Od Zagreba do Dresdena, od Rijeke do Nordhausena – plesna umjetnica Maša Kolar govori o karijeri bez mirovanja, ljubavi na daljinu, opčinjenosti Japanom i tijelu koje je naučila slušati.
Zagrebačka koreografkinja Maša Kolar (52) pripada onoj rijetkoj vrsti umjetnica koje nikada ne miruju – ni geografski ni kreativno. Danas je možete zateći u Görlitzu, malom njemačkom gradu na granici s Poljskom, gdje u kazalištu Gerhart Hauptmann radi kao rehearsal direktorica, a već od jeseni njezina će profesionalna adresa biti Nordhausen u pokrajini Thüringen. Upravo ondje preuzima dužnost ravnateljice Baleta Theater Nordhausen – imenovanje koje logično zaokružuje gotovo četiri desetljeća međunarodno oblikovane plesne karijere.
Rođena Zagrepčanka, školovana u Školi suvremenog plesa Ane Maletić, usavršavana i u belgijskom Bruggeu, na scenu je stupila još kao tinejdžerica u kazalištu Komedija. No već početkom devedesetih njezin put vodi u Njemačku – u Dresden, gdje postaje članica Baleta Semperove opere i ubrzo dobiva status solistice. Nagrada Mary Wigman 1997. samo je potvrdila ono što je plesna scena već prepoznala: tehničku preciznost, snažnu scensku inteligenciju i rijetku sposobnost da spoji klasičnu disciplinu i suvremeni senzibilitet.
Slijede godine intenzivnog međunarodnog rada – angažmani u Kielu i Hannoveru, suradnje sa švedskim koreografom Matsom Ekom na turnejama po Aziji i Australiji, pedagoški rad u Stockholmu i SAD-u, angažman u Aalto Baletu u Essenu, radionice od Japana do Portugala. Kao članica talijanskog Aterballeta radila je s imenima poput Maura Bigonzettija i Ohada Naharina, a paralelno razvijala i vlastiti koreografski potpis. Potpisuje više od četrdeset plesnih predstava, od komornih formi do cjelovečernjih baleta, među kojima su i ‘‘Pour homme et femme‘‘ i “Čipka” u riječkom HNK Ivana pl. Zajca te ‘‘Bolero‘‘ i ‘‘Žar ptica‘‘ u zagrebačkom HNK.
Nakon dugogodišnje međunarodne karijere, 2017. preuzela je vodstvo Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje je sedam sezona gradila repertoar koji hrabro spaja klasiku i suvremene poetike te ansambl jasno pozicionira na europskoj plesnoj karti. Upravo joj je to iskustvo dalo sigurnost u preuzimanju iste funkcije u Nordhausenu. Ondje će od jeseni voditi jednu od profiliranijih suvremenih baletnih trupa u Njemačkoj i otvoriti novo poglavlje svoje, ali i njihove plesne priče.
Koliko će vam u novom poslu pomoći iskustvo ravnateljice Baleta HNK Ivana pl. Zajca?
„To iskustvo mi je iznimno važno. Naučilo me kako balansirati umjetničku viziju s realnim produkcijskim i ljudskim izazovima, voditi ansambl, donositi odluke i graditi dugoročnu strategiju – bez gubitka umjetničke iskrenosti.“
Kada preuzimate dužnost ravnateljice i što vam to znači?
„Dužnost preuzimam s početkom kazališne sezone 2026./27. To znači da započinjem rad kao nova baletna ravnateljica i koreografkinja Baleta Theater Nordhausen/Loh-Orchester Sondershausen, zajedno s novim timom. Veselim se upoznavanju ansambla i otvaranju novog poglavlja plesne umjetnosti u Nordhausenu – s jasnom vizijom, ali i prostorom za dijalog, rizik i razvoj.“
Koliko je to kazalište bitno u plesnim krugovima?
„Balet Theater Nordhausen ima jasno profiliran status jedne od snažnijih suvremenih baletnih trupa u Njemačkoj. Iako broji samo dvanaest plesačica i plesača, riječ je o iznimno kvalitetnom i svestranom ansamblu s jakim međunarodnim ugledom.“
Koliko će trajati vaš mandat?
"Dogovorili smo se za početni mandat od tri godine, s mogućnošću produženja nakon prve faze evaluacije."
Znači li to da vas te tri godine neće biti u Hrvatskoj?
