Nova kampanja za kolekciju snimljena je u kazalištu. Kakva je veza između vas i kazališta, je li nova kolekcija nadahnuta njime?
- Od malih nogu glumio sam u predstavama Hvarskog pučkog kazališta i Dramskog studija mladih Hvar. U godini otvaranja Hvarskog povijesnog kazališta nakon gotovo dva desetljeća obnove, najprirodnija inspiracija za ostvarenje moje ovogodišnje kolekcije je kazalište i moda u kazalištu. Po uzoru na izložbu modnih lutaka "Théâtre de la Mode" održavane u Parizu 1945. - 1946. godine, nastaje kolekcija "Kazalište mode" smještena na pozornicu Hvarskog kazališta, prezentirajući modu po uzoru na pariške modne salone 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća. Kolekcija se svojim šarmom, "spajanjem nespojivog", bogatstvom uzoraka i teatralnošću savršeno uklapa u bezvremensku vrijednost najstarijeg komunalnog kazališta u Europi.
Toni Rico
Završili ste kostimografiju - koja je razlika između dizajniranja komada za svaki dan i izrade kostima za predstavu?
- Danas sam profesionalno vezan za kazalište. Kako je kostimografija oduvijek bila moja velika ljubav, nakon diplome na Modnom dizajnu upisao sam MA Kostimografije na TTF-u i diplomirao na temu "Kostimografija predstave 'Tristan i Izolda'".
Za mene je moda teatar, a svaka revija nova kazališna predstava. Kroz odjeću kao i kroz kostim mijenjate osobnost, postajete drukčiji. Treba znati pronaći dobar balans između teatralnog i nosivog što mislim da mi dobro polazi za rukom. Izrada kostima za predstavu zahtijeva potpuno drugačiji pristup nego izrada nosive odjeće, ali podjednako uživam u dizajniranju odjeće kao i u izradi kostima za predstave. Sada kada se napokon otvorilo kazalište, veselim se postavljanju novih kazališnih komada na daske Forskega teotra za koje ću potpisati kostimografiju.
Toni Rico
Toni Rico
Svojevremeno ste prozvani zločestim dečkom hrvatske modne scene, smeta li Vas to? Jeste li i dalje na "zločestoj" strani?
- Ne smeta mi to, dobro je nekad biti "malo zločest" u plemenite svrhe, kako bi neuke educirao. Mi smo društvo spektakla i performance u čijem je središtu šok i provokacija. Klasična revija je zastarjela i pripada vremenu iza nas. Danas svatko može postati subjekt suvremene mode, manekenke i manekeni su sami po sebi nebitni. Moda se nikako ne smije shvaćati kao nešto površno i trivijalno, a idealno je sredstvo za neke druge svrhe, poput kritike.
Tako sam i kolekcijom "I dont give a fuck" poručio kako mi je nevažno mišljenje modno needuciranih osoba koje uporno žele komentirati moj rad i rad mojih kolega, akademski obrazovanih građana. Na pomalo sarkastičan način poručio sam im: "Dragi ljudi, školujte se - ŽIVJELO OBRAZOVANJE". Jako mi je važno što dobivam podršku cjelokupne modne struke, koju predvode profesori sa Tekstilno - tehnološkog fakulteta u Zagrebu. To što Leonarda Boban tada nije shvatila poruku te revije, a Severina je napustila meni je potpuno nebitno. Drago mi je uvijek vidjeti u publici prave modne znalce i iskrene zaljubljenike u modu koji uživaju. Nažalost, modna kritika u Hrvatskoj, usuđujem se reći da skoro pa i ne postoji, jer oni koji komentiraju modna događanja potpuno su modno needucirani. Ima nekoliko ljudi čiju kritiku uvažavam, a s odlaskom gospođe Ane Lendvaj izgubili smo jako puno.
Što vam je najvažnije kad razmišljate o novoj kolekciji?
- Iza svake moje kolekcije stoji cijela modna priča. Moja inspiracija proizlazi iz životnih situacija, tako je na primjer "Kolekcija za tužne trenutke" bila potaknuta smrću moje none Anke.
Zašto ste odlučili pokrenuti svoj brend?
- Nikada ne bih mogao raditi za neku modnu kuću, jer ne bih mogao biti dobar u odnosu s ljudima pod svaku cijenu. Nemilosrdan je taj modni svijet i ne osjećam se dijelom njega. Za mene je jedino prihvatljivo bilo pokrenuti vlastiti modni brend. Mogu reći da sam pravi sretnik jer uz to što radim ono što volim, od toga mogu i dobro živjeti jer imam studio u Hvaru. Rekao bih to ovako: "Ni svak ote sriće da se rodi u For!" Turistička je to meka koja privlači veliki broj gostiju, a Norvežani, Šveđani, Švicarci, Belgijanci, Austrijanci, Nijemci, Španjolci i Hvarani moji su najbolji kupci. Cijene kvalitetu i dobar dizajn, a svake sezone vraćaju mi se moje stalne mušterije, što mi je jako bitno.
Kako biste opisali stanje u Hvatskoj po pitanju mode?
