Naša kolumnistica piše o malim izazovima majčinstva: zašto je shopping s kćeri tinejdžericom test za strpljenje, kako međugeneracijski uskladiti modne ukuse i kakve veze s tim ima Sabrina Carpenter
Jel iša ko sa tinejdžericom kupovat robu? Ako nije, nek popije nešto prije. Lozu jednu, recimo.
Elem, išli smo u Mola ja i moja kći od šesnaest godina. Nedavno je napunila šesnaest. Može ostat vanka do ponoća i tako dalje.
Putem u autu morali smo slušat stanovitu Kristinu ili Sabrinu Carpenter. Kći je bila toliko oduševljena njome k‘o ja Balaševićem prije trideset godina. Uglavnom, samo šta mi od Kristine nije izaša još jedan švanom (tumor na slušnom živcu) i na drugo uvo.
Kristina se inače odlično oblači, samo šta, primijetila sam guglajući - nije obučena.
Moj je ukus bože sačuvaj, bapski, niko se tako više ne oblači - primijetila je kći dok smo se vozile na pokretnim skalama. Napetost je rasla.
Prvi dućan, da ne reklamiran neću spominjat, miris plastike i poliestera štipa za nos.
Drugi dućan: - Šta si me ovde dovela, maaaaammaa?
Treći dućan: - Ovo bi mogla probat! Srećom, nije bilo broja za tu strahotu.
Četvrti dućan - napetost je na vrhuncu. Ona probaje nešto. Stojim isprid kabine. Zagušljivo, smrde noge. Nije njoj. Ne znam kome smrde. Fali zraka. Gužva… Ona izlazi iz kabine. Šuti, ne valja ni to šta je probavala…
Peti dućan:
- Ovo ću probat!!!! - rekla je kći. Osjetila san kako me hvata blaga tahikardija.
- I ovo bi mogla! - dodala je. Sad već srce oće da izleti na usta.
- Toooooo!!?? Jes ti normalna???!!!! Izletilo mi je, šta ću. A učili smo ja i Braić: Lipo taktički, okolokole. Tribala san reć: "Dobro, probaj, dušo. Ali što misliš o ovim lijepim hlačama. Zar ne misliš da bi ti one ljepše pristajale?" Ne, ja sve useren.
Ova je već bila pred nervnim slomom. Da će zvat ćaću da dođe po nju… Gotovo! Siktala je iz kabine za prisvlačenje.
A onda, virujen da je to bila Božja ruka, dodala sam joj neke gaće i majicu i rekla: - Probaj ovo, mami za ljubav. Bisno mi je uzela robu i potegla zavjesu… Nakon dvi minute iz kabine je bljesnila svjetlost, čule su se fanfare. Zastor se otvorija. Kći je imala zadovoljno lice. Majica joj je super stala, gaće još i bolje.
Osjetila sam olakšanje ko posli poroda. Momentalno smo postale najbolje prijateljice.
- Daj da platin!
Blagajnica je umilnim glasom rekla: - 120 eura.
- Kolikoooo?
- 120 eura - prošaptala je.
- Motaj, sestro slatka, i da je dvista.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....