Reporter Boris Mišević otvoreno je govorio o putu koji su on i supruga prošli kako bi postali roditelji putem posvojenja djeteta u Hrvatskoj. RTL-ov reporter, kao osoba koja je iz prve ruke iskusila kako je to biti dio sustava koji odlučuje o sudbinama djece, za Gloria.hr dao je svoj komentar o tom gorućem problemu i najnovijem slučaju koji je zaprepastio Hrvatsku - smrti dvogodišnje djevojčice Nikoll koja je preminula na Uskrs u Klinici za dječje bolesti Zagreb - od posljedica premlaćivanja koje je doživjela u roditeljskom domu. Naslonjen na intimno iskustvo, Boris itekako lako može procijeniti ocijeniti funkcioniranje sustava.
"Slučaj smrti malene Nikol, nažalost, najbolje je pokazao ono na što sam i sam upozoravao u javnosti više puta. Koliko je opasno i pogubno konstantno favoriziranje bioloških roditelja od strane CZS-a, isključivo iz razloga što su oni eto biološki roditelji, a bez obzira na rizik i jasne indikacije da postoji velika opasnost za dijete.
Socijalni radnik iz Nove Gradiške Nikol je recimo oduzeo brižnim udomiteljima koji su prošli brojne regulatorne sigurnosne provjere i testove države (kao i svi posvojitelji ) te je predao obitelji čiji otac ima čak 22 prijave od čega je sedam prijava za obiteljsko nasilje!
Uz to, socijalna služba u svom izvješću, koje je za sada dostupno javnosti, ovdje i sama detektira 'umjereni rizik' kod bioloških roditelja, ali bez obzira i na to, malenu vraćaju u nesigurnu okolinu, koja je ju je na kraju koštala života. Rizika ne smije biti ni milimetar kada se radi o djeci, umjereni rizik znači da on postoji i dijete zato nikako nije smjelo biti vraćeno.
Ovo je, nažalost, samo drastičan primjer sustavnog favoriziranja bioloških roditelja, zbog kojeg mnoga djeca odrastaju u domovima, bez šanse za normalan život. To se u Hrvatskoj događa zadnjih 30 godina i to je ogroman problem koji hitno traži cjelovitu zakonsku reformu i strože regulatorne norme.
Što treba promijeniti?
Očito je kako je nekim socijalnim radnicima lakše vratiti dijete biološkim roditeljima, koji su rizik za dijete, nego se sudski boriti za njega, lišiti ih pravno roditeljske skrbi i prebaciti formalno-pravno dijete konačno u siguran dom posvojitelja.
Zakon zato mora jasnije regulirati postupak lišavanja roditeljske skrbi. Rokovi se moraju skratiti i kriteriji učiniti maksimalno rigoroznima, naravno, ukoliko dođe do vidljivog i jasnog zanemarivanja djeteta. Moraju se drastično zakonski odrediti rokovi u kojima dijete može biti u Domovima za nezbrinutu djecu. Tako će se riješiti veliki problem - djeca će brže dobivati obitelji, a posvojitelji neće morati čekati godinama. Uz to, silna birokratska procedura za ulazak u registar posvojitelja mora se skratiti i ubrzati jer je nepotrebno opsežna. Sve se to može napraviti u puno manje vremena uz isti učinak", objasnio je Boris Mišević.
Sa suprugom Ana-Mari, Boris je prije posvjenja sina, prošao detaljnu obradu, o čemu je reporter uredno izvještavao putem društvenih mreža i javnih istupa.
"Školica za posvojitelje gotova. Dobili smo diplomu. Gotovo dva mjeseca je trajalo. Testovi u Centru za socijalnu skrb skoro gotovi", javio je Boris u srpnju 2019. Pola godine nakon završetka školice za posvojitelje u njihovu obitelj došao je toliko željeni dječak, maleni Aleksandar. Iako sinovu privatnost žele čim više očuvati, Mišević se trudi i drugim potencijalnim posvojiteljima dati snagu da budu strpljivi i uporni jer je nakon proceduralno zamornog procesa posvojenja djeteta u Hrvatskoj ipak moguće doći do cilja.