Svjesna toga da mi se vrlo lako može dogoditi da mi tako sat vremena proleti bez da trepnem, pokušavam slušati svoj unutarnji glas koji mi govori da ustajem za šest sati i da je krajnje vrijeme za nužnu regeneraciju. Međutim, pozornost mi skreće objava o svjetski poznatoj manekenki Tess Holiday i njezinim novim uspjesima. Za one koji ne znaju, radi se o lijepoj i uspješnoj Amerikanki koja je izgradila ogroman biznis i uživa veliku popularnost zbog svog izgleda. Ona je, naime, pronašla način da unovči svoju debljinu.
Možda zvučim grubo, ali istinu zapravo nije briga kako se mi osjećamo. Velika popularnost plus-size modela odvela nas je iz jedne krajnosti u drugu. S obzirom na to da su godinama - prvenstveno u modnom svijetu - veličane i tražene bile iznimno mršave djevojke, bilo je samo pitanje vremena u kojem trenutku će se ploča okrenuti. Čitam komentare na spomenutu objavu i shvaćam da zapravo ne mogu odlučiti što mislim o tome. Ljudi su, kao i obično, podijeljenih mišljenja. Jedni oštro osuđuju i nazivaju je pogrdnim imenima te joj dijele savjete kako i što bi trebala promijeniti, dok ju drugi bezrezervno podržavaju i dive se njezinom stilu i izgledu. Vrlo brzo uviđam da su i jedni i drugi u pravu.
S jedne strane, nitko se ne bi trebao sramiti svog tijela već ga prihvatiti jer je to jedini način da se osjećamo dobro u svojoj koži i budemo sretni. S druge strane, promovirajući gojaznost dolazimo do trenutka kada ona postaje društveno prihvatljiva i čak poželjna, što je prilično opasna situacija uzimajući u obzir da je upravo debljina jedna od najopasnijih bolesti 21. stoljeća.
Ako ste u poziciji da vas prati milijun ljudi, morate biti svjesni činjenice da ste na neki način preuzeli veliku odgovornost jer ste uzor velikom broju mladih djevojaka koje se tek trebaju razviti u samosvjesne pa tek onda u samouvjerene žene
Žene većih konfekcijskih brojeva godinama nisu imale priliku kupovati lijepu odjeću u veličini koja im je potrebna već je im na raspolaganju bila opcija krojačica ili su bile primorane u dućanima kupovati vrećaste krojeve s ogromnim, groznim cvjetnim uzorcima. One sretnije povremeno bi nabasale na nešto dvobojno s vertikalnim prugama - jer to tobože izdužuje.
Ovo govorim iz iskustva jer sam cijeli svoj život imala veliki problem s oscilacijom tjelesne težine. Kada bih bila u fazi kupovanja popularno zvane "plus size" odjeće znala sam da mi za shopping treba cijeli vikend. Rezultat potraćenog slobodnog vremena bi obično bila maksimalno dva odjevna predmeta više u mom ormaru. Danas je situacija po tom pitanju znatno bolja i žene napokon mogu bez većih problema obnoviti svoju garderobu.
No, zagrebemo li ispod površine, ova "pozitivna" priča je zapravo velika drama. Prihvaćanjem situacije da imamo 20, 30 ili 50 kilograma viška i činjenica da nas to uopće ne brine, već upravo suprotno - to nam je super - je zaista zastrašujuća. Činjenica je da ljudski kostur nije predviđen za podnošenje tolike težine i da to, bez ikakve rasprave, negativno utječe na cijeli organizam. Podržavamo li osobe bodreći ih da ostanu debele, zapravo direktno podržavamo da ostanu ili postanu bolesne. Pri ovome ne mislim da bismo na bilo koji način trebali osuđivati debljinu - jer zaista nikad ne znamo koju bitku vodi koja osoba - no u jedno sam sigurna. Postoji milijun načina u kojima možemo istaknuti svoju posebnost i veličati to što smo drugačije. No, kada je u pitanju tjelesna težina za sve vrijedi isto pravilo, a to je težnja i djelovanje da budemo prosječni.
