Predsjednica Uprave Petrola Nada Drobne Popović, koja je dva mjeseca prije roka dovršila pripajanje tvrtke Crodux derivati, smatra da poslovne prilike treba objeručke prihvatiti jer se ne nude često te da je u pregovorima najpošteniji završetak onaj u kojem smo svi malo nesretni.
Posljednjih godina u hrvatskoj poslovnoj zajednici pojavio se zanimljiv trend: na čelna mjesta velikih uspješnih tvrtki u branšama koje se tradicionalno nazivaju muškima zasjele su žene, i to - Slovenke. Dvije predsjednice uprava koje već dulje grade mostove između naših zemalja su Simona Zavratnik iz Petrokova i Medeja Lončar iz Siemensa, a sada im se pridružila i predsjednica Uprave Petrola - Ljubljančanka Nada Drobne Popović. Ona je nedavno, i to dva mjeseca prije roka, dovršila pripajanje društava Petrol d.o.o i Crodux derivati dva d.o.o., čime je Petrol postao drugi najveći opskrbljivač naftnim derivatima u Hrvatskoj.
"Integrirali smo 93 Croduxove benzinske stanice i sad ih u Hrvatskoj imamo sveukupno 202. Prije smo u vašoj zemlji imali tržišni udio od 13 posto, a sada smo na 23 posto. Petrol trenutačno ima 2200 zaposlenih, što nas čini jednom od pet top tvrtki u Hrvatskoj", kaže Nada Drobne Popović, koju za našu zemlju vezuje mnogo više od posla.
Naime, već godinama s troje djece i suprugom Zoranom Drobneom, poduzetnikom, ljetuje u obiteljskoj vikendici na Cresu. Tu se najbolje opušta i priprema za poslovne izazove, a integracija Petrola i Croduxa - koji je najveći slovenski distributer naftnih derivata kupio u listopadu 2021. za 191,7 milijuna eura - bio je najveći izazov u njezinoj dosadašnjoj karijeri.
Kako vam je i zahvaljujući čemu uspjelo provesti pripajanje dva mjeseca prije roka?
To je bila najveća poslovna akvizicija Petrola u posljednjih 10 godina pa su i pripreme bile ozbiljne. Imali smo 16 timova s više od 200 ljudi koji su radili na integraciji, koja je trajala 14 mjeseci. Održano je više od 800 sastanaka, od toga 50 sastanaka Uprave, čiji su članovi svaki tjedan jedan dan provodili u Zagrebu, a u procesu je sudjelovalo 45 informatičkih stručnjaka. Stvarno smo se svi angažirali i ponosna sam što smo postigli zadane ciljeve i nije bilo nijedne pogreške.
Kakvi su Petrolovi poslovni planovi na hrvatskom tržištu?
Naša strategija je postati integrirani partner u energetskoj tranziciji. Sa sve većom prodajom električnih vozila doći će do trenutka kad će početi padati prodaja naftnih derivata i želimo biti spremni na to. Zato smo u posljednjih pet godina u energetiku na hrvatskom tržištu investirali 276 milijuna eura. Već sad imamo vjetroelektrane Glunča i Ljubač u Šibensko-kninskoj županiji koje mogu opskrbiti 45 tisuća kućanstava, a trenutačno investiramo u najveću solarnu elektranu u regiji i plan je da počne raditi u prvom kvartalu iduće godine.
Ljudi su zabrinuti kako preživjeti zimu: hoće li biti dovoljno energenata i što će biti s cijenama?
Ni mi u ovom trenutku ne možemo prognozirati cijene, ali možemo reći da neće biti nestašica energenata za kućanstva i industriju. Činjenica je da ćemo od prosinca ove godine imati embargo na uvoz sirove ruske nafte, a od veljače iduće godine na dizel i benzin. Ne očekujemo poteškoće u opskrbi, ali zbog tog pritiska cijene će ići gore.
Žena ste u muškom biznisu; jeste li tijekom karijere nailazili na predrasude?
Imam 24 godine staža i moram priznati da nikada nisam imala takvih problema. Vjerojatno sam imala i malo sreće jer sam uvijek surađivala sa sjajnim ljudima. Osobno vjerujem da su najbolji muško-ženski timovi. Žene su opreznije u poslu i ponekad je potreban netko tko brže donosi odluke, a to su obično muškarci. S druge strane, žene su spremnije na kompromise jer im je cilj pronaći kvalitetno i održivo rješenje, a ne provesti svoju volju. Katkad se našalim kad završim pregovore: kažem da je najpošteniji završetak onaj u kojem smo svi malo nesretni.
Kako se razvijala vaša karijera?
