje koje je ujedno i obilježilo početak njezina profila bilo je upravo road trip kroz SAD - s tadašnjim dečkom, a danas suprugom, a na svom prvom putovanju već je bio i Maksim Noel. Sandra nam je otkrila kako se njezina tročlana ekipa snalazi u novim izazovima i putničkim avanturama, koji su joj najdraži rituali sa sinčićem te kako su se ona i suprug podijelili oko obiteljskih obaveza i kućanskih poslova.
Sandra, kako je prošla prva trudnoća? Kako biste opisali tih devet mjeseci?
Prva trudnoća mi je prošla kao pravi vrtlog emocija i promjena. Od uzbuđenja i sreće do trenutaka kada shvatiš koliko se tijelo zapravo mijenja i koliko toga novog dolazi. Moram priznati da sam imala dosta sreće jer nisam imala većih problema i cijela trudnoća je prošla stvarno dobro. Naravno, u prvom tromjesečju bila sam opreznija i stalno me pratio osjećaj da moram paziti na svaki korak. A onda je došlo drugo tromjesečje i stvarno sam shvatila zašto svi kažu da je to najljepši dio trudnoće - imala sam više energije, osjećala se dobro i sve je postalo puno opuštenije.
Kako ste sinu odabrali ime?
Iskreno, za djevojčicu sam imala popis od barem deset imena, a za dječaka niti jedno. Uvijek sam znala da bih voljela da moje dijete ima dva imena, pa sam se, kad smo saznali da čekamo sina, bacila u pravo malo istraživanje. Na kraju nam se kombinacija Maksim Noel nekako najviše svidjela. Maksim dolazi od latinskog Maximus i znači "najveći", dok Noel znači "Božić". Kako je naš sin rođen dan nakon Božića, ta simbolika nam je bila baš posebna, nekako kao naš mali, najveći božićni dar.
Kako je protekao porod, ali i prvi dani kod kuće nakon povratka iz rodilišta? Kako se danas osjećate vi i sin?
Porod je bio dosta težak i trajao je više od 16 sati. Moja velika želja bila je izbjeći carski rez ako je ikako moguće, ali na kraju je ipak završilo tako. Ono što mi je u cijelom procesu jako pomogla bila je podrška doule Sanje koja je bila uz mene prije poroda i tijekom poroda i to mi je stvarno puno značilo, pogotovo u tim dugim satima. Prvi dani kod kuće bili su, kao i kod većine novih roditelja, dosta intenzivni, ali jako posebni. Zbog oporavka od carskog reza, suprug Mario je u prvih mjesec dana stvarno preuzeo puno stvari kako bih se ja mogla fokusirati na oporavak i na bebu, i na tome ću mu uvijek biti zahvalna. Danas smo oboje dobro, polako ulazimo u svoju rutinu i učimo se ovom novom životu u troje.
Je li Mario bio uz vas na porodu?
Plan je bio da Mario bude uz mene na porodu, to mu je jako bilo važno i bila je i moja želja. Međutim, kako je na kraju došlo do carskog reza, to nažalost nije bilo moguće. Bilo nam je oboma jako žao zbog toga, ali u tom trenutku najvažnije je bilo da sve prođe dobro i da smo beba i ja sigurni.
Što vas je najviše iznenadilo u majčinstvu – ono na što vas nitko nije pripremio?
Mislim da me najviše iznenadilo to koliko god misliš da si spreman, na kraju dana ipak nisi. Možeš pročitati sve knjige, poslušati sve savjete, pogledati bezbroj videa, ali dok to ne doživiš, jednostavno je teško objasniti. Poseban je i taj osjećaj da si nekome cijeli svijet i da jedno malo biće u potpunosti ovisi o tebi. To je istovremeno i prekrasno i pomalo zastrašujuće, ali mislim da se upravo u tome krije sva čar majčinstva.
Kako sada izgledaju vaša jutra i večeri? Imate li već neke rituale s bebom?
Iskreno, prvih mjesec dana bilo je više upoznavanje i uhodavanje nego rutina. Sve je bilo novo i nekako smo se svi zajedno prilagođavali. Sada, otkad je Mario ponovno krenuo raditi, pokušavamo polako uvoditi neke male rituale. Najviše nas je razveselilo kada smo uspjeli postići da beba svaku večer ide spavati otprilike u isto vrijeme, to nam je bio mali veliki uspjeh. Naravno, s bebama se sve stalno mijenja, ali trudimo se imati barem neku osnovnu strukturu dana: šetnja, igranje i kupanje u isto vrijeme.
