Unuk legendarnog glumca koji se proslavio ulogom Fulira u filmu ‘Tko pjeva, zlo ne misli‘ i njegova mlađa kći, pripremili su poseban događaj za Zagrepčane
Koliko god je Relja Bašić bio umjetnički značajan, toliko je bio skroman. Ostavio je iza sebe "cipele" od sedam milja u koje će biti teško ući jer njegova ostavština uključuje više od tri tisuće kazališnih i gotovo stotinu filmskih uloga, uključujući strane koprodukcije gdje je bio pozivan zbog poznavanja nekoliko stranih jezika i karizme. No, uza sve to, najviše ga pamtimo kao gospodina Fulira u filmu "Tko pjeva, zlo ne misli" Kreše Golika. Baš zato su glumčev unuk Andro Babić (32), glazbenik, stručnjak za odnose s javnošću i sin njegove starije kćeri Nine, te mlađa kći, marketing menadžerica Nika Bašić Bunić (39), osmislili poseban projekt.
U zagrebačkom Koncept Baru 17. listopada otvaraju retrospektivnu izložbu čiji je cilj do zatvaranja, 24. listopada, nizom originalnih umjetnina - poput njegova portreta u ulju na platnu Rudolfa Labaša i Atačevog ugljena na papiru te brojnih reprodukcija - pokazati kako se Relja Bašić mijenjao kroz vrijeme. Uvrštene su i mnoge fotografije kazališnih i filmskih uloga osnivača prvog privatnog putujućeg kazališta Teatar u gostima. Otkrit će se ponešto i iz njegovog osobnog života - od putovanja i sportskih podviga (igrao je hokej i bavio se atletikom) do druženja s obitelji i prijateljima.
"Kakav je bio izbliza? Uvijek uglađen, šarmantan, nikad nije podizao ton. Imao je veliku samokontrolu, ponekad rezerviran, uvijek pronicljiv, postavljao je teška pitanja i očekivao na njih odgovore i kad sam bio malen. Tjerao me da razmišljam iznad moje tadašnje razine, što mi je pomoglo kasnije u životu. Pamtim ga po tome što je uvijek, bilo ljeto ili zima, bio on zdrav ili bolestan, bio iznimno uglađen i zrihtan", govori Andro Babić, koji je imao priliku provesti dosta vremena u njegovoj blizini. To ga je, kaže, naučilo puno o tome kako se gospodin treba ponašati.
"Razina poštovanja kojom se obraćao ljudima oko sebe jedna je od vrednijih lekcija koje sam naučio od Relje. Što se tiče obiteljskog života, sviđa mi se što je uvijek inzistirao da uskrsne i božićne ručkove i večere provodimo kod njega, svi fino obučeni, oko istog stola. Tu tradiciju i dalje njegujemo njemu u čast", govori Andro.
S druge strane, mlađa kći legendarnog glumca otkriva da je bio jako nježan tata koji je sve rješavao razgovorom. Kakav god da je incident "zakuhala", njegov pristup uvijek je bio smireni razgovor uz pitanje: "Zašto?"
"Taj njegov zašto, na koji većinom nisam imala odgovor, naučio me da se promatram i analiziram i tražim uzroke u svojim obrascima ponašanja. Voljela sam naše razgovore o svim temama, dijelili smo puno interesa, a on se trudio razumjeti mene i moje poglede na svijet bez obzira na to što nas je dijelila dobra razlika od čak 56 godina. Danas mi se zna dogoditi da pomislim: "Moram nazvati Relju da čujem što misli", a onda shvatim da tate od travnja 2017. više nema i da ga ne mogu nazvati", govori Nika, dok glumčev unuk dodaje da i nakon osam godina od Reljinog odlaska čuva nekoliko njegovih džempera: malo su mu veliki, ali ga to ne sprječava da ih nosi kad je kod kuće.
"Možda mi ne stoje dobro kao njemu, ali sentimentalna vrijednost to nadoknađuje", kaže Andro Babić.
Od Nike smo doznali da njezina djeca - Eli, kojoj je gotovo pet godina, i dvoipolgodišnji sin Vid - znaju tko je bio dida Relja. Čak su, zbog njegovih portreta u prirodnoj veličini, među kojima su i oni s naočalama, ispred svakog iličkog reklamnog optičarskog plakata u izlozima, u nekim fazama svog najranijeg djetinjstva - uzvikivala "Jeja!". Tako su ga, naime, zvali.
"Nema veze što je na plakatu za naočale maneken, a ne djed, jednostavno su ga vidjeli u njemu", zaključuje koautorica izložbe u čast zagrebačke legende.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....