Radila sam u privatnom i državnom sektoru. Karijeru sam nakon završenog Ekonomskog fakulteta i magisterija iz državnih europskih studija započela u privatnoj tvrtki za izradu mikročipova, a nastavila u Slovenskim željeznicama, gdje sam napredovala do financijske direktorice njihovog holdinga. Odatle sam 2013. prešla u Slovenski državni holding, tvrtku koja upravlja svom državnom imovinom u Sloveniji, gdje sam postala članica Uprave. U Petrolu sam od 2019., a na petogodišnji mandat predsjednice Uprave sam imenovana u listopadu 2020.
Je li se ženama teže probiti na visoke pozicije?
To je obično splet raznih okolnosti. Kao prvo, treba biti u pravom trenutku na pravome mjestu, na kojem možete dobiti takvu ponudu, a to je malo i stvar sreće. S druge strane, takav izazov treba objeručke prihvatiti, a žene to ponekad ne rade. Na početku karijere nisam planirala da ću jednog dana biti predsjednica Uprave Petrola. Bilo je odluka u prošlosti koje su mi bile teške kad je riječ o usklađivanju privatnog obiteljskog života i ambicija u poslu. To su bila vremena kad sam ponekad samu sebe, kad bih navečer umorna došla kući, pitala je li mi sve to trebalo. Ali kad preuzmeš odgovornost i počneš zaista voditi tvrtku pa pogledaš iza sebe i vidiš rezultate - to ti je nagrada. Tada shvatiš da je to bila pametna investicija. Najvažnije se fokusirati i raditi ono što voliš, a ne da ti je ujutro kad se pogledaš u ogledalo muka od ideje da moraš na posao.
Tko vam je bio najveća podrška u karijeri?
Suprug Zoran. Zajedno smo 25 godina, od čega u braku 17. Imamo dvoje zajedničke djece, kćer Elu (16) i sina Maksa (11). Na Izu, 27-godišnju liječnicu koja je Zoranova kći iz prvog braka, gledam kao na naše treće dijete. Obitelj mi je iznimno važna i o svemu se dogovaram sa suprugom. U pravoj fazi, dok su djeca bila mala, on je bio direktor u Avtotehni i više se posvećivao karijeri, a ja djeci. Sada je vrijeme za moju karijeru pa smo se dogovorili da on više brine o djeci, kako bih ja mogla biti na poslu i po 12 sati. Jako mi je važno da obitelj normalno funkcionira. Svako jutro prije posla napravim djeci doručak i popijem kavu s mužem, to je naš ritual. Vikend je samo naš. Ljeti smo na moru, a zimi odemo u Kranjsku Goru na skijanje. Omiljeni sport mi je trčanje na skijama, što je odlično za kondiciju, a istovremeno me šuma smiruje. Želim imati dobru kondiciju kako bih se na kraju dana mogla posvetiti djeci. Zato dvaput tjedno u sedam ujutro idem na fitness.
U kakvoj ste obitelji odrasli?
Pokojni otac Gojko Popović je rodom iz Hercegovine, u Ljubljanu se doselio kao mladić nakon Drugog svjetskog rata i tu upoznao moju mamu Jelku. Roditelji su me dobili kasno: tata je imao 52, a mama 41 godinu i bila sam centar njihovog svijeta. Ja i deset godina starija sestra Mateja, koja je također ekonomistica po struci, odrasle smo okružene ljubavlju i brigom. Tata je cijeli život radio u jednoj ljubljanskoj tvrtki kao dizajner torbica. Bio je nevjerojatno radišan čovjek: kad je u 75. otišao u mirovinu, imao je 55 godina radnog staža. Kažu da sam od njega naslijedila radišnost, ali i mirnoću. Kao mala sam željela postati zubarica, no odustala sam kad sam shvatila da mi je muka od samog pogleda na krv.
Kakve su vaše privatne veze s Hrvatskom?
Od malih nogu smo ljetovali na hrvatskoj obali, a godinama sam sa suprugom dolazila u kamp na Cresu i zaljubila se u taj prekrasni otok. Ondje smo 2004. kupili vikendicu, koja je moja oaza mira i sreće. Djeca u njoj provode cijelo ljeto, a ja koristim svaku priliku da odem makar na vikend. Tamo se napunim, opustim i skupljam snagu za dalje.
Što vas najbolje opušta?
Za trideseti rođendan muž mi je kupio lončarsko kolo i izrada keramike mi je već 17 godina najdraži hobi. Jednom tjedno idem na tečaj kod Ines Kovačič, gdje dva sata izrađujem zdjele, šalice, vaze, lampe… Često ih poklanjam prijateljima za rođendane.
Kakvi su vam životni ciljevi, poslovni i privatni?
Što se tiče posla, imam još dvije i pol godine mandata u Petrolu i potpuno sam posvećena tom poslu. Privatno mi je najvažnije da mi je obitelj oaza mira i stabilnosti, u kojoj me svaki dan kad se vratim s posla "spuste na zemlju". Naravno da djeca uvijek ne slušaju pa treba i s njima sklapati kompromise. Mislim da je to dobro i za mene i za njih.