Ksenija Erker prisjetila se putovanja u Rim i nezaboravnih uspomena: "Putovali smo duže zbog Arsena i mene"

Puno mi je gostiju u nekoliko proteklih dana prošlo kroz kuću, pa sam trošeći one svakodnevne tanjure, došla i do velikih plitkih oslikanih tanjura koji su me vratili u 1992. godinu kada sam ih nabavila. Te ratne godine ekipa nas muzičara i pjevača bila je pozvana u Rim, gdje se u jednom velikom i otmjenom restoranu održala "Una grande serata - musica e interpreti CROATI". Doktorica Simona Šandrić (kasnije Simona Gotovac, supruga našeg pjesnika i političara Vlade Gotovca) organizirala je tu dobrotvornu večeru na kojoj smo skupili novac za operaciju jednog dječaka iz Slavonije. Inače, doktorica Simona, kardiologinja, provela je cijeli svoj radni vijek u rimskoj bolnici Gemelli, u kojoj je između ostalih liječila i nekoliko papa, dapače, bila je osobni liječnik pape Wojtyle. Sjajno je organizirala tu veliku večer koju je popratila i talijanska televizija RAI, pa je sutradan u vijestima RAI 1 Hrvoje Hegedušić uživo otpjevao svoj Vukovar - "Stoji grad". Na samoj večeri ja sam bila presretna što sam konačno mogla pjevati pjesme s moje talijanske ploče "Ciao Italia" koju sam snimila 1990. godine, u osvit rata, u nevrijeme, i nisam je mogla ni promovirati. A tamo, usred Rima, pred talijanskom publikom, doživjela sam zaista velik uspjeh izvedbom poznate antiratne šansone "La riva bianca".

Ksenija Erker

DARKO TOMAS CROPIX

No i svi drugi interpreti CROATI također su bili sjajno primljeni, a i bila je to stvarno iznimna reprezentacija hrvatske glazbe. U autobus za Rim ukrcali smo se Gabi, Arsen, Tereza, Radojka, Hrvoje, ja i bend Latino s Kruškom na čelu. Rim je daleko od Zagreba, nekih 1200 km, i putovali smo dugo, a i još duže jer smo Arsen i ja, ugledavši na autostradi one njihove Autogrillove, inzistirali da stanemo u svaki drugi. Naime, svi smo mi pobjegli na nekoliko dana od uzbuna i rata, pa smo se kao djeca veselili kupnji sitnica u dućanima Autogrillova. Čak smo svi jeli "Melanzane alla parmigiana" jer se uz to jelo na poklon dobio tanjur. Oveći, plitki, keramički tanjur oslikan raznim temama iz talijanske povijesti. Najtraženiji su bili tanjuri oslikani notama talijanskih opera.

Na putu do Rima i natrag uspjela sam složiti servis od šest komada. Na povratku u jednom smo Autogrillu sreli Ćiru Blaževića, koji nije mogao vjerovati svojim očima da toliko dragih i poznatih ljudi vidi na okupu. Pričali smo mu o našoj uspješnoj "Serati" i kako smo pomogli dječaku iz Slavonije. Galantan i spretan, kakav je već bio, Ćiro je, da nismo vidjeli ni znali, našao način da plati za sve nas, što smo god konzumirali i kupili. Na parkiralištu opraštali smo se od Ćire dirljivo i toplo kao da smo se sreli na kraju svijeta. Arsen je zapravo bio zgrožen kako smo veselo i objeručke prihvatili Ćirino čašćenje pa nam je u autobusu posprdno rekao: "Dogovorio sam s Ćirom da vas čeka na blagajni duty free shopa!" U Rimu smo bili gosti i kod našeg tadašnjeg ambasadora Ivice Maštruka (mog prijatelja od ranije, vrhunskog intelektualca, zanimljivog i veselog čovjeka), koji nam je organizirao još jedan posjet Rimu s odlaskom u Molise, stotinjak kilometara južno. Molise je južna i druga najmanja pokrajina u Italiji gdje žive naši moliški Hrvati.

U toj maloj i nekako ubavoj pokrajini svi se bave proizvodnjom maslinovog ulja i vina. Osim talijanskog govore i neku arhaičnu verziju hrvatskog jezika te pokazuju rukom na more prema našoj obali i kažu da su ovdje došli "s one bane mora". Ljudi su iznimno srdačni i gostoljubivi te nekako smireni i duboko povezani sa svojim vinogradima i vječnim stablima maslina. Koncert je bio na starom trgu grada Kruč, s velikom pozornicom, gledalištem za nekoliko stotina ljudi, a mene je posebno oduševilo što uz kuće koje okružuju trg na klupicama i stoličicama sjede stare none obučene u svoju vječno crnu robu i s maramom na glavi, kao nekada u našim primorskim mjestima. Kad smo se vraćali doma, više nisu u Autogrillovima nudili one tanjure, ali smo zato imali još ljepše poklone - prefino maslinovo ulje i vino naših moliških Hrvata!