Što se krije na vašem prvom vinilu koji izlazi potkraj rujna?

- Krije se mali kolekcionarski dragulj nazvan po pjesmi ‘Lutanja u snu‘. To je posebno uređen dvostruki album, kompilacija, ujedno i naš prvi vinil ikad. Na njemu se nalaze pjesme koje smo teškom mukom probrali između svega onog što smo snimili kroz sad već više od 30 godina postojanja.

Kakva će biti svirka u Petom kupeu 17. listopada, ujedno i početak vaše turneje ‘Toure de Pop‘?

- Može se reći da je to neki slavljenički koncept u kojem prvi put sviramo svojevrsni best of repertoar s naglaskom na one pjesme koje su najviše - hm, pop.

Sretan je kao farmer u selu Laduč gdje ima imanje

DARKO TOMAŠ CROPIX

Što znači ime Mayales?

- Oduševilo me to ime kada ga je početkom 90-ih donio prvi basist zvani Zmija, na probu nečega što bismo mogli nazvati nukleusom današnjih Mayalesa. Ako se ne varam, rekao nam je kako to ime označava svetkovanje mjeseca maja, piknik u prirodi... Zvučno je to ime, ne čudi me da sam ga prisvojio i zadržao do danas.

Kako je izgledao Zagreb vašeg djetinjstva, je li nekad bio urbaniji?

- Ovo mi je jako teško pitanje, s obzirom na to da budi gomilu burnih asocijacija koje svakodnevno i baš intenzivno promišljam. Osobito tijekom kasnih šetnji ili vožnji biciklom, dok pošten svijet spava. Malo tih dojmova stane u samo dvije-tri rečenice, ali ću pokušati s konstatacijom kako nikada nije bilo bajno - ali je danas definitivno tužnije nego ikad. Ovo je devastiran i zapušten grad, bezidejan i napola umiruć u svojoj duši, dodatno ugušen novim sustavima vrijednosti s kojima se naprosto više ne mogu poistovjetiti. No, Zagreb će zauvijek biti moj jedini grad, u kojem ću uvijek pronaći neki kutak da se sakrijem, uživam i stvaram.

Za vinil best of ‘Lutanja u snu‘ kaže da je mali dragulj, i povodom 30 - godišnjeg postojanja benda Mayales će 17. listopada u zagrebačkom Petom kupeu održati koncert

DARKO TOMAŠ CROPIX

Kako je živjeti na dvije lokacije - Zagreb i Laduč?

- Nakon tri godine agonije, napokon sam položio vozački ispit upravo s jednim jedinim ciljem - da bih si olakšao spomenutu relaciju, odnosno bio u mogućnosti utrpati naše životinje u auto, usput i pokoji alat ili mladu sadnicu kakve voćke, pa samostalno odjuriti do Laduča. I to kad god ja hoću!

Je li istina da poslijepodne postajete farmer?

- Kada bi moji marljivi susjedi čuli kakvim me komplimentima častite, sigurno bi prasnuli u smijeh. Svatko tko posjeduje slično imanje u prirodi zna da je tamo osnovni posao, prije svega, beskonačno košenje i krčenje. Ostale farmerske ambicije čekaju da tata ubode neki hit poput ‘Tanga‘. S prvim milijunskim honorarom kupit ću montažnu kuću, napuniti štalu s kokošima pa zaorati sto kvadrata zemlje za vrt. Ostane li što para, svakako ću imati i staklenik!

Za kćer Lunu kaže da je svoja, ne nalikuje odveć ni na njega ni na suprugu Renatu

DARKO TOMAŠ CROPIX

Kako ste upoznali suprugu Renatu?

- Tijekom srednje škole kada su nam se izmiješale ekipe - kada sam dobio pristup toj suludoj ekipi koja gravitira oko Srednjaka. Tada sam joj se i prvi put upucavao.

Što vas je privuklo kod nje?

- Njene jake ruke. Šalim se. Njeno lijepo lice uvijek je iskakalo iz tog nabrijanog muškog društva, kojem Renata i danas fanatično pripada. Bilo je tu i predstavnika zločinačke organizacije i fanatičnih posjetitelja svih dobrih koncerata. Blago rečeno, osebujno društvance.

Proživljavate li drugi pubertet s kćeri Lunom?

- Ne znam što bih vam rekao, osim da sam svakim novim danom njenog puberteta sve više zatečen i bez teksta.

Kome više nalikuje vaša kći?

- U njoj ne prepoznajem ni suprugu ni sebe. Kao da je svoja. Ali zapravo ne mogu biti objektivan.

Petar Beluhan, frontmen grupe ‘Mayales‘ čije se značenje imena krije, kako je objasnio, u svetkovanju mjeseca maja

DARKO TOMAŠ CROPIX

Kakvu glazbu Luna sluša?

- Moje me je dijete svojevremeno navuklo na fantastične glazbenike, prije svega Billie Eilish, Harryja Stylesa i Kendricka Lamara. Potom me izbacila iz cipela sa svojim set listama na kojima se moglo naći različitih žanrova - od ‘Queena‘ do ‘Arctic Monkeysa‘, Raye i ‘Cardigansa‘, pa čak i dvije pjesme Mayalesa. Dakako, ona je uvijek sama birala svoje afinitete - od odjeće do glazbe. Nikada joj nismo ništa nametali, osim jednom davno kada nas je davila s ‘One Direction‘. Tada sam je pitao želi li čuti kako zvuče roditelji od One Direction: pustio sam joj ‘Yellow Submarine‘ od ‘Beatlesa‘ i to joj se relativno svidjelo. A onda je došao pubertet! Sad nam dijete u facu pjeva najgnjusnije stihove Hiljsona i kojekakvih srpskih trepera poput Raste, Bibe i Crnog Ceraka. Sve mi je to još više apsurdno kada znam da je koji dan ranije s majkom letjela do Kopenhagena poslušati Tylera The Creatora, valjda najalternativnijeg repera kojeg možeš zamisliti. Prekjučer sam čuo da sluša francuski hip hop i trap.

Postoji li nešto za čime žalite?

- Naravno, odakle da počnem? Puno sam toga propustio pod parolom ‘ne da mi se danas, sutra ću...‘ Nisam dovršio dugogodišnje studiranje, propustili smo trinaest ključnih godina u karijeri Mayalesa, nisam završio ni jednu svoju započetu knjigu, kao što nisam pročitao ni gomilu tuđih. Prekasno sam dobio dijete pa neću doživjeti svoje unuke... Ma, ima toga koliko god hoćeš.

Glazbenik kaže da nema smisla žaliti za propuštenim prilika, ali svejedno žali

DARKO TOMAŠ CROPIX

Ipak, ima li smisla žaliti?

- Nema, ali i dalje žalim.

Što vas najviše usrećuje?

- Dvadeset minuta Lunine pažnje i pokošeni travnjak. I, naravno, osjećaj završene pjesme.