Znanstvenik rođen prije 48 godina u Zagrebu, koji je predstavio knjigu "60 otkucaja - Glazbena lektira", otkriva kakav je bio učenik, što trenutačno sluša te zašto za sebe kaže da je tata za solidnu četvorku.
Kad vam se prvi put pojavila strast za glazbom?
- To nam se obično događa još u vrlo ranom djetinjstvu. Ipak, sjećam se da sam u petom osnovne vraćajući se iz škole putem sam stao u Nami na Remizi. Tada sam kupio dvije kasete - jednu narančastu i jednu crvenu. U pitanju su bile kasete grupa R.E.M. i Haustor o kojima sam prije toga čitao u novinama. Kad sam ih doma prvi put poslušao, puno se toga promijenilo u mom životu - i otada me glazba prati u svakom trenutku.
Slušate li samo glazbu ili i nešto svirate, pjevate?
- Zanimljivo, za osobu koja toliko voli glazbu nemam niti trunku talenta. Sjećam se kad mi je nastavnik glazbenog rekao: "Jokiću, u školi si za sve dobar, ali nemoj nikada u životu uzeti instrument u ruke niti pred kime zapjevati. Rijetko si viđen antitalent."
Što slušate kad se vozite?
- Znam da nije pametno, ali svaki okretaj pedala na biciklu prati i zvuk kroz slušalice. Svaki naš zajednički trenutak prati glazba s gramofona. U uredu se cijelo vrijeme sluša radio ili Spotify.
Kako vas na kraju godine profilira?
- Spotify to uvijek pokuša sumirati, ali za mene kaže da sam u 0,01 posto svjetskih slušatelja po vremenu utrošenom u slušanje i da moj glazbeni ukus jednostavno nije moguće odrediti. Frka je kad to kaže umjetna inteligencija.
Što trenutačno slušate?
- Preporučio bih svima pjesmu kantautora Raya La Montagnea koji pjeva "I wouldn‘t change a thing". Ona je i posveta i ovoj knjizi, ali i našim životima.
Koncert koji vas je obilježio?
- Sjećam se kad je The National nastupao u KSET-u 2004. godine, a karta za koncert koštala je 35 kuna, odnosno oko pet eura. Danas pune dvorane i stadione, a tada su bili privukli oko 60 posjetitelja. I to je jedan od najboljih koncerata u mom životu. Tada sam vidio osobu koja na sceni daje sve, ulazi u publiku i mijenja ritam naših života.
Zašto ste odlučili napisati knjigu o glazbi?
- Zato što mladi nemaju prilike doći do izvođača i pjesama koji im mogu promijeniti život. Isto vrijedi i za nas starije i novu glazbu. Evo primjera... Ovih sam dana bio u Bjelovaru i u predavanju pred 145 učenika Ekonomske škole koristio sam brojne glazbene primjere. Prije nego što ću pustiti pjesmu "Changes" Davida Bowieja pitao sam jesu li čuli za njega - jedna učenica je digla ruku. Nakon predavanja njih 20 je došlo do mene i reklo - kakva super pjesma.
Otac ste 18-godišnje Maše i 14-godišnjeg Nikole. Dijelite li glazbeni ukus?
- Moj savjet svim roditeljima je da ne nameću glazbu koju slušaju mlađim generacijama. Naime, kad god bih ja to učinio, koliko god da je dobra pjesma, reakcija bi bila - daj prestani s tim dad rockom (o.a. rok za tate)... Bolje je razgovarati o najrazličitijoj glazbi koju svi slušamo, sad nam je na tapeti Charlie XCX s njihove i novi engleski punk s moje.
Kakav ste kao otac?
- Bilo bi puno bolje postaviti to pitanje mojoj djeci i supruzi, ali rekao bih da sam OK tata. U zemlji u kojoj se lažno ganja 5,0 u školi, zadovoljilo bi me da sam tata za solidnu četvorku. I pouka mlađima - 5,0 ne postoji.
A kao suprug?
- Mislim da je i to vrlo dobro. Najbolji pokazatelj je da se Claire nakon 18 godina što je došla u Hrvatsku iz Kanade, a nema naše korijene, osjeća OK ovdje. Ne samo da predaje na hrvatskom studentima na Zdravstvenom veleučilištu već se i sve više ponaša kao da je iz Splita, Rijeke ili Osijeka.
Kad niste na koncertima ili predavanjima, igrate košarku. Kakvi ste na terenu?
- Igram redovito veteransku, rekreativnu (polu)košarku s prijateljima u ekipi koja se zove ReforMatori. Oni bi rekli da sam na terenu sve osim smiren, a da sam posebno dobar u trećem poluvremenu.
Puštate li Thompsona nakon pobjede?
- Ne, u tom društvu nakon dobivenih utakmica više se ori Azra, Film, Haustor i Hladno pivo.
Često govorite o obrazovanju, ali kakav ste vi bili kao učenik?
- Ja sam uvijek bio odličan učenik, ali nikad nisam imao sve petice.
Kako izgleda vaša idealna subota?
- Počinje jutarnjim razgovorom s ukućanima, ispunjena je druženjem sa širom obitelji u prirodi, a super je da bude uključeno i nešto kulturno - kazalište, film za tinejdžere uz koji jedemo kokice u kinu ili izložba. Idealno bi bilo da taj dan završi plesom i potragom za srcem subotnje večeri o kojem pjeva Tom Waits, a ja pišem u toj ludoj knjizi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....