Jedna od najuzbudljivijih priča u povijesti draguljarstva izlegla se iz jajeta što ga je ruski car Aleksandar III. naručio od Petera Carla Fabergéa i za Uskrs 1885. darovao svojoj voljenoj supruzi Mariji Fjodorovnoj. Na prvi pogled to jaje, nalik gusjem, nije djelovalo osobito atraktivno - bijelo, ocakljeno, po sredini obrubljeno zlatnom trakom - no kad ga je carica otvorila, s razlogom je kliknula od ushićenja. Poput današnjih kinder-jaja, i Fabergéovo je krilo mnoga iznenađenja ustrojena po principu matrjoške: savršen žumanjak od zlata, u njemu zlatna koka na gnijezdu od zlatne slame, u njoj minijaturna dijamantna replika carske krune, u kojoj se krio majušan privjesak od rubina.
Bilo je to prvo od 50 unikatnih, intrigantnih, glamuroznih, ekstravagantnih, predivno oblikovanih i bezbožno skupih uskrsnih jaja što ih je Fabergé kroz tri desetljeća izradio za carsku obitelj. Sačuvana su 42; za izgubljenima se još traga. Budući da su sovjetima Fabergéova jaja bila mrski simbol najgorih ekscesa dinastije Romanov, a trebao im je novac, u lipnju su 1923. primjerke zaplijenjene nakon Oktobarske revolucije, zajedno s ostalim konfisciranim nakitom, stavili na bubanj. No, kupaca je bilo malo. Velik dio Fabergéova nakita razmontiran je ili pretopljen, što se najvjerojatnije dogodilo i s nekoliko velikih jaja. U aukcijskoj se kući Christie’s 1934. na dražbi prvi put pojavilo jedno carsko jaje, ono iz 1885. - kupac ga je platio samo 85 funta. Činilo se da će Fabergé i njegova remek-djela završiti u ropotarnici povijesti, ali dragulji su ipak vječni, pogotovo kad su oplemenjeni nenadmašnim juvelirskim umijećem.
Hugenotska obitelj Fabergé je zbog vjerskih progona u 17. stoljeću izbjegla iz Francuske u Rusiju, gdje je 1841. Carlov otac Gustav u tadašnjoj prijestolnici Sankt Peterburgu otvorio draguljarnicu. Preselio se 19 godina kasnije s obitelji u Dresden kako bi sinu omogućio kvalitetnije školovanje, a vođenje sanktpeterburškog dućana prepustio je suradnicima. Peter Carl Gustavovič Fabergé osnove je juvelirskog zanata učio u Dresdenu, usavršavao u Engleskoj, Italiji, Parizu i Frankfurtu. Obogaćen novim znanjima i vještinama stečenim na zapadu, vraća se 1864. u Sankt Peterburg i počinje raditi u očevoj draguljarnici. Bilo mu je 18 godina i bio je opčinjen carskim nakitom pohranjenim u muzeju Ermitaž, gdje je volontirao kad je nešto od tog blaga trebalo restaurirati. Oženio se 1872. daljnjom rođakinjom Augustom Jacobs, s kojom će podići četvero djece. Lijepo su živjeli jer ruskoj se aristokraciji jako sviđao moderan dizajn njegova nakita i biznis mu je cvjetao. Carska je obitelj Fabergéove radove zapazila 1882. na jednoj izložbi nakita u Moskvi.
- Njegovo Veličanstvo počastilo je Fabergéa kupnjom para manžeta oslikanih cvrčcima, koji prema drevnom grčkom vjerovanju donose sreću - objavile su tadašnje ruske novine. Tri godine kasnije Fabergé je ingenioznim uskrsnim jajem trajno osvojio Romanove i postao prvi draguljar carevine. Tajna enormnog uspjeha njegovih uradaka, osobito uskrsnih jaja, bila je u tome što su bili maksimalno personalizirani. Ugrađivao je u svoje rukotvorine tajne simbole razumljive samo onima koji su te rukotvorine naručivali ili primali na dar. Maria Fjodorovna, primjerice, nije se odvajala od rubinskog privjeska što ga je pronašla u prvom Fabergéovom jajetu jer je znala da je to simbol careve ljubavi prema njoj. Intimne priče bile su utkane i u životinjske likove od žada i topaza, fantastično ornamentirane komodne satove, figurice, burmutice, tabakere, kutije za cigare, otvarače za pisma, kaleže, lornjone, monokle, ukrasne igle, okvire za fotografije i druge Fabergéove umjetnine rađene po narudžbi. U dušu je poznavao svoje vrlo zahtjevne, krajnje razmažene ruske klijente i znao je kako im udovoljiti.
