Da ne ide uvijek sve onako kako bismo željeli uvjerili su se Andrea Buča i Davor Rostuhar, dvoje profesionalaca u svojem poslu.
Kada bi vas netko pitao da se prisjetite neke od svojih najživljih uspomena na blagdane, a da je pritom bila smiješna, zabavna ili, pak, totalni fijasko, zasigurno biste i sami nekoliko trenutaka ostali bez teksta kopajući po uspomenama i prizivajući upravo tako jednu. Dogodilo se to u prvi tren i našim sugovornicima, novinarki Andrei Buči i putopiscu i pustolovu Davoru Rostuharu.
ANDREA BUČA
"Bilo je to prije 15-ak godina, između Božića i Nove Godine, u Zadru je bilo sunčanih 10 stupnjeva, na rivi se ispijala kava, a ja sam baš žudila za snježnom planinskom bajkom. U to vrijeme živjela sam i radila za HTV Zadar i imala sam poriv popeti se na vrh Velebita, donijeti reportažu sa Zavižana na kojem živi i s kojeg ne silazi Ante Vukušić. Čula sam o njemu mnogo, nikad ga vidjela nisam. Nadobudni i nimalo pripremljeni, snimatelji i ja, sjeli smo u auto i krenuli put Sjevernog Velebita. Prošli smo Otočac, prošli smo i Krasno i kako smo se uspinjali bilo je jasno da su zimski uvjeti toliko zimski da se nećemo ni približiti Zavižanu te da ja neću upoznati Antu, a ni za Dnevnik snimiti božićnu priču s vrha planine. I tako, vozili smo do kud smo mogli, a onda smo zapeli u dubokom snijegu. Do Zavižana su ostali još sati hoda. Složili smo se, kad smo već dovde došli, zar ćemo odustati i vratiti se bez da upoznamo i Antu i Zavižan? Nećemo! I krenemo pješice... mi, ljudi s mora, potpuno nepripremljeni za toliki snijeg po kojem možeš hodati samo s krpljama. Sjećam se nosila sam mini suknju i buce - teški amaterozam! Propadali smo toliko da je bilo jasno da dalje ne možemo. Odjednom se čuo zvuk motornih sanjki; po snježnim planinskim padinama jurio je čovjek sjede brade i brkova. Nestvaran prizor, kao pravi snježni čovjek, gorštak, djed Božičnjak. Kako se približavao postalo je jasno da je to glavom i bradom sam Ante Vukušić! Javili su mu rangeri Parka Prirode da je jedna luda TV ekipa krenula prema Zavižanu", prisjetila se Andrea snježne radosti kakvu nikad prije, a bome ni kasnije nije doživjela.
"Nikad nisam doživjela takvu snježnu radost, oduševljenje s planinskim čovjekom, na najljepšem vrhu Velebita, u snježnoj bajci. Spasio nam je božićnu priču, ostalo je životno prijateljstvo", priznala je za kraj.
DAVOR ROSTUHAR
"Moj najneobičniji Božić bio je onaj koji sam proslavio na Antarktici, na ekspediciji za Južni pol 2018. godine. Krenuo sam hodati s obale Antartike 1. prosinca, a stigao na cilj 17. siječnja, Božić je bio točno na pola puta. Tada sam bio jedna od najizoliranijih osoba na svijetu. Oko mene nije bilo nikoga, ni žive duše u krugu od 50, čak 600 četvornih metara. U šatoru sam napravio maleno drvce od leda. Naravno da nisam nosio ukrase za bor, nego su mi za to poslužile sitnice, poput kutija kremica i čepova od kojih sam napravio kuglice. Moja supruga Anđela prije mi je snimila glazbeni i video sadržaj s napomenom da ga pogledam na Božić. Odvrtio sam sve njene poruke, video sadržaj s porukama prijatelja, božićnu muziku, pa sam taj dan hodao i slušao blagdanske pjesme. I njen glas. Čuli smo se satelitskim telefonom, pa smo ipak na neki način bili zajedno taj dan", otkrio je detalje svojeg nesvakidašnjeg Božića naš poznati putopisac i pustolov Davor Rostuhar.