Ples je izraz subjektivnog osjećaja i stanja duha - rekla je velika plesačica Isadora Duncan, a da nije možda ni slutila koliko će to jednoga dana savršeno opisivati ženu poput Larise Lipovac Navojec. No, uhvatiti Larisu - to je već druga koreografija. Dok smo dogovarali intervju, završavala je novu predstavu u Sarajevu. Snimanje smo ulovili između dva leta, a već je u sljedećem trenutku jurila u Španjolsku na Svjetski plesni kup s mladim breakdance prvacima. Kad živiš stilom bržim od vlastitog pokreta, svaka pauza je luksuz - i umjetnost. Ipak, čak i 48-godišnja Larisa zna gdje pronaći ritam tišine - na Visu, uz more, prijatelje, partnera Hrvoja i sina Grgura. Tamo će ovoga ljeta usporiti, barem nakratko. A potom odletjeti na Ibizu s prijateljima - i vjerojatno opet zaplesati. Jer Larisa ne miruje, ni kad stoji. Ona je jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih figura hrvatske plesne scene, koreografkinja, vizionarka, osnivačica i neumorna kapetanica Plesnog centra TALA, mjesta gdje se ne stvara samo pokret, već cijele generacije umjetnika.

U jednom intervjuu davno ste izjavili da oduvijek želite biti Audrey Hepburn i da će pedesete biti vaše savršene godine. Kako se osjećate sad kad uistinu dolaze? Možete li iskreno progovoriti o vlastitom odnosu prema starenju i promjenama koje ono donosi - na tijelu, u energiji, u glavi?

- Samo malo, pa nemam još 50. Ove zadnje dvije godine usporavam brojanje, bacila sam se u nižu brzinu. Želim uživati u svakom trenutku i dočekati 50. na velika vrata. Možete očekivati tulum neviđenih razmjera. Svi ste pozvani. Ja sam ipak "party girl"! Sada se više osjećam kao Grace Jones. Moćna, sigurna, koračam kroz život. Više kao gazela, brza, spretna i graciozna. Vladam svojim ženskim tijelom i odlukama. Dobro se osjećam u njemu, volim ga, cijenim i poštujem. To je ljepota starenja, što uzimaš sebično vrijeme za sebe, tražiš što ti treba i radiš ono što te zanima. Nema više odgađanja poput "sutra ću". Postoji samo sada i ovdje, uživaš u sadašnjem trenutku, zahvalna. Cijeniš svaki novi dan. Dah. Disanje. Realizirana si, zadovoljna. Ne utrkuješ se više sama sa sobom niti s drugima. Vrijeme i promjene prihvaćaš jer znaš da su bogatstvo, a ne ugroza. I to je savršen osjećaj.

Šminka i kosa: Jasmina Horvatić za JL Style

Odjeća: A‘marie

NEJA MARKIČEVIĆ CROPIX

Jeste li ostvarili sve što ste sanjali kao tinejdžerica, i što danas sanja žena s više od stotinu predstava iza sebe, majka tinejdžera, autorica, koreografkinja, producentica, poduzetnica - žena koja je proživjela i uzlete i padove?

- Moram priznati da jesam. Naravno, ljudi smo pa želimo više, dalje, još. Dopuštam si da sanjam, da maštam, slijedim svoje vizije. Dolaze novi ciljevi koje želim ostvariti. Slijedim svoju intuiciju i uz malo sreće, slušajući svoje srce, uspijem ih ostvariti. Zato moram biti zahvalna životu. Volim život i život voli mene. Danas sam svjesna da za uspjeh treba vrijeme. Nisam došla do svojih ostvarenja preko noći niti mi ih je netko poklonio. Veliki sam radnik, uvijek dajem 150 posto i vjerujem u ljude. Ne zanima me privatni interes. Sve što sam realizirala u životu stvorila sam uz ljude koji me okružuju. Moja tajna uspjeha je zajedništvo, podrška i solidarnost.

NEJA MARKICEVIC CROPIX

Kako izgleda plesna i životna rutina majke tinejdžera? I što vas je majčinstvo naučilo o strpljenju koje vam umjetnost možda nije mogla dati? Jeste li uspjeli strast i ljubav prema pokretu prenijeti i na sina Grgura?

- Moram priznati da se sama sebi čudim kako stignem odraditi sve uloge koje imam u 24 sata. Žene su čudo. Važna je dobra organizacija, podrška i pomoć obitelji. Bez toga ne ide. Ne bih to nazvala rutinom, jer mi se rutina čini kao jednoličan postupak. Odgoj tinejdžera zahtijeva puno kreativnosti, strpljenja, snalažljivosti i svestranosti. Kao ‘hobotnica‘ obavljaš sve paralelno. Nikako nije jednolično ili rutinski. Grgur je moj učitelj. Naučio me strpljenju, slušanju, zaokružio je i ispunio moj život ljubavlju. Upotpunio sve moje praznine. Toliko sam zahvalna svemiru što mi ga je podario/poslao, što imam čast biti njegova mama. Imamo jako lijep odnos. Transparentan, iskren, otvoren. Puno razgovaramo, diskutiramo, grlimo se, smijemo i posvađamo se ponekad. Ali smo ekipa. Naučio me da budem tip mame kakva mu treba - stroga, s pravom dozom autoriteta, nježna, posvećena, da ga slušam i čujem. Što se tiče plesa, mislila sam da se neće "uhvatiti". A onda se pojavio breakdance. Moram priznati da mu jako dobro ide. Preponosna sam na njega, puno trenira, brzo napreduje.

Kako zvuči vaš ljetni ritam?

- Odmor - Vis, raj na zemlji, obitelj, prijatelji, hrana, a na kraju ljeta odlazak na Ibizu, malo tulumarenja i povratak u realnost, nova sezona. Već sad znam raspored do 2026. Bit će ludo, bit će busy.

Cijeli intervju pročitajte u novom broju Glorije!

GLORIA PRODUKCIJA