Koji je najkorisniji savjet u vezi majčinstva i tko vam ga je dao?
Najkorisniji savjet koji sam dobila bio je da slušam svoju intuiciju. Kada postanete mama, odjednom dobijete jako puno savjeta, od obitelji, prijatelja, interneta i svi su dobronamjerni, ali često i potpuno različiti. Tada je važno podsjetiti se da svaka majka najbolje poznaje svoje dijete. Kao što ni mi odrasli nismo isti, tako nisu ni bebe. Ono što funkcionira kod jedne obitelji ne mora nužno funkcionirati kod druge, i to je sasvim u redu.
Kako vi i Mario volite provoditi vrijeme "za sebe"? Imate li sada uopće dovoljno slobodnog vremena da se posvetite sebi barem malo?
Upravo sam suprugu pročitala ovo pitanje i oboje smo se nasmijali jer, iskreno, vrijeme za nas trenutačno gotovo ne postoji. Ali kad god pričamo s prijateljima koji imaju malu bebu, svi kažu da je to sasvim normalno u prvim mjesecima. Ipak, trudimo se svaki dan uhvatiti barem sat ili dva navečer kada beba zaspi. Tada zajedno večeramo i pričamo o tome kako nam je prošao dan. To su sada naši mali trenuci za nas dvoje i za sada nam to puno znači.
Koje biste životne vrijednosti voljeli prenijeti na svoje dijete?
Na ovom pitanju sam se najduže zadržala jer mi se čini da je danas zaista potrebno puno mudrosti i pažnje da odgojite dobrog čovjeka. Nakon kratke debate kod kuće, Mario i ja smo shvatili da zapravo želimo prenijeti malo različite, ali jednako važne vrijednosti. Mario bi najviše volio da naš sin izraste u poštenu i dobru osobu, dok je meni jako važno da ima samopouzdanje i hrabrost, da se zna zauzeti za sebe i svoje stavove. Na kraju se nadamo da će imati sve to: dobrotu prema drugima, ali i snagu da bude svoj.
Što vas ovih dana može najviše oraspoložiti kada ste umorni?
Ovdje ću biti potpuno iskrena, dolazak bake (smijeh)! Kada ste umorni i neispavani, svaka pomoć zlata vrijedi. Dolazak bake na koji sat da preuzme bebu, pomogne oko obroka ili uspavljivanja stvarno može promijeniti cijeli dan. Odjednom imate malo vremena da predahnete, popijete kavu na miru ili samo dođete k sebi. U tim prvim mjesecima takva pomoć stvarno puno znači. Hvala, mama!
Koji je trenutak s Maksimom Noelom dosad bio najslađi, a koji najizazovniji?
Ajmo krenuti s težim dijelom pa završiti sa šećerom na kraju. Najizazovniji trenutak bio mi je dan cijepljenja kada je dobio temperaturu. To je bio prvi put da se tako nešto dogodilo i iskreno, došlo mi je da plačem zajedno s njim jer odjednom shvatite koliko ste bespomoćni i samo želite da mu bude bolje. A najslađi trenuci su oni mali, ali zapravo ogromni, poput prvog osmijeha. Taj trenutak stvarno neću zaboraviti. I svaki put kada nauči nešto novo ili napravi neku malu "novu stvar", to nas oboje toliko razveseli da zaboravimo na sve neprospavane noći.
Koliko vam znači podrška partnera u ovoj novoj ulozi? Jeste li se podijelili oko nekih obaveza?
Podrška partnera u ovoj fazi za mene znači neizmjerno puno. Tek tada zapravo shvatite koliko je važno odabrati pravog partnera, jer lako je kada je sve lijepo i bezbrižno, ali u ovakvim trenucima se stvarno vidi jeste li tim. U prvih mjesec dana, dok sam se oporavljala od carskog reza i dok je Mario bio na očinskom dopustu, stvarno je preuzeo gotovo sve. Doslovno u tom periodu nisam promijenila ni jednu pelenu jer je želio da se ja fokusiram na oporavak. Sada smo nekako prirodno podijelili stvari, dok jedno brine o bebi, drugo rješava kućanske poslove. Također smo otvoreno rekli jedno drugome što nam je važno i koje male stvari nas vesele, pa pokušavamo jedno drugome omogućiti malo vremena za te male gušte dok onaj drugi preuzme brigu o bebi.
Koja je prva stvar koju ćete napraviti kada uhvatite "slobodan dan" samo za sebe?
