Jedna od najcjenjenijih hrvatskih blues i jazz pjevačica Valerija Nikolovska, govori o pjesmi ‘Surprise‘ kojom najavljuje EP ‘Green Heart‘, kako je dijeliti scenu i život s partnerom Viktorom Lipićem te vještinama za koje ne znamo
Zašto ste pjesmu "Surprise", nastalu prije desetak godina, tek nedavno snimili?
- Trebalo ju je pustiti da se "marinira" neko vrijeme. Volim snimati stvari nakon što već dožive izvedbe uživo, tada se bolje poznajem s pjesmom. Sa svakom izvedbom glazba ima priliku da se spontano i postupno transformira i produbljuje. "Surprise" je čekala dok smo komponirali ostatak materijala, a s obzirom na to da su i ostale tri skladbe na engleskom jeziku, uklapala nam se u koncepciju.
Krijete li još koje glazbeno iznenađenje?
- Novost je to da imamo novu postavu koja je snimila ovaj EP uživo. Ponosna sam i sretna da imam podršku ovako fantastičnih glazbenika - počevši od Viktora Lipića, mog životnog i glazbenog partnera. Želim ih spomenuti sve: Ivan Bonačić (saksofon, flauta), Janko Novoselić (bubanj), Marko Bradaš (bas), Yogi Lonich (gitara) i prateći vokali Romana Pavliša te Helena i Rajnard Hraščanec. Svojevrsno iznenađenje je i to da se osim Viktorove i moje glazbe na EP-u nalazi i skladba s prvog albuma "Kraken", saksofonista, flautista i kompozitora Ivana Bonačića, koja je u prvobitnom obliku instrumentalna. Napisala sam tekst za nju, izveli smo je uživo nekoliko puta i sada snimili za ovaj EP.
Što ste ponajprije - jazz diva i soul diva, pjevačica s izletima u područje rocka?
- To "diva" uvijek mi zvuči teatralno i negativno, iako ima i svoje pozitivne konotacije. Usuđujem se misliti da sam umjetnica, autorica i pjevačica - i pomalo glumica. Nikad nisam bila sklona žanrovski dijeliti glazbu, a ako se trebam stilski odrediti, po izričaju sam ponajviše blues pjevačica.
No, gotovo cijelu prošlu godinu nastupali ste u mjuziklu "Pepeljuga"?
- Prošle i pretprošle godine igrala sam u mjuziklu "Pepeljuga" Dramskog studija iz Karlovca, u režiji sjajne Sanje Hrnjak. Divna je to i svima poznata priča, ovdje u formi mjuzikla, za koji su glazbu pisali Ivica Šimić i Ante Gelo, na tekst Vladimira Nazora. Bilo je to neočekivano, dragocjeno i uzbudljivo iskustvo. Puno sam naučila od Sanje Hrnjak i cijelog ansambla. Zahvalna sam na tom iskustvu i rado bih ga ponovila.
Kako biste se opisali u nekoliko riječi?
- Teško mi je generalizirati o sebi, predugo i predobro se poznajem... Mislim da je optimizam nešto što me određuje, no možda sam u krivu!
Što vas može izbaciti iz takta?
- Ne volim žurbu i paniku. U takvim okolnostima ne funkcioniram najbolje.
A kakve vas situacije mogu raspekmeziti?
- Jako sam sentimentalna, s godinama sve više. Umjetnost, priroda, životinje i ljubav dirnu me na divan, a patnja, nepravda, predrasude i nasilje na bolan način.
Kako vas doživljavaju bliske osobe, primjerice suprug, klavijaturist Viktor Lipić?
- Ne znam točno. Pitala sam ga, a on je rekao: "Reci da te ne doživljavam." To je taj naš crni humor koji volimo oboje.
Dijelite život i scenu. Kako to funkcionira?
- Stvarno dobro! Teško je poziv kao naš odvojiti od privatnog života, to je isprepleteno. Mislim da se dobro razumijemo na oba polja.
Koliko ste dugo zajedno?
- Upoznali smo se krajem devedesetih kao članovi benda Mayales. Postali smo suradnici, pa prijatelji, pa par. Nismo u službenom braku, a zajedno živimo više od 25 godina i imamo sina od 24. Nešto što bi se moglo nazvati - prvi dejt nismo imali.
Što je vaša tajna vještina?
- Mogu super tanko izrezati zelje.
Na što biste mogli potrošiti i posljednji cent?
- Nisam veliki potrošač, pa mislim da bih taj posljednji spremila u čarapu. Više volim recikliranje nego kupovanje novog. A mogla bih potrošiti na ploče, knjige, koncerte, kavu, čokoladu, udaraljke, mikrofone, parfeme i cipele.
Čega uvijek mora biti u vašem hladnjaku?
- Sastojaka za salatu.
Što sada čitate?
- "Mozak u menopauzi" dr. Lise Mosconi i sabrane pjesme Voje Šindolića "Rezalište uspomena".
A slušate?
- Svaki dan nešto drugo. Danas sam slušala album Angie Stone "Mahogany Soul".
Što vam je, u književnosti i glazbi, guilty pleasure?
- Nemam ga na tom polju. Trivijalnost i nekvaliteta me umaraju, a dubina i kvaliteta ispunjavaju i inspiriraju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....