- Hrvatska nažalost još nije dobila pravi tjedan mode upravo zato jer postoji previše modnih klanova. Diplomirani dizajneri ne dobivaju mogućnost prezentacije svog rada, a sve češće gledamo kolekcije žena nogometaša u ulozi dizajnerica te raznoraznih samozvanih dizajnera bez ikakve škole.Sudjelovao sam na svim hrvatskim tjednima mode iz želje da se događanja dignu na jedan viši nivo, ali nažalost organizatori nisu imali sluha za moje ideje. Revije su izgubile na važnosti, prvi redovi su rezervirani za "vonabi selebritije" i samozvane modne blogere, dok profesori mode i modni znalci sjede negdje u trećem redu (ako ga dobiju).
Toni Rico
Toni Rico
Iz revolta sam svojevremeno napravio i reviju gdje odjeće nije ni bilo, a svojim modelima nataknuo nakurnjake od šiblja koje sam pleo u sklopu svoga rada na magisteriju Kostimografije. Nakurnjacima na pisti uz geslo "Hrvatska u ku*cu, moda za ku*ac, kupujmo Hrvatsko" kritizirao sam stanje u modi i državi. Drago mi je što je ovaj performance imao tako bombastičan odjek po cijeloj Europi, a nakurnjaci su završili diljem svijeta kao instalacija. Jednostavno se ne vidim na ovakvoj modnoj sceni, prepunoj raznoraznih redikula. Dok je moja prijateljica, dizajnerica i kiparica Ivana Popović bila živa sve je to i imalo nekog smisla. Ona je uz sve svoje kvalitete znala napraviti i dobar show, a na afterima bi se zajedno smijali svim tim uštogljenim, dosadnim i površnim ljudima.
Često napominjete kako su vaši komadi pomalo "retro", koje prošlo razdoblje vam je najčešća inspiracija?
- Svoj modni izričaj gradim na retro looku dodajući mu dozu likovnosti. Četrdesete, pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća su definitivno najljepše doba u modi i samoj kvaliteti života te im se uvijek rado vraćam.
U modu nam se stalno vraćaju "već viđeni" odjevni predmeti pa su tako ovu sezonu obilježili "povratnici" iz devedesetih. Koji od povratničkih trendova Vam se nikako ne sviđa?
- Devedesete godine prošlog stoljeća su najgore doba u povijesti mode. Definitivno su mi najodvratniji modeli tenisica koje danas nude velike modne kuće.
Prošle ste godine napravili kolekciju Hvar Dress Code potaknuti odjevnim kombinacijama Hvarana i gostiju. Mijenja li se situacija na bolje ili je sve gore? Mislite li da treba kažnjavati turiste koji su neprikladno odjeveni u gradu?
- Kolekcija "Hvar 150" - Hvar dress code nastala je povodom obilježavanja 150 godina organiziranog turizma u gradu Hvaru. Modni je to presjek kroz 50-e i 60-e godine prošlog stoljeća koji vjerno prikazuje modnu osviještenost Hvarana i njihovih gostiju. Modeliranjem retro krojeva, smjelim kombiniranjem uzoraka, materijala i boja, cilj mi je bio modernizirati siluetu te kreirati nosivu odjeću za nove generacije Hvarana i turista koji posjećuju Hvar, a nit vodilja kod nastajanja kampanje bile su mi stare crno-bijele obiteljske fotografije.
Danas su Hvaru potrebne korjenite promjene jer sve više gubimo identitet turističke destinacije. Podržavam rigorozne mjere u obliku naplate koje grad pokušava uvesti kako bi se turisti osvijestili i naučili poštivati ovaj grad u kojem su odlučili provesti svoj odmor. Jedna od mjera su i kazne za nedolično oblačenje. Prošle sezone smo svaku večer po gradu imali priliku gledati goste kostimirane u banane, jagode, medvjede, fratre, biskupe, a našlo bi se i onih potpuno golih k'o od majke rođenih. Za takve bi po meni jedino bio učinkovit pendrek. Ove sezone je situacija ipak malo bolja. Nadam se da ću u budućnosti vidjeti sve više lijepo odjevenih gostiju.
Biste li mogli izdvojiti tko se najbolje odijeva od poznatih Hrvatica?
- "Poznate Hrvatice"se jako loše odijevaju. Jednostavno nemaju svoje JA .Stave na sebe sve što im dizajneri poklone. Svaka čast "staroj gardi"-istinskim divama.
Za koga biste od stranih zvijezda voljeli da nosi vaš brend? Mi baš vidimo Harryja Stylesa u Vašim komadima!
Evo upravo mi je u ponedjeljak bio Neil Patrick Harris u dućanu i kupio košulju i haljinu za curicu. Koja euforija kod stranaca kad su ga vidjeli - svi se hoće slikati. Koliko je samo hollywoodskih glumaca, sportaša, glazbenika prošlo kroz moj studio, a ni sa kime se nisam fotografirao jer svaki kupac je meni jednak. Inače, u svojim kreacijama volio bih vidjeti Juliju Roberts, Sophiju Loren, Jamesa Franca, Johnnyja Deppa... Harry Styles - može! A što se tiče fotografiranja sa slavnima, meni je važno da imam sliku s Doris Dragović i Jasnom Zlokić!
Toni Rico
Toni Rico