Osim što ću se dobro naspavati, što je trenutačno na vrhu liste želja, rekla bih da imamo već i male planove. Mario bi taj slobodan dan najradije proveo na jedrenju, što ga stvarno opušta. Ja sam ipak više za nešto mirnije i zen, neki lijepi hotel, malo sunca, šetnja, kava na terasi i možda čaša vina. Ništa spektakularno, samo dan bez žurbe i s malo vremena za sebe.
Jeste li imali trenutke sumnje ili nesigurnosti – i kako ih prevladavate?
Naravno da jesmo, pogotovo jer nam je ovo prvo dijete. U tim trenucima zapravo shvatite koliko toga dolazi odjednom, od trudnoće, kada stalno iščekujete rezultate pretraga i testova, preko poroda koji je kod mene bio posebno intenzivan zbog iznenadnog carskog reza, pa sve do sada kada se s bebom gotovo svaki dan pojavi nešto novo. Kada su u pitanju medicinske sumnje ili brige, tu mi je velika pomoć bila moja liječnica koja mi je uvijek bila na raspolaganju. A za sve ostalo tu su obitelj i prijatelji. Većina ih je postala roditeljima prije nas pa su njihovi savjeti često stvarno zlata vrijedni.
Jeste li tip mame koja sve guglа ili se više oslanjate na instinkt?
Ovisi o situaciji, iskreno. Ponekad, naravno, nešto proguglam, pogotovo ako je riječ o nečemu s čime se prvi put susrećem i želim barem okvirno razumjeti o čemu se radi. Ali s vremenom sve više shvaćam koliko je važan i vlastiti instinkt. Na kraju dana, provodite najviše vremena sa svojim djetetom i najbolje osjećate što mu treba. Zato pokušavam pronaći balans, informirati se kada treba, ali ipak najviše slušati sebe.
Što vam trenutačno najviše nedostaje iz života prije poroda – a što nikako ne biste mijenjali?
Najviše mi nedostaje vrijeme, odnosno onaj osjećaj da možeš nešto napraviti spontano ili bez puno planiranja. Sada se gotovo sve vrti oko bebe i njegova ritma. Ali istovremeno, to je nešto što ne bih mijenjala ni za što. Ta kombinacija je zapravo dosta zanimljiva, s jedne strane nedostaju neke stare navike, a s druge strane ne mogu zamisliti život bez tog malog bića koje je sada centar svega. Mislim da to najbolje razumiju upravo roditelji.
Ako biste svojoj bebi danas mogli uputiti jednu poruku za budućnost, što bi to bilo?
Rekla bih mu da uvijek bude svoj i da se ne boji. Život će sigurno donijeti razne izazove, ali važno je ostati vjeran sebi i ići svojim putem. I naravno, da zna da će mama i tata uvijek biti tu za njega, što god da se dogodi.
Koja je najveća zabluda vezana uz majčinstvo po vašem mišljenju?
Mislim da je jedna od najvećih zabluda ta da majke sve moraju same i da je sramota tražiti pomoć. U stvarnosti, podrška je jako važna, bilo da dolazi od partnera, obitelji ili prijatelja. Nitko nije stvoren da sve iznese sam, pogotovo u tako velikoj životnoj promjeni kao što je dolazak djeteta. Tražiti pomoć nije slabost, nego nešto potpuno normalno.
S koje tri riječi biste opisali prve mjesece majčinstva?
Teško mi je to svesti na samo tri riječi, ali možda bih ih najviše opisala kao pravi ringišpil emocija. U jednom trenutku ste neispavani i puni briga, a već u sljedećem osjećate toliku ljubav i sreću da zaboravite na sve ostalo. To je stvarno kombinacija svega, umora, odgovornosti, ali i jedne potpuno nove, ogromne ljubavi.
Maksim je ovih dana bio na svom prvom izletu. Kako je to prošlo i kada planirate s njim odlazak na neku udaljeniju lokaciju?
Bio je to Maksimov prvi mali izlet. Iskoristili smo jedan sunčani vikend i otišli s prijateljima na kratko druženje do Ljubljane. Moram priznati da mu je bilo jako zanimljivo, kao pravi mali turist više je htio razgledavati nego biti u kolicima, pa smo ga dosta nosili. Što se tiče nekog većeg putovanja, planiramo ga nakon što napuni tri mjeseca. Već sam pitala svoje pratitelje koji putuju s djecom za savjete i dobila sam puno preporuka za child-friendly destinacije pa sada polako planiramo prvi veći obiteljski izlet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....