Pacific Crest Trail, staza od 4300 kilometara koja spaja Meksiko i Kanadu, najpoznatija je postala 2014. godine kad je njome prolazila Reese Witherspoon u filmu "Divljina". Sada ju planira proći i naš poznati sociolog s kojim smo bili na posljednjem treningu na obroncima Medvednice.
Bruno Šimleša (46) poznat je kao veliki zaljubljenik u planinarenje i prirodu, a uskoro kreće na pothvat života - avanturu zvanu Pacific Crest Trail. Riječ je o stazi dugačkoj 4300 kilometara koja se proteže od granice s Meksikom, prolazi kroz Kaliforniju, Oregon, Washington te završava 15-ak kilometara sjeverno od državne granice s Kanadom, a mnogima je poznata zahvaljujući filmu "Divljina" iz 2014. gdje je upravo njome prolazila Reese Witherspoon.
S ruksakom na leđima i osnovnim potrepštinama za preživljavanje - šatora, rezervne odjeće, vode i hrane, naš poznati pisac, novinar i sociolog pokušat će prohodati jednu od najatraktivnijih i najdužih staza na svijetu. Trail bi, ako sve prođe u redu, trebao trajati nešto manje od pet mjeseci, a cilj je svaki dan prijeći 30 do 50 kilometara. Prije odlaska na put koji tek 20 posto sudionika na kraju uspije i završiti, sa Šimlešom smo odlučili odraditi posljednji trening, a pritom nam je otkrio detalje o nadasve zahtjevnom putovanju koje je pred njim, kako se osjeća prije samog odlaska te kakve su reakcije okoline na ovaj njegov pothvat.
Na ideju Pacific Crest Traila, govori nam, došao je još 2022. godine hodajući 550 kilometara pješačkom rutom na jednoj od najizazovnijih staza na svijetu, Continental Divide Trailu kroz Colorado, a tada je zapravo i krenuo s prvim pripremama. "Bila je to za mene neka vrsta generalne probe, da vidim uopće mogu li ja takvo nešto izvesti. No tamo sam bio tek tri tjedna, sada je ipak riječ o mnogo dužem i zahtjevnijem putu", govori nam Bruno koji već godinama planinari. Kao najveća, neispunjena želja ostao mu je upravo Pacific Crest Trail, a prije samog odlaska kroz glavu mu, govori nam, prolazi tisuću misli i još više emocija.
"U prirodi pronalazim sebe pa tako već sada osjećam sve moguće - puca me adrenalin, jako sam uzbuđen, ali i neopisivo zahvalan što sam uopće u mogućnosti otići na ovakvu životnu avanturu. Svjestan sam da to nije nimalo mala stvar", govori Šimleša, ali ipak priznaje kako u njemu postoji i određena doza straha.
"Malo se i bojim svega što me čeka, naravno. Znam da mi neće biti nimalo jednostavno i lako, da će biti teških trenutaka u kojima ću možda psihički potonuti, ali nadam se da ću na kraju ipak uspjeti završiti ono što sam zamislio, odnosno stići do kraja traila", dodaje svjestan pritom kako je pred njime po život opasan pothvat. Ipak, smatra kako staloženost i smirenost u svemu imaju značajnu ulogu.
"Riječ je o nimalo jednostavnom trailu, a nedavno je upravo jedan mladić poginuo na dijelu staze koji je i inače vrlo zahtjevan za izvesti. Tu su, dakako, i neispavanost, fizički i psihički napor, odvojenost od obitelji... Sve me to čeka, ali vjerujem da sam spreman. Imao sam dosta vremena za pripremu, a kako će proći vidjet ćemo uskoro", otkriva sociolog.
Uz dugačak pustinjski dio koji se nalazi na samom početku traila, ledene prijevoje na 4000 metara nadmorske visine i još ledenije rijeke koje će morati sam prijeći, Bruno smatra kako bi najviše problema mogao imati s komarcima koji znaju biti izuzetno neugodni, dok će mu najviše nedostajati - tuš. "Tek kad si u divljini, daleko od civilizacije, shvatiš što je zapravo pravi luksuz u životu i koliko nam je malo potrebno da bismo bili sretni i zadovoljni", priznaje nam.
Premda je njegova obitelj, a posebno majka Božica, zabrinuta zbog zahtjevnog puta na koji uskoro kreće, Bruni su njegovi ujedno i najveća podrška. "Supruga Maja me svakako najviše podupire, kao i uvijek dosad. Moja mama je pak najviše zabrinuta, što i razumijem, ali svjesna je da nemam potrebe nikome ništa dokazivati, izazivati sudbinu i, ako osjetim u bilo kojem trenutku da je to to, da više ne mogu, odustat ću i vratiti se kući", objašnjava nam Bruno koji vjeruje da će mu upravo udaljenost od njegovih najbližih najteže pasti.
"Nikad nismo toliko dugo bili udaljeni i mislim da će mi to definitivno najteže pasti. S druge strane, supruga i 15-godišnja kći Anabela bit će mi i velika motivacija jer ću u svakom trenutku znati da se imam kome vratiti", priznaje Bruno koji na spremnosti za ovu veliku avanturu svakako može zahvaliti i odličnoj formi.
"Ja sam već dosta dugo fizički aktivan. Ako nisam na planini, onda doma treniram. Sada u posljednjih godinu, dvije obavezno hodam s ruksakom koji ima 15, 16 kilograma kako bih bio što spremniji za ovaj trail. Svi smo u obitelji aktivni, jedni smo od rijetkih koji kod kuće imamo orbitrek i na njemu stvarno vježbamo, a ne koristimo ga kao vješalicu za odjeću", kroz smijeh nam govori Bruno koji već godinama pazi i o prehrani.
"Već godinama i supruga i ja držimo se dijete 8/16. To u principu znači da jedemo ‘normalno‘ u razdoblju od osam sati, a zatim 16 sati ne jedemo ništa. Ova dijeta je zapravo vrlo jednostavna i ne zahtijeva previše odricanja jer ograničenja u vrsti namirnica koje jedete ne postoji. Bitno je jedino vrijeme unosa hrane", objašnjava nam sugovornik.
No kao što to obično biva, osim pozitivnih komentara ljudi koji ga podržavaju i dive mu se na hrabrosti da se opusti u ovu veliku avanturu, Bruno se susreo i s nekim negativnim reakcijama.
"Neki su mi rekli da sam zapravo vrlo sebičan što ostavljam svoju obitelj na tako dugi period. Naime, ako sve bude u redu, neće me biti i do pet mjeseci. No ne obazirem se previše na takve komentare, svjestan sam da ljudi ne misle ništa loše", otkriva novinar i pisac koji će, ako uspije dovršiti Pacific Crest Trail do samog kraja, postati četvrti Hrvat kako nam kaže, kojem je to pošlo za rukom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....