Una Pašić Gregović jedna je od najpoznatijih hrvatskih doula, a povodom Majčinog dana otkrila nam je kakav odnos imaju ona i njezina mama Seka.
"Toplina, ljubav, sigurnost, gnijezdo. Majka je izvor života, naš prvi dom u svakom aspektu. Majka je jedna jedina, nezamjenjiva i svoj trag zauvijek ostavlja u nama, dublje nego mislimo. Tako i mi kao majke, svojoj djeci", govori nam doula Una Pašić Gregović (30) koja je posljednjih godina pomogla stotinama ženama u tome da se osjećaju ugodno, samopouzdano i sigurno kao majke. I sama ima dvojicu dječaka, a uskoro će dočekati i treće dijete, djevojčicu, zbog čega danas drugačije gleda i na odnos sa svojom mamom Sekom (59).
"Puno više to sada razumijem kao majka, i znaju mi oči zasuziti kada se sjetim nekih trenutaka iz djetinjstva i puberteta, sada kroz perspektivu i prizmu majke. Toliko toga je nosila na svojim leđima, a bez da smo se ikada osjećale kao da smo teret. I ama baš nikad u svojih 30 godina nisam posumnjala u njezinu bezuvjetnu ljubav i uvijek sam joj mogla doći s problemom. Kroz život je bila, i često još uvijek je, osoba s kojom želim odmah podijeliti i sve teško, ali i sve predivno što mi se dogodi", otkriva Una koja sa svojom majkom surađuje i poslovno, u MATI centru na Jarunu.
Tako većinu zajedničkog vremena provode zbog posla, ili zbog praktičnih stvari kao što su pomoć u kućanstvu i oko djece. "Moja je mama jako aktivna i svoju ljubav pokazuje preko djela, a ja cijenim pomoć i podršku. Obje smo jako taktilne tako da su zagrljaji i maženje jednostavno sklop naše dinamike, ali obje volimo i možemo puno pričati, slušati glazbu, pjevati", ističe mlada doula i poduzetnica koja je posebno ponosna na svoju mamu zato što nikad nije odustala te za nju nije postojalo "prekasno je za mene".
Mama ju je sve naučila
Prije nekoliko godina postala je tako yoga instruktorica, a prije četiri godine odlučila se educirati i postati doula. "U meni je to probudilo takvu inspiraciju i divljenje, nisam se mogla nadiviti kada sam vidjela s kojom prirodnom lakoćom i nježnosti podržava žene. Život joj je udijelio svakakve karte, i divne i manje divne, i nikada kroz to sve nije zaboravila svoju dušu, i empatiju prema drugima. Mislim da na svijetu nema puno ljudi kakva je ona, i da bi se svijet preporodio da ih ima", ganuto kaže Una.
Njezina ju je majka naučila sve - od praktičnih vještina kao što su kuhanje i sve svakodnevne stvari, pa do usađenog osjećaja za ispravno i pravedno, moralnog kompasa, autentičnosti i brige o drugima. "Naučila me je i da ne odustajem, da je trud bitniji od svega drugog, i od talenta i od sreće. Usadila je u mene da vjerujem u sebe i svoje sposobnosti i da mi je nebo granica", ističe i dodaje da je upravo Majčin dan podsjetnik da je blagoslovljena predivnom majkom koja je jedan od njezinih velikih životnih darova, ali i predivnom djecom.
Upravo su oni, uz njezinog supruga, jedni od rijetkih privilegiranih koji je mogu naljutiti u sekundi. "Za djecu ipak imam malo više strpljenja radi njihovih godina, ali uvijek kažem - što više nekog volim, to me lakše može naljutiti. Kad je moja mama u pitanju, to uglavnom bude kad odbija naučiti nešto novo, pogotovo ako je tehnologija u pitanju, ili ako previše radi i ne pazi na sebe", objašnjava Una koja je već mami dala uranjen poklon za Majčin dan, nakit koji obje vole te ima veći značaj od klasičnog - Lykke mirisni medaljon s posebnim dezenom i gravurom.
Najdraža uspomena iz djetinjstva
Ipak, kroz godine Majčin dan nisu posebno slavile, ali bi se uvijek pronašlo cvijeće, čestitka, nekakva rukotvorina, najdraže jelo i malo ekstra ljubavi. Cijelo Unino djetinjstvo prožeto je dragim uspomenama, ali jedna joj se posebno urezala u pamćenje.
"Ispred naše zgrade gdje sam odrasla, u Aleksandriji u Egiptu, dan danas stoji jedna drvena klupica. Stara, pohabana, niska i neugledna, sigurno je tamo otkako sam bila baš jako malena i išla u prve razrede osnovne škole. Ona me veže za jedan od najdražih svakodnevnih rituala mog djetinjstva, jednog od onih koji roditelji rade skoro po autopilotu ne znajući da će nama jednog dana ta sjećanja biti vrjednija od bilo čega materijalnog", prisjeća se Una jutarnjeg rituala koji bi uslijedio nakon što bi mama pripremila doručak za nju i njezine sestre, obukla im školske uniforme i isplela im kosu u pletenice, kečkice ili riblju kost.
Uzele bi zatim svoje torbe i spustile se ispred zgrade s mamom, gdje bi sjedile na toj staroj klupici čekajući da ih skupi školski bus, mama bi im pjevala kako bi vrijeme brže prošlo.
"Svojim predivnim dubokim glasom, pjevala je svakakve pjesme. Od dječjih veselih, do narodnih tužnih. Meni je uvijek bilo najdraže kada je pjevala "Eminu". S vremenom smo mi pjevale s njom, sve dok bus ne bi došao. Sjećam se kako sam bila tužna ako bi bus došao prije nego je mama završila pjesmu, i onda sam ju ja sebi pjevušila u glavi dok ne bi došla do kraja. To su ti neki trenuci koji me obgrle ljubavi i toplinom na sam spomen, a samo su jedni od njih neopisivo puno", sjetno zaključuje Una.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....