Svjetska javnost je za Pakistanku Malalu Yousafzai čula nakon atentata koji su na nju izvršili talibani kada je imala samo petnaest godina, a ona i dalje ustraje u borbi za prava obrazovanja djevojčica i žena.
Malala Yousafzai (28), najmlađa dobitnica Nobelove nagrade za mir, koju je primila sa samo 17 godina, objavila je memoare Finding My Way, koje opisuje kao najintimnije dosad.
"Napisala sam ovu knjigu za svakoga tko se ikada osjećao kao da ne pripada, tko čezne za ljubavlju i povezanošću, tko traži svoj put u svijetu", stoji u opisu na njezinom Instagramu uz objavu o izlasku knjige.
Malala Yousafzai rođena je 12. srpnja 1997. godine u gradiću Mingora, u dolini Swat na sjeverozapadu Pakistana – mjestu poznatom po prirodnoj ljepoti, ali i burnoj povijesti.
Njezin otac, Ziauddin Yousafzai, bio je učitelj i pjesnik koji je vodio malu školu te se borio protiv zabrane obrazovanja za djevojčice. On je, kako kaže Malala, bio njezina prva i najsnažnija inspiracija.
“Moj otac mi nikada nije rekao: ‘Ti si djevojčica, ne možeš to.’ Umjesto toga, uvijek mi je govorio: ‘Malala, ti to možeš i moraš’“, rekla je o odnosu s ocem.
S druge strane, njezina majka, Toor Pekai, usađivala joj je vjeru i skromnost, ali su oboje roditelja vjerovali da knjige i znanje mogu promijeniti svijet.
Sve se promijenilo 2008. godine, kada su talibani zauzeli dolinu Swat i počeli zatvarati škole za djevojčice.
Teret popularnosti
Malala je tada imala jedanaest godina, ali se nije uplašila terora koji je zavladao njezinom zemljom. Pod pseudonimom Gul Makai počela je pisati blog za BBC Urdu o životu pod talibanima. U svojim zapisima, jednostavnim dječjim jezikom, opisivala je strah i snove svojih prijateljica koje su željele učiti, ali im je to bilo zabranjeno.
S vremenom je njezin glas postajao sve jači i utjecajniji, što talibani nisu mogli ignorirati. Odlučili su se na radikalan potez. Kada je imala petnaest godina i vraćala se iz škole u školskom autobusu, jedan taliban ušao je u vozilo, pitao tko je Malala i zapucao u njezinu smjeru. Bio je to pokušaj, na sreću neuspjele, likvidacije djevojčice koja je postala svjetski simbol otpora i borbe za obrazovanje djevojčica i žena.
No pokušaj atentata nije je spriječio u aktivizmu i njezinoj borbi. Zbog teške ozljede završila je na operaciji u Birminghamu, gdje je dovršila srednju školu te nastavila školovanje na Sveučilištu u Oxfordu, gdje je stekla diplomu iz filozofije, politike i ekonomije.
U svojoj novoj knjizi Finding My Way, objavljenoj 21. listopada, kronološki opisuje kako je odrasla nakon što je gurnuta u središte svjetske pozornosti kada su je talibani 2012. gotovo ubili. Progovara o tome kako je doživljavala napade panike, anksioznost i nesanicu godinama nakon što je bila upucana u glavu, i kako ju je to iskustvo navelo da potraži liječenje zbog posttraumatskog stresnog poremećaja.
Tijekom školovanja u Birminghamu žarko je željela biti prihvaćena i steći prijatelje, no to joj nije uvijek uspijevalo, što je dodatno pojačalo osjećaj usamljenosti i depresije.
"Svi su znali moje ime, ali nitko nije znao tko sam ja uistinu", piše, te nastavlja kako je samo željela biti studentica koja se zabavlja kao svi ostali, ali je uz sve to trebala nositi i teret globalne popularnosti. Nekada joj je bilo toliko teško da je izbjegavala nastavu i gotovo pala na nekoliko ispita jer je osjećala da mora biti bolja i jača od drugih.
"Čemu brak?"
A njezina popularnost ni danas ne jenjava. Rado je viđena gošća na brojnim događanjima, od Formule 1 do modnih revija, primanja u kraljevskim palačama, na sveučilištima, samitima, konferencijama, na brojnim televizijama, podcastima... A svako njezino pojavljivanje podsjetnik je javnosti na njezinu borbu za obrazovanjem mladih žena koja je sve intenzivnija i koja donosi sve više rezultata.
No otvorila se i na mnogo drugih frontova. Kako je sama rekla, željela je pokazati sebe drugačijom od onoga kako ju vidi javnost – smiješnu, neurednu, nesigurnu, tužnu, dosadnu...
Pišući knjigu, bila je svjesna da se njezini najbliži možda neće složiti s tim koliko se otvorila i iznijela svoju intimu. U knjizi također progovara i o ljubavi, braku i odnosu s majkom.
Malala je u braku sa sportskim direktorom Asserom Malikom, za kojeg se udala 2021., no o ljubavi ima potpuno drugačiji stav od onih koji su uobičajeni u njezinoj zemlji, gdje se brakovi često dogovaraju.
“Nikad nisam zamišljala da ću se udati. Ali Asser i ja smo se počeli razumijevati otkako smo se upoznali — on me vidi onakvom kakva jesam, a ne onakvom kakvu drugi očekuju da budem”, rekla je o svom suprugu, s kojim je prije braka dugo bila u prijateljskom odnosu.
"Još uvijek ne razumijem zašto se ljudi moraju vjenčati. Ako želite imati osobu u svom životu, zašto morate potpisati bračne papire? Zašto to ne može biti samo partnerstvo?", izjavila je u jednom intervjuu.
Majka nije imala vlastite snove
U najavi svoje knjige progovorila je i o odnosu s majkom.
"Ona je vrlo snažna žena koja vjeruje da svaka žena treba biti u braku jer je to lijepa tradicija. Ali kada je pitam da stavi brak sa strane i da mi kaže što želi za sebe, odgovara da bi voljela posjetiti veliki grad, pojesti kebab i biti u društvu drage osobe. I to je, naravno, ostvarila jer ju je moj otac u svemu podržavao. Tada sam shvatila da zapravo nikada nije imala vlastite snove. No unatoč razlikama, izgradile smo dobar odnos, iako je vrlo tradicionalna i snažna u onome što zastupa", rekla je Malala, koja je priznala da je jednom izjavila da se nikada ne želi udati, ili barem ne dok ne bude puno starija.
To je bilo zato što se bojala da će brak biti zamka, jer je vidjela mnogo brakova iz prisile koji su djevojčicama i mladim ženama u njezinoj zemlji prekidali priliku za obrazovanje i osobni napredak. Međutim, u Maliku je pronašla partnera s istim vrijednostima, koji je podržava u njezinu radu, a njihov odnos pomogao joj je promijeniti perspektivu prema braku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....