„Nordhausen će postati moja profesionalna baza, ali moj život i dalje ostaje u pokretu. Navikla sam živjeti između gradova i zemalja – to mi je prirodno stanje.“
Koliko iza sebe imate predstava kao plesačica, a koliko kao koreografkinja?
„Kao plesačica sudjelovala sam u velikom broju predstava, od klasičnog repertoara do suvremenih produkcija u različitim europskim kućama. Kao koreografkinja potpisujem više od četrdeset radova – od komornih formi do cjelovečernjih baleta i velikih ansambl-projekata.“
U Njemačkoj ste proveli skoro veći dio života, koliko vam je ta zemlja važna privatno i profesionalno?
„Njemačka je i dalje jedan od ključnih plesnih centara u Europi. Svoj profesionalni put ondje sam započela vrlo rano – s osamnaest godina, u Baletu Dresdena pri Semperoperi, nakon položene audicije. Njemački sustav snažno podržava ples kao umjetničku formu te omogućuje kontinuitet, istraživanje i rizik. Bit će zanimljivo nakon gotovo dvadeset godina ponovno djelovati u tom sustavu – ovaj put ne samo kao gošća, nego i kao jedna od kreatorica programske politike kazališta.“
Koji vam je njemački grad ostao pri srcu?
„Najviše mi se svidio Dresden. Tamo sam se oblikovala kao osoba. U Dresden sam stigla tri godine nakon što je pao Berlinski zid. Bile su to vrlo značajne godine tranzicije, društvenog i ekonomskog režima. Grad se počeo preoblikovati u ono što je danas – sjecište vibrantnih plesnih strujanja. I ja sam se s njime identificirala.“
Gdje se osjećate doma?
„Dom za mene više nije jedno mjesto, nego stanje. Tamo gdje imam smislen rad i bliske ljude.“
Što znači biti slobodnjak u nesigurnim umjetničkim vodama?
„Zapravo nemam pravo govoriti iz dugog iskustva – slobodnjakinja sam bila tek godinu dana, a uskoro, prelaskom u Njemačku, zatvaram to poglavlje. No u toj posljednjoj godini osjećala sam se izuzetno svoja, poletna, slobodna i neopterećena.“
Jeste li se ikada pitali: „Što dalje?“
„Stalno. To pitanje smatram zdravim – ono me tjera da sinkroniziram svoje želje s realnim mogućnostima.“
Koliko tu ima mjesta za privatni život i obitelj?
„Ima ga onoliko koliko ga svjesno stvorim. S vremenom naučiš postavljati granice i čuvati ono što ti je važno.“
Postoji li netko u vašem životu zbog kojeg vam srce brže kuca?
„Trinaest godina sam u vezi s Portugalcem Nunom Salsinhom, kojeg sam također upoznala u kazalištu. On radi kao oblikovatelj svjetla i viđamo se kada ulovimo slobodno vrijeme. Trudimo se što više – ili on dođe k meni ili ja odem u Portugal. Kako barem dva puta godišnje odlazim u Japan zbog posla, često produžim boravak, pogotovo ako mi se dragi pridruži pa istražujemo zemlju, gastronomiju, kulturu... Počela sam i učiti japanski, ali sam još na početku.“
A kako stojite s njemačkom gastronomijom?
„Nisam baš ljubiteljica. Puno mi je draža azijska kuhinja, no japansku jedem samo u Japanu. Tu sam razmažena.“
Stignete li uopće kuhati?
„Nekada sam kuhala puno više, nekako sam se po tom pitanju ulijenila pa pripremam samo ono što je gotovo u dvadeset minuta. Najčešće razne salate. Zato moj dragi kuha kada smo zajedno ili moji prijatelji pa se svi zajedno okupimo oko stola.“
Nakon dugogodišnjih fizičkih napora, u kojem stanju vam je tijelo? Imate li ozljeda?
„Moje tijelo najbolje se osjeća kada je u kretnji. Nakon svih tih godina plesa više nije isto – imam dva umjetna kuka i ponekad se šalim da sam na dobrom putu postati biotonična žena. No iskustvo me naučilo da je ples puno više od fizičke snage. Na neki način, osjećam da sam i dalje u dijalogu sa svojim tijelom – samo na zreliji i pametniji način.“
I za kraj, je li vaš profesionalni put ostvarenje mladenačkih snova?
„Ne baš – ali upravo je to najljepši dio.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....