Paški Life on Mars Trail privlači pozornost zbog jedinstvenog krajolika i uzbudljivih izazova, a stazu je osmislio Zagrepčanin Šimun Cimerman koji je sudjelovao na najekstremnijoj trail utrci na svijetu
Osim svjetski znane čipke koja se stvara iglom i koncem, vrhunskog sira, soli i drevnih maslina u mjestu Lun, otok Pag ima još jedan simbol, sportsko-pustolovnu utrku Life on Mars Trail. Pokrenuta je prije devet godina, a koliko je popularna, otkriva detalj da je lani sudjelovalo čak 1500 trkača. Dolaze odsvagdje, uključujući Kanadu, Sjedinjene Države, Kinu i Peru, privučeni "nezemaljskom" ljepotom paškog krša. Zadatak im je proći razdaljinu od sedam do petnaest kilometara po stjenovitom kraju s čijim se oblicima i bojama stijena te nevjerojatnim izvorima vode iz golog kamena malo što u Hrvatskoj (i šire) može mjeriti. Duljina staze ovisi o kondiciji sudionika, osmišljena je tako da je atraktivna i sigurna djeci te rekreativcima, s tim da iskusni sudionici također mogu doći na svoje. Na avanturističkom dijelu staze nalazi se, naime, ferata, osigurani planinarski put kroz stijenu ili liticu, opremljen čeličnim sajlama, klinovima, ljestvama i mostovima. Smještena je na atraktivnoj stijeni, blizu površine mora. Sudionicima se čini da bi more, dok s obaveznim pojasom za penjanje, setom za samoosiguranje s karabinerima i kacigom, osvajaju stijenu uz pomoć metalne sajle, mogli dodirnuti rukom...
Utrka će se ove godine održati 28. ožujka, s tim da uvijek počinje i završava u paškom mjestu Metajna, gdje tijekom cijele godine živi 237 stanovnika. Nema sumnje da bi im Life on Mars Trail bio velik logistički izazov da organizatori, Turistička zajednica Novalje i 51-godišnji Zagrepčanin Šimun Cimerman, bivši vaterpolist i zaljubljenik u trailove i planinarenje, koji je projektirao stazu Life on Mars i 2017. započeo prvi Life on Mars Trail, nisu sve uspješno posložili. Svaki organizacijski segment pomno je pokriven, od označavanja staze za najneiskusnije sudionike do pokretnih toaleta: sve je podređeno jednom cilju, da se sudionici koji sa sobom nose hranu i dovoljno vode, a na kraju traila krijepe se u dvije mjesne konobe, vrate kući zadovoljni, napunjenih baterija i bez ogrebotine.
Sport koji spaja nekoliko vještina
"Počeli smo, zapravo, prije 25 godina, kada sam u Hrvatsku iz Kalifornije, gdje sam diplomirao političke znanosti, donio koncept trail utrke. Vratio sam se 2001. i okupio prve istomišljenike. Moja baza podataka tada se svodila na osamdeset zaljubljenika u trčanje prirodom po planinarskim stazama, koje smo mogli pozvati. Prvu trail utrku "Terra Incognita" organizirao sam te godine na Bjelolasici. Iz tog događaja proizašli su drugi, naposljetku i "Life on Mars Trail". Danas u Hrvatskoj imamo 223 trail utrke, od čega su mnoge moje ili su pod "kapom" drugih organizatora. Moj tim danas ima podatkovnu bazu s više od 30 tisuća sudionika željnih traila. Ono što je 2001. počelo kao novotarija (ljudi su se u početku čudili prvim trkačima po brdskim stazama), danas je to jedna od najrasprostranjenijih aktivnosti na otvorenom u Hrvatskoj. Silno me veseli da je ono što je u početku izgledalo kao okupljanje osobenjaka postalo outdoor mainstream", govori Šimun, jedan od rijetkih hrvatskih sportaša koji je više puta sudjelovao i svaki put završio najtežu trail utrku na svijetu Raid Gauloises, probijajući se sa svojim natjecateljskim timom kroz divljinu Vijetnama, Maroka, Čilea, Argentine...
"Kako sam postao dio te avanture? Sve je počelo tako da sam u drugoj polovici 90-ih, kao vaterpolist zagrebačke Mladosti, dobio priliku igrati vaterpolo za momčad Sveučilišta Južne Kalifornije te stipendiju za studij političkih znanosti, što sam 1998. diplomirao. Sa svojom sveučilišnom momčadi triput sam bio vaterpolski doprvak Sjedinjenih Država, ali bazen mi nije bio dovoljan. Trebao mi je dodatni ispuh, osim što sam sebi za dušu paralelno studirao jazz na California Jazz Conservatory, jer osim sporta obožavam i glazbu.
