Glazbena diva Tereza Kesovija pomagala je unesrećenima u razornom potresu. Boravila je 82-godišnja glazbenica u Majskim Poljanama, no promociju na račun svojih humanitarnih djelovanja nije željela. Kada su je iz Jutarnjeg lista nazvali, motivirani pitanjem čitatelja koji je ukazao na Terezin angažman, ona je odlučila ostati tiha.
"Ne bih ništa govorila, ne želim nikakvu promidžbu. Bježala sam k‘o sam vrag od kamera i fotoaparata. Ne želim publicitet, shvatite me", objasnila je za Jutarnji list Tereza. Na nagovor je ipak pristala reći par riječi, prvenstveno apelirajući na nadležne da što prije pomogne ljudima.
"Nisam bitna ja. Mogu vam ispričati svoju ispovijest, ono što sam vidjela i doživjela, dati opis stanja stvari u najteže pogođenom području. Želim da se što prije pomogne tim ljudima, da se čuje za njihove bolne sudbine i teške životne uvjete. Želim da netko digne spomenik glinskoj dogradonačelnici Branki Bakšić Mitić koja ga je svakako zaslužila koliko radi. Ona je čovjek iz naroda koji trpi. Želim da se čuje za ove ljude, da premijer poduzme prave korake", rekla je Kesovija.
Odlučila se u potresom pogođena područja zaputiti, kaže, nije mogla sjediti kod kuće i praviti se da se ništa ne događa. Savjest joj je naložila drugačije.
"Zamislite samo kada bi svi koji mogu pomogli, napravili stvari kako treba, danas ne bi bilo toliko ruševina. Te kuće nisu bile napravljene kako treba, obnovljene nakon rata. Armatura im je bila pokradena, to su mi svi govorili, zato su se posve i urušile. Zato su ljudi i stradali. Ma nek‘ je svakome tko je krao prokleta ruka. To je tragedija, kako se to samo navodno efikasno obnavljalo nakon rata, a ljudi danas zapravo žive u nesigurnim kućama i riskiraju živote", istaknula je velika diva.
"Uvijek nastradaju siromašni ljudi, ja to ne mogu vjerovati, gdje je tu pravda. Ima li Boga", zavapila je Kesovija i ispričala gdje je prvo stigla.
"Odlučila sam prvo posjetiti Novo Selo Glinsko, koje se nalazi malo prije Gline, ti su jadni ljudi strašno stradali u ratu, nisu se ni stigli oporaviti kako treba i sada ih je ovaj potres dotukao. To je jedno malo selo, bilo je manje od 50 kuća tamo, u kojima su mahom živjeli starci, sada je pitanje tko će uopće ostati živjeti u tom selu. Uputili smo se u zadnju kuću na vrhu sela. Tamo sam upoznala Stjepana i njegovu obitelj. On ima toliko bolnu priču. Bio je zarobljen u vrijeme Domovinskog rata i posljedice su na njemu još i danas vidljive. U malenom kontejneru živi i njegovo troje djece, supruga koja tužno i tiho gleda iz prikrajka i baka Slavica sa svojim štakama. Jedino ona još ima u sebi malo optimizma. Zamislite, oni su mene pozvali na kavu. Zamislite dobrotu tih ljudi čak i u svoj toj njihovoj nedaći. ‘Draga Slavice, ma kakva kava, samo da ste vi dobro‘, kažem joj, a ona ne odustaje. Toliko je zahvalna i skromna, govori mi: ‘Ma, zašto, Tereza, uđite!‘. Poziva me u taj mali kontejner na kavu, a u njega ne možemo svi ni stojećki stati", prepričava Kesovija. Svim obiteljima koje je posjetila donijela je gumene čizme.
Oduševljenje Brankom Bakšić Mitić i savjeti za sve koji planiraju posjetiti i pomagati ugrožena područja
Savjetovala je sve da idu ciljano, u određena sela, kod određenih obitelji, a ne nose nasumice u ugrožena područja hrpe stvari. U gomilama, ističe Tereza, treba nositi samo građevinski materijal, koji treba svima. U potresom najteže pogođena područja Kesovija se uputila s prijateljicom, odvjetnicom Goranom Miljević. Stigle su s desetak kilograma pohanog mesa, štrudli, slatkiša i Cedevite te gumenim čizmama. Zajedništvo koje je vidjela na svakom koraku potpuno ju je oduševilo i dalo joj nade da ljudi ipak nisu zaboravljeni.
Srela je dogradonačelnicu Gline Branku Bakšić Mitić, koja ju je potpuno oduševila. Pohvalila je Tereza i navijače - Bad Blue Boyse, Armadu, Torcidu... Komentirala je i premijera Plenkovića te susret s još nekoliko obitelji, a više o tome možete pročitati u ovoj ekskluzivnoj priči Jutarnjeg lista.