Pitanje svih pitanja za fanove Daleke obale jest kako se novi frotntmen Jakša Jordes, inače naš proslavljeni saksofonist, uklopio u legendarni splitski bend, u kojem je preuzeo i ulogu pjevača. Odgovor na njega dobit će na Ljetnoj pozornici Opatije, koju dečki iz Daleke obale otvaraju koncertom 25. lipnja. Uz novog pjevača (i saksofonista) Daleku obalu čine stare snage: Zoran Ukić na bubnjevima, basist Boris Hrepić - Hrepa, te gitarist Jadran Vušković. Uoči koncerta s članovima kultnog benda, čiji je originalni pjevač bio Marijan Ban, razgovarali smo u Zagrebu, gdje su se okupili povodom snimanja materijala za novi album.
Dakle, kako se Jakša snalazi?
Zoran Ukić: Odlično.
Jakša Jordes: Zapravo, kako koji dan. Ima i boljih i lošijih dana, ha, ha..., pa ponekad jednostavno poludim, ali oni i to dobro podnose.
Jadran Vušković: Nije lako biti pjevač Daleke obale, jer je taj bend institucija po sebi i za sebe. A pogotovo Zoranu jer je dosad nastupao isključivo kao instrumentalist na saksofonu. No, čovjek se trudi, daje sve od sebe, a to je važnije od njegova glasa kojim se fenomenalno uklopio u našu priču.
Veselite li se nastupu u Opatiji, prvom koncertu nakon jednogodišnje stanke zbog pandemije koronavirusa?
Jadran Vušković: Jako, jedva smo ga dočekali, kao i naša publika sudeći po interesu koji smo izazvali. To je jedan od prvih velikih koncerata u okolnostima nove normalnosti i jedva čekamo povratak na scenu.
Zoran Ukić: Pripremamo miks starih hitova i novih pjesama, ali su svi naši koncerti nepredvidivi, pa će takav biti i ovaj.
Zašto?
Zoran Ukić: Jer jednostavno ne znamo reći ‘ne’ našoj publici, pa je na kraju njihova uvijek zadnja u odabiru redoslijeda izvođenja pjesama.
Jakša Jordes: Publika je naš i Hajdukov dvanaesti igrač.
Jeste li potonuli u depresiju za vrijeme korone? Kako ste je preživjeli?
Zoran Ukić: Život je pun izazova i opasnosti, a pandemiju koronavirusa doživljavamo kao jednu od njih. No, nismo klonuli duhom nego smo slobodno vrijeme bez nastupa iskoristili za kreativu i stvaranje. Ušli smo u studio s idejom da snimimo pet pjesama, a snimili smo ih devet, tako da je i novi album pred vratima.
Jakša Jordes: Bez glazbe nam nema života. Ja recimo deset sati dnevno provodim u svojoj rupi, kako nazivam garažu u novozagrebačkom naselju Utrine, u kojoj mi je improvizirani studio. Tamo sviram, vježbam, pjevam, snimam i družim se s drugim glazbenicama. U tom bloku garaža je prometno, jer je mnogo sličnih studija i prostorija za probe.
Jeste li pjevač Daleke obale postali na audiciji?
Jakša Jordes: Ne. Moj prijatelj Hrepa, kojeg sam tada jedinog poznavao, me pozvao da Dalekoj obali u jednoj pjesmi budem gost na saksofonu. Onda su me zamolili da tu pjesmu i otpjevam i to je bilo - to. Još uvijek sam tu.
Zoran Ukić: Jakša je i autor pjesme koja će biti na novom albumu i njome nas je sve oduševio. To je ultimativni dokaz kako se uklopio u bend.
Je li istina da ste dobili i blagoslov bivšeg frontmena Marijana Bana?
Jakša Jordes: Da. Njega ekipa ionako još uvijek smatra ravnopravnim članom benda.