Samo za (pre)bogate
Tko nije bio dovoljno bogat da bi od Fabergéa naručivao, mogao je izabrati nešto od gotovih proizvoda. Kad bi ušao u njegovu trgovinu u Ulici Boljšaja Morskaja, vidio bi dvije ostakljene vitrine s izloženom robom: u jednoj ogrlice, broševi, narukvice, tijare i ostali nakit, u drugoj fantastično oblikovani dekorativni predmeti, sve dizajnirano po posljednjoj modi. - Roba koja je izašla iz mode neće ostati u našoj trgovini: jednom godišnje je skupljamo i pretapamo - stajalo je u katalogu sanktpeterburške draguljarnice.
Do kraja 19. stoljeća Fabergé je već imao ispostave u Moskvi, Kijevu i Odesi, diljem Rusije zapošljavao je više od 1500 ljudi, godišnji mu je promet u današnjem novcu iznosio oko 155 milijuna eura, a glas o njegovu umijeću proširio se po cijeloj Europi. Francuzi su ga 1900. pozvali da izlaže na Svjetskoj izložbi u Parizu i tada je međunarodna publika prvi put vidjela nekoliko carskih jaja iz kolekcije Romanovih, koji su te dragocjenosti gomilali u Žutoj sobi Zimskog dvorca, tik uz caričinu spavaonicu.
Rad monsieura Fabergéa dosegao je granice perfekcije transformirajući drago kamenje u umjetnička djela, pisale su francuske novine za carla Fabergéa.
- Rad monsieura Fabergéa dosegao je granice perfekcije transformirajući drago kamenje u umjetnička djela - pisale su francuske novine, a francuska ga je vlada odlikovala ordenom Legije časti. Međunarodnu slavu i priznanje iskoristio je da biznis proširi izvan granica Rusije. Otvorio je 1903. ispostavu u Londonu, što je izazvalo veliko uzbuđenje među elitom edvardijanske ere. Alice Keppel, ljubavnica kralja Edwarda VII., obitelj Rothschild, vojvode od Westminstera… svima je njima bila stvar prestiža posjedovati nešto od Fabergéa.
Kako je draguljar ruskog cara pokorio engleski dvor i aristokraciju, o tome govori aktualna izložba u londonskom Victoria & Albert muzeju. Na izložbi “Fabergé in London: Romance to Revolution” može se, primjerice, vidjeti tijara od akvamarina i dijamanata u obliku Amorovih strelica, koju je Fabergé izradio za vojvotkinju od Mecklenburg-Schwerina, snahu njemačkog cara Wilhelma. Tu su i srebrne skulpture Persimmona i St. Frusquina, omiljenih konja kralja Edwarda VII. i Leopolda de Rothschilda, koji su se 1896. nadmetali u velikom derbiju zabilježenom filmskom kamerom. Izložena su i tri originalna carska jajeta što ih je kraljica Mary spasila iz ruku boljševika te ostavila u naslijeđe svojoj unuci, kraljici Elizabeti.
Prvi svjetski rat naprasito je prekinuo Fabergéovu romansu s Englezima. Ruske su mu vlasti 1915. naredile da zatvori londonsku podružnicu i kapital vrati u domovinu. Dvije godine kasnije ostao je bez glavnog klijenta: tovariš Lenjin svrgnuo je posljednjeg ruskog cara Nikolu II. Romanova i na ruševinama starog režima počeo graditi komunističku utopiju, u kojoj nije bilo mjesta za carskog draguljara. Peter Carl Fabergé je 1918. uz pomoć britanske ambasade izbjegao u Wiesbaden, a 24. rujna 1920. umro je u Lausannei. Bile su mu 74 godine. Njegovi su sinovi Eugene i Alexander 1924. pod obiteljskim imenom pokrenuli posao u Parizu, no slabo im je išlo i 1940. stavili su ključ u bravu.
Ponovna slava
Slavu Fabergéovih jaja i njegovog draguljarskog umijeća uskrisio je američki biznismen i Lenjinov prijatelj Armand Hammer. Zahvaljujući svojim vezama u Kremlju, mogao je po Rusiji kupovati što je htio, a uz razne umjetnine, porculan, pokućstvo i nakit, za bagatelu je kupio i nekoliko Fabergéovih jaja. Sve je to namjeravao preprodati i pritom dobro zaraditi, ali mu je Velika depresija pomrsila račune. Kako bi se riješio nagomilanih zaliha egzotične ruske robe, krenuo je 1931. na veliku turneju po američkim robnim kućama. Pozornost medija privukao je besramno lažući o podrijetlu svojih artikala. Pod egidom “Blago Romanovih” prodavao je porculan i posteljinu iz prijeratnih ruskih hotela i manastira. Novinarima je lagao da je dva Fabergéova jaja platio 20 puta više nego što su ga stvarno koštala. Koristio je set originalnih Fabergéovih žigova s potpisom kako bi reprodukcije predstavio kao originale. Svaki predmet, ma koliko skroman i bez obzira tko ga je izradio, dolazio je u posebnoj Fabergé torbici i s falsificiranim dokumentima koji “dokazuju” da je pripadao carskoj obitelji Romanov. Angažirao je tobožnje znanstvenike da pišu članke i drže predavanja o carskim jajima te pokrenuo časopis Compleat Collector, gdje je veličao svoju Fabergé kolekciju, u koju je podmetnuo dosta krivotvorina.
