Pjevač koji je nedavno proslavio 54. rođendan, a 21. travnja ima veliki koncert s gostima u Lisinkom, posljednjih godina živi u Samoboru, a kaže, kada se ne bi bavio pjevanjem volio bi biti - stolar.
Kako se pripremate za vaš koncert u Lisinskom pod nazivom „Dajem vam pjesmu – Gospodin Glas pjeva za vas”, na kojem nastupaju i brojni gosti?
Kao i uvijek. Milijun i jedna proba i opet fali ta jedna. Paralelno sam se borio i s alergijom. U proljeće je baš izazovno imati tako velike i odgovorne koncerte.
Tko vam je nadjenuo nadimak Gospodin Glas?
Nisam siguran, ali vjerujem da je to krenulo od mog menadžera Mihovila Beka, koji me tako i doživljava.
Iza vas je 25 godina profesionalne karijere. Kada se osvrnete, što posebno pamtite?
Pamtim sve susrete s publikom, koji su na kraju razlog da se bavim ovim čime se bavim. Ukratko, pamtim samo lijepe dane.
Pjesma koja vas posebno dira u srce?
Puno ih je, ali ako moram izdvojiti, rekao bih „Još i danas zamiriše trešnja” i „O jednoj mladosti”.
Čiji kompliment ćete zauvijek pamtiti?
Nedavno sam dobio kompliment od velike Radojke Šverko koji ću zauvijek pamtiti. Malo je reći da me pohvalila – rekla je da je moj glas doista nešto posebno i da takav još nismo imali. Pamtim i kompliment Zdravka Šljivca na početku moje karijere, kada je rekao: „Ovakav se glas rađa jednom u sto godina.” U zadnje vrijeme pročitao sam i komentar publike da jedino moj glas ima i najveću snagu i najveću nježnost. To mi je sjajan kompliment.
Koje pjevače posebno cijenite?
One koji su rođeni pjevači. Zna se koji su to. Od žena: Tereza, Radojka, Josipa, Zorica, Doris, Gabi… Od muških: Coce, Kićo, Oliver, Mišo… To su interpreti koji su obilježili naše živote. Naravno da ima i među mlađima pjevača koje cijenim. Slušam Pavarottija, Arethu Franklin, Whitney Houston… Ne zanima me prosjek.
Kako ste obilježili nedavni 45. rođendan i koliko držite do slavlja?
Ne držim puno do slavlja, pogotovo svojih. Više se veselim tuđim slavljima i volim organizirati ona za svoje najbliže. Moje godine me ne fasciniraju, uvijek kažem da su godine broj kao i kile i da su nevažne. Možda ću za 50. rođendan napraviti neku veliku feštu.
Kakav ste bili kao tinejdžer – buntovnik ili „dobro dijete”?
Bio sam dobro dijete. Klinac zaljubljen u glazbu, uvijek sa slušalicama na ušima. Iz osnovne škole u glazbenu, pa na zbor i tako u krug. Oduvijek sam se vidio u glazbi. Već s deset, jedanaest godina točno sam znao da ću se baviti pjevanjem.
Što vam je najveći guilty pleasure kojeg se nikada ne biste odrekli?
Gledanje trash emisija. Baš ih volim gledati, to me odmara i nikada se ne mogu načuditi kakvog sve svijeta ima.
Jeste li razmišljali krenuti u borbu protiv kilograma sve popularnijim lijekovima i preparatima koji su posljednje vrijeme u modi?
S kilogramima se borim cijeli život. Malo smo u ratnom stanju, pa objavimo primirje, pa opet uđemo u bitku i tako u krug. Razmišljam i o preparatima koji su u modi jer volim biti u modi.
Koji je vama najduhovitiji vic koji ste čuli o sebi?
„Jacques je samo jedan, za drugog jednostavno nema mjesta.” Simpatičan mi je i onaj da Jacquesu nikada ne prođe baba s kolačima.
Kako izgleda vaš savršen dan bez obaveza?