Zoran Ukić: Lani smo odsvirali dva ljetna koncerta pred tisuću ljudi u Šibeniku i Pakoštanima, a Ban nam je uoči njih poručio da ima tremu kao nikad prije u životu. I nitko nije bio sretniji od njega kad smo mu javili da je sve super prošlo.
Je li teško održati bend na okupu?
Zoran Ukić: Na to pitanje nema pravog odgovora. To je iracionalan moment, kemija koja se dogodi ili ne. Jadran Vuškovišć: Nas trojica skoro dvadeset godina nismo svirali skupa od raspada originalne postave 2001. No, kad smo se ponovno našli u Splitu, sami od sebe smo ponovno krenuli i više nismo stali. Ta energija je jednostavno jača od nas.
Zoran Ukić: Koliko smo povezani govori činjenica da ponekad i svi skupa u istom trenutku pogriješimo na pozornici ili na probi - to govori više od svega.
Kako je nastala Daleka obala?
Zoran Ukić: Prvo su se našli Ban i Hrepa, pa im se pridrižio Jadran, a onda sam se pojavio i ja.
Jadran Vušković: Bili smo bend za fešte, a pravi bend postali smo tek sa Zoranovim dolaskom.
Boris Hrepić Hrepa: Ja sam naravno odmah zakasnio na prvu probu...
Gdje ste vi Jakša bili 1988., kad je Daleka obala objavila demo album?
Jakša Jordes: Bio sam tinejdžer na Korčuli. I dobro pamtim taj dan kad me posjetio frend i otpjevao mi pjesmu ‘Daleka obala’... I sad se naježim kad se toga sjetim. Svega 33 godine kasnije evo me s njima.
Zoran Ukić: Najveća radost za muzičara je podijeliti svoju muziku s publikom. A kad vam publika vrati istom mjerom, di može bolje. Znate li da su mene ljudiu godinama ispitivali da tko nam je dao pravo da se raspadnemo, a da svoju publiku koja za naše pjesme živi nismo pitali.
Koji vam je bio prvi službeni koncert?
Zoran Ukić: U Kinoteci Zlatna vrata 1988. Za njega smo imali plakat, karte, pravi razglas, sve što treba... I rasturili smo, za mjesec dana zvali su nas ponovno.
Što su vam godine na sceni donijele?
Zoran Ukić: Iskustvo i znanje, s kojima svaki dan uživamo sve više. Naša želja za glazbom ne splašnjava.
Jakša Jordes: Za bend je jako važno da prođe sve stepenice od kućnih tuluma do dvorana. Uči se na greškama, a iz grešaka se ponekad rađaju najbolje stvari.
Boris Hrepić Hrepa: U povijest glazbe ušli smo i tzv. Jadranovom tonu na gitari...
Jadran Vušković: Nastao slučajno kad sam nešto krivo stisnuo, ali nam se jako svidjelo kako zvuči, pa sam ponovio.
Zoran Ukić: S iskustvom jedino ne dolazi znanje koja će pjesma, kada i zašto proći kod publike. To ostaje vječita zagonetka.
Jeste li zarađivali i na druge načine osim kao glazbenici?
Zoran Ukić: Neko vrijeme sam radio sam u pošti kao dostavljač telegrama.
Boris Hrepić Hrepa: Pišem, crtam, snimam dječje emisije...
Jadran Vušković: Radio sam preko Student servisa. Jednom, da vidim što je to pravi rad, ha, ha...
Jakša Jordes: Radio sam kao kamenorezac na Korčuli, a specijalizrao sam se za velike blokove od više tona. Za njih treba dobar sluh da se pila ne uništi. A danju sam radio i kao konobar u kafiću u kojem sam navečer svirao.
Kako stojite s familijom?
Zoran Ukić: Već imam odraslu unučad, dida sam.
Boris Hrepić Hrepa: Blago tebi, ja ih tek čekam, i to od troje djece.
Jadran Vušković: U životu sam se skrasio jedino na - Dalekoj obali.
Jakša Jordes: I ja sam slobodan strijelac. Neka tako i ostane.