Uoči otvorenja izložbe u Muzeju grada Koprivnice slikar govori o životu između Zagreba i Opatije, nostalgiji za Dubrovnikom, ljetnim radostima i novim radovima koji će prvi put biti predstavljeni publici.
Zagrebački slikar Duško Šibl ovih dana u Galeriji Koprivnica otvara samostalnu izložbu kojom će se koprivničkoj publici predstaviti izborom radova nastalih tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, ali i sasvim novim ciklusom slika. Izložba, čija je autorica koncepta Draženka Jalšić Ernečić, ostaje otvorena do kraja kolovoza, a donosi četrdesetak radova od kojih je čak polovica nastala u posljednjim mjesecima.
Riječ je o proširenom izdanju izložbe koju je Šibl krajem 2024. predstavio u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar. Izložba pod nazivom „Teatralije“, inspirirana Shakespeareovom poznatom mišlju da je cijeli svijet pozornica, istražuje odnos kazališta, pokreta, ljudskog tijela i ekspresije. Zagrebačka izložba nastala je u suradnji s kustosima Franom Dulibićem, Mirom Wolf i Elvirom Kranjčar, dok koprivnički postav donosi brojne novitete.
„Napravili smo svojevrstan presjek mog stvaralaštva, od ranih ekspresionističkih radova nastalih tijekom londonskog razdoblja pa sve do najnovijih ulja. Tematski ih sve povezuje kazalište, bit će puno novih radova, a meni je posebno draga nova slika Krvavo prijestolje, inspirirana Kurosawinom interpretacijom „Lady Macbeth“, koju će publika prvi put vidjeti upravo u Koprivnici. Drago mi je što izlažem u novouređenom Muzeju grada Koprivnice, koji je doista prekrasan prostor“, govori umjetnik.
Duško Šibl pripada među naše najistaknutije suvremene slikare, a iza sebe ima bogatu međunarodnu karijeru. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nakon čega je umjetničko obrazovanje nastavio u Londonu. Slikarstvo je diplomirao na uglednoj Byam Shaw School of Art 1982. godine, a četiri godine poslije završio je i poslijediplomski studij na prestižnom Royal College of Art, gdje je dodatno oblikovao svoj prepoznatljiv likovni izraz.
Za razliku od razdoblja kada je velik dio godine provodio u Londonu, gdje je boravio od kraja školovanja, posljednje dvije godine više boravi u Hrvatskoj. Smanjio je putovanja, živi u Zagrebu, tridesetak ljeta proveo je u Dubrovniku, a lijepi stan iznad Hotela Excelsior prije pet godina zamijenio je za stan u Opatiji, odakle otkriva ljepote Kvarnera.
Povratak na jug
„Prije nekoliko godina prodali smo stan u Dubrovniku, gdje sam ljetovao godinama, i preselio se u Opatiju pa sada ljeti otkrivam čari Kvarnera. Zavolio sam Opatiju, Rijeku, Lovran, Volosko, Matulje, Krk i Cres, ali moram priznati da mi jug i dalje nedostaje. Nedostaje mi onaj kontrast kamena i mora, intenzivni mirisi Mediterana i zvuk cvrčaka, ali najviše moji prijatelji iz Dubrovnika. Ondje sam proveo gotovo trideset prekrasnih ljeta, družio se s umjetnicima koji su dolazili na Dubrovačke ljetne igre i imao nekoliko velikih izložbi. U lijepom su mi sjećanju kultni kafić Talir i njegov vlasnik Frano Cetinić, nezaboravna druženja s brojnim glumcima, umjetnicima i boemima. Tu je, naravno, i nezaobilazni kafić Libertina, kojeg vodi Lući Capurso, bivši član kultnih Dubrovačkih trubadura. Nedostaje mi i još jedan Trubadur, Marko Brešković, koji više nije s nama i koji je vodio također kultni kafić Trubadur u kojem se uvijek sviralo i pjevalo. Bilo je to jedno divno, posebno vrijeme“, prisjeća se Šibl.
Iako priznaje da ga za Dubrovnik vežu brojne uspomene, smatra da je u životu važno znati zatvoriti jedno poglavlje i otvoriti novo. Godine, kaže, idu, treba se prilagoditi i mijene nisu toliko loše ako ih se prihvati srcem.
„Čovjek se mora znati na vrijeme povući. Prilično sam prilagodljiva osoba, ali to ne znači da se neću vraćati. U životu su mi se posljednjih godina dogodile i neke tužne stvari koje trebaju zacijeliti, a onda će ponovno doći vrijeme i za jug“, kaže.
A on ni u 75. godini ne usporava. Već 3. rujna otvorit će novu izložbu u Rovinju, na kojoj će predstaviti radove nastale tijekom posljednjih mjeseci, velikim dijelom upravo za vrijeme boravaka u Opatiji.
Božanski dodir
„Prihvaćam svaki poziv da izložim svoje radove, jer sam naučio da, ako nešto predugo odgađam, na kraju se to najčešće ni ne ostvari. Mene u ovim godinama drži rad i velika je sreća što još uvijek mogu raditi ono što volim. To je velika privilegija, a rad me uostalom održava mladim. Vrlo sam discipliniran i radim gotovo svaki dan. Ne vjerujem u čekanje inspiracije. Kada radiš, tada se dogodi neka posebna energija, kao neki božanski dodir s nebom, i upravo tada nastane nešto dobro i lijepo. Zato se i danas, možda više nego ikad, veselim svakom novom radu i svakoj novoj izložbi“, kazao nam je neumorni umjetnik koji se nakon Koprivnice vraća u svoju ljetnu bazu u Opatiji, gdje će raditi i družiti se s nekim novim prijateljima s kojima stvara nove uspomene.
"Još uvijek se volim kupati, naš stan se nalazi odmah iza Hotela Mozart tako da mi do kupališta Slatina treba manje od minute. Prijatelji koji brodovima odlaze na otoke zezaju me kako se kupam u najvećoj gužvi, ali meni to paše. Ionako se ne izležavam na plaži, već se samo isplivam. Često odem sjesti i u divnu kavanu Wagner jer tamo uvijek nešto pirka. Opatiju shvaćam kao umirovljeničko mjesto gdje je tempo usporeniji pa u miru mogu raditi. Nemam distrakcija, ne vuče me ‘sirena‘ kulture kao u Dubrovniku, tako da navečer ne izlazim već slikam. Ne treba mi ni dnevno svjetlo jer ja ionako slikam iz duše, iz svoje nutrine", zaključuje slikar.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....