Uzmem svoju obitelj, odemo na neki izlet koji obavezno uključuje fini ručak, po mogućnosti na otvorenom. Želim vidjeti sunce, nebo, travu… Volimo bazene, terme, toplice, aquaparkove. Može to biti i dan proveden doma uz prijatelje, druženje i roštilj.
Što vas najbrže izbaci iz takta?
Zločestoća, zloba i neprofesionalizam. Kada se to spoji, pretvorim se u zmaja.
A što vam uvijek može natjerati suze na oči?
Svakodnevna tuga, loše vijesti. Ne moram poznavati nekoga da bih osjetio tuđu tugu. S druge strane, iskren govor, lijepa rečenica ili pjesma.
Pjesma koju smatrate remek-djelom?
„Suza za zagorske brege”, „My Way”, „The Winner Takes It All”, „The Greatest Love of All”, „O jednoj mladosti”, „Trešnja”… zapravo, nema kraja.
Koje biste tri povijesne osobe pozvali na večeru?
Luciana Pavarottija – volio je jesti, fantastično je pjevao i bio duhovit. Kaže moj prijatelj da smo sigurno u rodu.
Aretha Franklin bi nas zabavljala svojim anegdotama, a pridružila bi nam se i Whitney Houston – najljepša žena koja je ikada stala na scenu.
Da niste pjevač, čime biste se danas bavili?
Vjerojatno bih imao barber shop jer mi je to struka. Ako ne to, bavio bih se uređenjem interijera ili stolarijom. Žao mi je što nisam završio stolarsku školu jer bih sigurno radio lijep namještaj. Ovako imam ideje, a drugi ih realiziraju.
Jeste li strog ili popustljiv tata kćeri Sofiji i sinu Davidu?
I jedno i drugo. Prvo popustim, a kad to ode predaleko, postanem strog. Znam biti odrješit jer želim da nauče da ne može baš sve proći i da me ne mogu beskrajno „mazati na kruh”. Granice moraju postojati.
Jesu li vaša djeca naslijedila vaš glazbeni gen?
Jesu, oboje su jako talentirani. Hoće li se baviti glazbom, nisam siguran, ali mislim da bi trebali.
Posljednjih godina živite u Samoboru. U čemu je čar života u manjem mjestu?
To je život po mjeri čovjeka, barem za mene. Zagreb to već dugo nije. Sigurnost, mir, ljepota i osjećaj pripadnosti manjoj sredini griju mi srce.
Imate li neku malu, pomalo čudnu naviku?
Zna me „okrenuti” pa premjestim cijeli namještaj po sobi ili kući. I onda se pitam kako je godinama tako stajao kad nije bilo dobro. Uvijek tražim sklad u prostoru.
Kada ste se zadnji put osjećali potpuno sretno?
Jutros, kad sam se probudio. Zvuči kao fraza, ali je istina.
Koji vam je bio najromantičniji trenutak u životu?
Neka putovanja sa suprugom Brigitom, a najveću romantiku dajem kad sam na pozornici i pjevam.
Jeste li ikada nekoga blokirali na društvenim mrežama – i zašto?
Apsolutno. Svakoga tko je nepristojan ili grub. Nije ih bilo puno, ali se dogodi. Ni ja ni moj tim ne dopuštamo širenje mržnje.
Postoji li nešto u vašem životu što biste najradije zaboravili?
Postoje neki ljudi i situacije vezane za njih. Zapravo sam ih na neki način već i zaboravio.
Imate li neki skriveni talent?
Odmalena crtam i slikam i mislim da je taj talent možda i izraženiji od glazbe. Danas ga koristim kroz restauriranje starog namještaja, posebno sam bio aktivan u doba pandemije.
Da možete poslati poruku mlađem sebi, što biste mu rekli?
Možeš ti to, ne boj se. Drži kičmu i glavu uspravno. Furaj svoj film još hrabrije.
Kada biste se vratili kao životinja?
Kao pas, samojed. Mislim da je svako objašnjenje suvišno.
Kako biste se opisali u tri riječi?
Iskren, emotivan i predan. (Tvrdoglav, uporan i težak.)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....