Voditeljica RTL-a vratila se na male ekrane nakon tromjesečnog bolovanja zbog skijaške ozljede, otkrivši kako je tekao oporavak, je li joj bilo teško usporiti nakon 20 ‘ubrzanih godina‘ i koliko joj znači podrška obitelji.
Zbog teške ozljede, rupture prednjeg križnog ligamenta koju je zadobila na skijanju, Ana Brdarić Boljat (46) tri mjeseca bila je odsutna s malih ekrana. Poznata TV voditeljica, koju već desetljećima gledamo u središnjoj informativnoj emisiji RTL Danas, u tom je razdoblju prošla kroz ozbiljan i dugotrajan proces oporavka, da bi se nedavno vratila na male ekrane. Još uvijek mora odlaziti na jutarnje vježbe za koljeno, no sretna je što na njih više ne ide šepajući. Po povratku je snimila novu kampanju za RTL Danas u rodnom Varaždinu i odradila intervju za Gloriju, u kojem nam je otkrila detalje o borbi s ozbiljnom ozljedom, navikavanju na sporiji tempo nakon više od 20 godina ubrzanog rada na televiziji te obiteljskoj podršci koja joj je puno značila.
Vratili ste se na male ekrane nakon dugo vremena, a na bolovanju ste bili zbog ozljede na skijanju. Što se točno dogodilo?
"Sve se dogodilo na onaj klasičan način - u trenutku nepažnje i loše sreće. Bila sam na obiteljskom skijanju, uživali smo u danu i samo jedan nezgodan pokret bio je dovoljan da moje koljeno kaže "dosta". Dogodilo se to usred zimske sezone i umjesto da se s odmora vratim puna energije u redakciju, vratila sam se s ozbiljnom ozljedom koja je zahtijevala strogo mirovanje i dugotrajan oporavak. Ruptura prednjeg križnog ligamenta koja, kako se kasnije pokazalo, nije došla sama. Dosta sam toga načela u koljenu, potpuno izgubila stabilnost. No, nisam odustajala i nakon niza preporuka odlučila sam se isključivo za vježbanje. Pomislila sam da je ova godina očito jedna od onih u kojoj testiram sebe, svoju strpljivost i upornost".
Kako je tekao fizički oporavak?
"Fizički oporavak bio je doslovno maraton, a ne sprint. U početku se sve svodilo na fizikalnu terapiju, led, vježbe koje su djelovale lake i banalne, a zapravo su bile neizmjerno teške. Najviše sam se veselila onim osnovnim, svakodnevnim stvarima koje inače uzimamo zdravo za gotovo - prvom danu bez štaka, prvom samostalnom spuštanju niz stepenice, a kasnije i prvoj vožnji automobila. Kad prvi put samostalno napraviš puni, siguran korak bez boli, osjećaš se kao da si osvojio olimpijsku medalju".
Osim fizičkog oporavka, spomenuli ste jednom prilikom da ste imali priliku boriti se na način na koji još niste iskusili - protiv same sebe. Čemu su vas ova ozljeda i oporavak naučili?
"Naučila me onoj najtežoj lekciji za osobu u mom poslu: strpljenju. U informativnom programu naučeni smo da se sve rješava odmah, reagiramo u sekundi, stalno smo u petoj brzini. Tijelo ne funkcionira tako. Morala sam naučiti povući ručnu i prihvatiti da ne mogu ubrzati vrijeme. Borba sa samom sobom bila je zapravo borba s vlastitim egom i navikom da moram imati sve pod kontrolom".
Što vam je bilo najteže prihvatiti u procesu oporavka?
"Najteže mi je bilo prihvatiti ovisnost o drugima. Navikla sam biti "motor" - i doma i na poslu. Biti u poziciji gdje moraš tražiti pomoć za najobičnije stvari, poput donošenja čaše vode ili ustajanja, za mene je bio ogroman mentalni izazov. Obitelj je doslovno preuzela sve u svoje ruke. Suprug je odradio lavovski dio posla oko organizacije svakodnevice, a djeca su nevjerojatno zrelo uskočila sa svojim obavezama. Nisu mi pomagali samo logistički, već i emotivno - trpjeli su moje frustracije u danima kada oporavak nije išao kako sam zamislila i nasmijavali me kada mi je bilo najteže. Bez njih bi ovaj put bio neusporedivo teži".
Je li vam ova situacija pomogla u tome da budete zahvalniji na svakodnevnom životu ili je vrlo brzo došlo do povratka u ‘standardni‘ način razmišljanja?
"I jedno i drugo. Lagala bih kad bih rekla da me povratak na posao i svakodnevni stres nisu brzo uvukli natrag u onaj poznati žrvanj. Tempo modernog života je takav. Ipak, ostao mi je ugrađen jedan mali unutarnji "alarm". Sada puno brže prepoznam kada pretjerujem i češće si svjesno kažem: "Uspori, ništa nije vrednije od zdravlja.".
Biste li se i inače opisali kao optimistica ili pesimistica?
"Kao vrlo realna optimistica. Vjerujem da se stvari mogu riješiti i da će biti u redu, ali ne vjerujem da će se riješiti same od sebe. Za sve treba uložiti trud, rad i zdrav razum. Nisam tip koji će sjediti i nadati se čudu, radije ću zasukati rukave i napraviti sve što je u mojoj moći da to čudo stvorim."
Cijeli intervju s poznatom voditeljicom u kojem otkriva i što je veseli u životu, priča o suprugu Marku te izazovima majčinstva pročitajte u novom izdanju tjednika Gloria!
Make up: Seka Kožul
Kosa: Ivan Pervan
Snimljeno u showroomu Intera
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....