Prijatelji iz kampusa pozvali su me na prvo trail trčanje okolicom: tako sam otkrio sport koji spaja nekoliko vještina, od orijentacije i planinarenja do veslanja, brdskog biciklizma i trčanja, katkad jahanja - za što morate imati odgovarajuću kondiciju. Oduševljenje koje sam tada osjetio nije splasnulo do danas", pripovijeda sportaš koji je 2000-ih pozivan u timove "najokorjelijih" svjetskih avanturista u sklopu ekstremnog Raid Gauloises traila koji se održavao organizirano 15 godina, od 1989. do 2003. Dodaje da je "ekipa" pustolova koja se tamo natjecala relativno mala: svi se više-manje poznaju i dolaze odasvud. Njega su u svoj tim najčešće pozivali Nijemci (Hrvatska ga nije imala, no Šimun je uvijek tijekom traila ponosno nosio "kockice").
"Kako to zapravo izgleda? U Vijetnamu nas je dočekao nevjerojatno težak teren, sveukupno 1000 kilometara koje je trebalo proći kroz džunglu, brda, spuštati se raftom niz planinske brzace, biciklirati, veslati oceanom... Dobijete kartu s rutom i 12 dana tijekom kojih je morate proći. Na svakih 250 kilometara čeka vas boks s opremom za sljedeću etapu te hrana i voda, a kako ćete stići do boksa i hoćete li uspjeti ili odustati, vaša je stvar. Najgora je nesanica jer tijekom utrke ne stignete spavati, a imate i halucinacije zbog umora. Najteže mi je bilo veslati morskim kajakom na oceanu: u Maroku smo tijekom oceanske dionice od 120 kilometara jedva preživjeli morsku oluju", govori zagrebački pustolov, dodajući da svaki tim uvijek ima (barem) jednu ženu. Dame su, kaže, u ekstremnom trailu izdržljivije nego muškarci. Bolje podnose nespavanje, psihički su jače i imaju veću toleranciju na bol.
"Kad imate ženu odlične kondicije u timu, to vam vrijedi kao da imate najboljeg muškarca na cijelom trailu", tumači bivši vaterpolist odrastao u zagrebačkoj četvrti Šestine, smještenoj u podnožju zagrebačke gore. Ima dvije godine mlađu sestru Bernardu, stomatologinju, mama Ana bila je defektologinja, dok je njegov otac Jurica Cimerman vodio svoju automehaničarsku radionicu.
Kao dječak je Medvednicu doživljavao kao "prošireno dvorište" pa ne čudi da njezine staze zna napamet. Pa ipak, umjesto da se već tada usmjeri na "brdske discipline", zbog oca, bivšeg vaterpolista Mladosti, nastavio je obiteljsku tradiciju i pridružio se "Žapcima". U klubu je prošao sve staze i uzraste, od poletaraca do seniora. Prvom natjecateljskom timu pridružio se već kao 16-godišnjak i s Mladosti od 1991. do 1995. osvojio četiri prvenstva Hrvatske. Vjerovao je da je sa zagrebačkim klubom, koji je sedam puta bio najbolji u Europi, dosegao vrhunac sportske karijere, no pokazalo se da je to bio tek početak. Zašto? Na inozemnim natjecanjima zamijetili su ga američki skauti i tako je dobio ponudu uz sportsku stipendiju studirati u Kaliforniji. Tamo se oduševio novom sportskom pričom, trail trčanjem (ranije u najekstremnijem obliku), a ta strast traje i danas. S obzirom na to da je poznat, sjajno svira klavir (kao dječak je pohađao glazbenu školu, a u jazz se zaljubio u B.P. Clubu Boška Petrovića), planinari, organizator je trail utrka - pretpostavili smo da visoko kotira na polju ljubavi i dejtanja.
Povratak u Zagreb
"Ženama je danas najmanje važno svira li muškarac klavir ili drugi instrument. Više kotira netko tko zna popraviti vodokotlić, što mi je u potpunosti razumljivo. Zato se radije držim glazbe. I pisanja", odgovara diplomatski Šimun Cimerman, autor knjige "Bitka na Sutjesci - Pakao u raju" objavljena prošle godine. Namjeravao se ograničiti na planinarski priručnik, no istraživanje na terenu navelo ga je da napiše iscrpno publicističko djelo o jednoj od ključnih bitaka Drugog svjetskog rata. Uz knjigu je dodao terensku kartu s više od tri tisuće kilometara ucrtanih cesta, putova i staza koje postoje i danas. Knjiga je, kaže, najprodavanija publicistika i najposuđivanija knjiga u zagrebačkim knjižnicama, što nije očekivao.
Na kraju nas je zanimalo zašto se prije 25 godina vratio u Hrvatsku, umjesto da prihvati ponudu svog alma mater sveučilišta i ostane u Kaliforniji kao vaterpolski i kondicijski trener? Odgovara da mu je bilo lijepo, ali ne toliko da se odrekne Zagreba. Vratio se s misijom pretvoriti ljubav prema prirodi i izdržljivost u stvaranje trail pokreta. Danas je u tome napokon uspio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....