Gabriel Stanciu, mlađi sin našeg baletnog para Petre Vargović Stanciu i Georgea Stanciua, prvi je put stao na pozornicu i pokazao da talent nije slučajan – u ulozi malog paža sve je odradio poput pravog profesionalca.
Tko je gledao baletnu bajku ‘Trnoružica‘, koja je u raskošnoj koreografiji i scenografiji nedavno postavljena u zagrebačkom HNK-u, mogao je zamijetiti malene paževe koji su bili pratnja vilama. A jedan od njih bio je i 9-godišnji Gabriel Stanciu, dječak koji ne dolazi iz baletne škole, ali dolazi iz baletne obitelji. Njegova mama je naša proslavljena balerina Petra Vargović Stanciu (44), a tata baletni solist George Stanciu (44). I u neku ruku ‘Trnoružica‘ je za njih bio neobičan obiteljski projekt.
Jer Petra u ‘Trnoružici‘ ima ulogu dadilje, George Stanciu na predstavi je radio kao baletni pedagog, a njihov sin zasjao je u ulozi paža. I to vrlo profesionalno, bez ijedne greške. Pa se čini da bi dvoje vrsnih baletana čije su karijere na zalasku mogli dobiti dostojnog nasljednika koji će i dalje u baletnom svijetu pronositi njihovo ime. No, sumnjičava mama napominje da to tek treba vidjeti.
„Iako ne ide u baletnu školu, obožava ples i kazalište, stalno doma pleše i bila mu je velika želja biti dijelom neke predstave. A kako su za ‘Trnoružicu‘ trebali mali paževi, tako je dobio priliku i svoju prvu ulogu“, govori nam balerina kojoj je iskustvo da se nađe na pozornici sa sinom bilo posebno dirljivo.
Jer, kaže, imala je sumnje, mislila je da će njezin Gabriel odustati u zadnjem trenutku, no to se nije dogodilo.
Ostvarenje sna
„Prirodno je da je fasciniran baletom i kazalištem jer od malih nogu prati sve što radimo. Međutim, iznenadio me koliko je profesionalno pristupio tom svom prvom kazališnom zadatku. Izdržao je i naporne probe i osam predstava koje nisu kratke. Slušao je upute koreografa, sve pamtio u detalje, bio je potpuno koncentriran, a nije mu smetalo ni što je dobio ružičasto odijelo i kapicu s krilima. Jer sve je to bio dio njegove uloge i na sve je pristao bez pogovora.“
Bio je, naravno, jako uzbuđen i sretan jer mu se konačno ostvario san“, smije se ponosna mama koja još nije sigurna je li to samo prolazan hir ili nešto više. Jer, za razliku od starijeg brata Lukasa (15), kojeg je isto zanimalo kazalište, ali s godinama ga je počeo zanimati sport, pogotovo atletika u kojoj je odličan, kod Gabriela vidi opčinjenost kazalištem. On doma sam smišlja predstave, izrađuje scenografiju, kostime, koreografiju...
„Jako je kreativan i njega baš oduševljava ta čarolija teatra. Mi ga, naravno, na ništa ne tjeramo jer jako dobro znamo koliko je naša profesija teška i koliko treba odricanja. Dečki obično u baletnu školu kreću s deset godina, pa treba vidjeti hoće li ta priča proći ili će ga i dalje zanimati. Prvotno oduševljenje i entuzijazam malo su i splasnuli nakon zadnje predstave pa je rekao kako se zaželio igre i parka. Osim toga, trenira i košarku u KK Podsused pa treba vidjeti u kojem će ga smjeru ambicije odvesti. A i ne mora to nužno biti balet, možda ga počne zanimati scenografija ili gluma... A to ćemo tek vidjeti“, govori Petra Vargović Stanciu koja će, kao i njezin suprug, u svakom slučaju podržati želje svog mališana koji dokazuje staru narodnu izreku - da jabuka ne pada daleko od stabla. Jer, kako sama kaže, kada je ona krenula u baletnu školu sa željom da postane balerina, nitko je u tome nije mogao spriječiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....