U trezorima Kremlja pohranjeno je deset originalnih jaja, a ostali primjerci nalaze se u Sankt Peterburgu, u SAD-u, Švicarskoj, Monaku i na britanskom dvoru.
Hammerova marketinška strategija urodila je plodom. Američki su se magnati odjednom počeli jako zanimati za sve s Fabergéovim potpisom, a velikim, draguljima optočenim carskim jajima cijena je skočila u nebo. Egipatski kralj Faruk kupio ih je tri, samo zato što je, zahvaljujući Hammeru, to među bogatašima ušlo u modu. Od 1933. do 1946. Lillian Thomas Pratt, supruga američkog industrijalca, prikupila je oko 170 radova što se pripisuju Fabergéu, uključujući pet carskih uskrsnih jaja. U drugoj polovici 20. stoljeća najveći kolekcionar Fabergéovih jaja postao je Malcolm Forbes, američki multimilijunaš i sin pokretača časopisa Forbes, koji je za života nakupio više od 200 Fabergéovih radova. Prvo jaje kupio je 1965. i skupio ih je čak 12. Do trenutka kad je kupovao posljednje primjerke cijena jednog originalnog Fabergéovog jajeta već je prelazila tri milijuna dolara. Pokazalo se kasnije da tri jajeta iz njegove kolekcije ipak nisu bila rađena za Romanove, nego za druge naručitelje. Neki su eksperti sumnjali da je u Forbesovoj zbirci bilo još kukavičjih iliti Fauxbergé jaja, kako se u kolekcionarstvu naziva taj tip krivotvorine.
Bilo kako bilo, obitelj Forbes je Malcolmovu zbirku 2004. prodala ruskom milijarderu Viktoru Vekselbergu za, pretpostavlja se, više od 90 milijuna dolara. Točan iznos te transakcije nikad nije objavljen. - Ovo je prilika koja se pruža jednom u životu, da svojoj zemlji vratim jedno od njezinih najcjenjenijih blaga - govorio je domoljubnim ponosom ispunjen Vekselberg. U trezorima Kremlja pohranjeno je 10 originalnih Fabergéovih jaja, a Vekselberg je za svoje originale napravio poseban muzej u Sankt Peterburgu. Ostali primjerci nalaze se u SAD-u, Švicarskoj, Monaku i na britanskom dvoru. Badava su ih boljševici rasprodavali i uništavali: ironijom povijesti, remek-djela carskog draguljara Petera Carla Gustavoviča Fabergéa postala su najdragocjeniji simbol trijumfa kapitalizma nad komunizmom.
Čitajte i: Obožavana kolumnistica Glorije: 'Ljubav svakome, pin nikome!' - fascinantan život Žuži Jelinek
Godina dana rada
Izrada svakog carskog uskrsnog jajeta trajala je oko godinu dana. Kad bi Fabergé napravio skicu, na dugotrajan i pipav posao bacao se tim njegovih najboljih zlatara i draguljara, među kojima su se osobitim umijećem isticali Mikhail Perhin, Henrik Wigström i August Holmström. Jaja slična carskim, ali manje raskošna, proizvodili su i za druge klijente, primjerice za obitelj Rothschild i vojvotkinju od Marlborougha.
Nesretna ljubav prema kavanskoj pjevačici
Za jednog boravka u Parizu 1902. 56-godišnji Peter Carl Fabergé upoznao je 21-godišnju kavansku pjevačicu Johannu-Amaliju Kriebel, poznatiju pod umjetničkim imenom Nina, i ludo se zaljubio. Vodio ju je sa sobom na poslovna putovanja po Europi, a njihova je romansa potrajala sve dok se Nina 1912. nije udala za 75-godišnjeg gruzijskog princa Karamana Tsitsianova. Kad je izbio Prvi svjetski rat, Fabergé je preko svojih dvorskih veza pomogao Nini da se iz Njemačke preseli u Sankt Peterburg. Ruske su je vlasti 1916. uhitile pod optužbom da je njemačka špijunka. Premda se Fabergé jako zalagao da je oslobode, osudili su je i deportirali u Sibir, gdje se toj pustolovnoj Austrijanki izgubio svaki trag.