Australska balerina Natalia Kosovac, koja u zagrebačkom Baletu pleše od 2009., a prošle je godine dobila i status nacionalne prvakinje, govori o ljubavi sa suprugom Silvijom, životu u Zagrebu i ljubimici Izzy.
U zagrebački HNK uskoro stiže nova produkcija ‘Trnoružice‘, jednog od najznačajnijih i najpopularnijih klasičnih baleta. U novoj koreografiji svjetski poznatog koreografa Paula Chalmera, kako ističu iz kazališta, na pozornici će se naći suvremena, ali vizualno raskošna predstava koja ljubitelje baleta sigurno neće ostaviti ravnodušnima. U ‘Trnoružici‘ čija je premijera 10. travnja, nastupit će cijeli ansambl uključujući sve prvake i soliste, a na premijernoj izvedbi ulogu Aurore plesat će Natalia Kosovac (34) koja od prošle godine ima status nacionalne prvakinje.
Ova crvenokosa, krhka balerina gotovo prozirno bijelog tena, stara je poznanica ljubitelja baleta, rođena Australka koja je u zagrebačkom HNK-u pleše od 2009. Iza sebe ima brojne uloge, nekoliko strukovnih nagrada, a 2023. osvojila je nagradu Hrvatskog glumišta za najbolju žensku ulogu u baletu kao prva strankinja koja je dobila tu nagradu za dvije uloge - Valeriju u baletu ‘Spartak‘ te Solveig u baletu ‘Peer Gynt‘. U Zagrebu je osim posla pronašla i ljubav pa se već osjeća poput prave Zagrepčanke, savladala je i jezik, a u slobodno vrijeme može je se vidjeti u šetnji s obiteljskom ljubimicom, stafordicom Izzy.
Za nekoliko dana plešete premijeru baleta „Trnoružica“. Kako biste opisali ovu produkciju i što za vas osobno znači plesati naslovnu ulogu?
Plesati Auroru ostvarenje je sna. „Trnoružica“ je oduvijek bio jedan od mojih najdražih baleta. Glazba, priča i osjećaj koji imate dok je plešete – sve je posebno. Velika mi je čast plesati tu ulogu.
Princeza Aurora jedna je od najzahtjevnijih uloga u klasičnom baletu. Što je za vas veći izazov – tehnička zahtjevnost ili gluma?
Rekla bih da je najteže spojiti oboje i na pozornici stvoriti magiju. Treba izvesti vrlo zahtjevne tehničke elemente, a istodobno glumiti mladu, bezbrižnu princezu.
Kako su izgledale pripreme za premijeru i što publika može očekivati od zagrebačke produkcije „Trnoružice“?
Pripreme su bile jako zabavne, ali i vrlo zahtjevne. Puno smo radili, no iznimno sam uživala surađujući s koreografom Paulom Chalmerom. Nadam se da će zagrebačka publika uživati u „Trnoružici“ barem onoliko koliko ja uživam plešući je.
Članica ste Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu od 2009. godine. Kada se osvrnete na više od petnaest godina karijere, kako se vaš odnos prema baletu mijenjao?
Moj odnos prema baletu pomalo je neobičan, ali u dobrom smislu. Teško ga je opisati. Čini mi se da ga svakim danom volim sve više. Volim probe, jutarnji baletni trening, volim biti u studiju, a najviše volim biti na pozornici i nastupati. Zapravo volim jednostavno biti u kazalištu – moj suprug kaže da u kazalištu provodim više vremena nego kod kuće. I nije daleko od istine.
Plesali ste gotovo sve najvažnije baletne uloge. Koja vam je bila najizazovnija, a koja vam donosi najveće zadovoljstvo?
Vrlo je teško reći koja je najteža jer svaki balet ima svoje izazove. Kada je riječ o najvećem zadovoljstvu, imam ih nekoliko i ne mogu izdvojiti samo jednu jer su mi sve posebne iz različitih razloga. Među njima su „Labuđe jezero“, „Glembajevi“, „Sissi“, „Ana Karenjina“, „La Bayadère“, „Peer Gynt“... Zapravo, taj je popis prilično dug.
Rođeni ste i odrasli u Australiji, školovali ste se u Münchenu, a danas živite i radite u Zagrebu. Kako su ta međunarodna iskustva oblikovala vas kao umjetnicu?
Zanimljivo je da o tome zapravo nikada nisam razmišljala. Mislim da me odlazak od kuće na drugi kraj svijeta s 15 godina jako brzo natjerao da odrastem. A život u Europi pružio mi je velika iskustva u vrlo mladoj dobi. Bila sam sretna što sam mogla biti okružena onime što najviše volim – baletom.
Jednom ste rekli da ste u balet ušli gotovo slučajno i da ste kao dijete sanjali da ćete postati pilotkinja. Kada ste shvatili da će pozornica postati vaš životni put?
Sjećam se vrlo dobro trenutka kada sam odlučila da želim postati balerina više od svega. Imala sam 12 godina i sudjelovala sam na baletnom natjecanju u Australiji. Biti na pozornici i plesati bio je nevjerojatan osjećaj. Kad sam završila, rekla sam roditeljima da ću postati balerina.
Zagreb je s vremenom postao vaš dom – ovdje ste pronašli i ljubav te se udali za odvjetnika Silvija Kosovca. Kako danas doživljavate život u ovom gradu?
I dalje imam svoje male rituale, poput nedjeljne kave sa suprugom i odlaska na sushi. Zapravo, obožavam svoju nedjeljnu rutinu, dugo se izležavam, ispijam kavu do podneva. Mislim da sam se prilagodila hrvatskom načinu života. Nekad mi se činilo suludo sjediti tri sata na kavi, a danas to jednostavno obožavam. Volim i šetnje gradom i uvijek me veseli vidjeti sve nove stvari koje se događaju u Zagrebu.
Balet zahtijeva veliku disciplinu i svakodnevne probe. Kako izgleda vaš život izvan kazališta?
Ne znam je li to baš opuštanje, ali dosta vremena provodim u psećem parku ili u dugim šetnjama sa svojom kujicom Izzy. Ima tek dvije godine pa se jako voli igrati s drugim psima i ići u šetnje. Iako ponekad zna biti pomalo naporna, jako voli maženje i uvijek osjeti kada imam težak dan. Smiješna je i zato što, kad pada kiša, ne voli izlaziti pa se pravi da spava kako ne bi morala u šetnju.
Kada biste na temelju vlastitog iskustva mogli dati jedan savjet djevojčici koja tek ulazi u svijet baleta, što biste joj rekli?
Vjeruj u sebe i uvijek budi svoja. Bit će teško i bit će trenutaka kada će te sve oko tebe testirati, ali nikada ne smiješ izgubiti vjeru da možeš uspjeti ako to zaista želiš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....