Iako imaju dosta profesionalnih poveznica, zagrebačka glumica Zrinka Cvitešić i beogradski joj kolega Dragan Mićanović upoznali su se tek na snimanju filma "Nešto jače od mene", u kojem glume roditelje košarkaške legende Dražena Petrovića.
Snimanje dugoočekivanog i dugo najavljivanog filma o životu košarkaške legende Dražena Petrovića napokon je počelo: dio seta je u Šibeniku, a dio u Zagrebu gdje smo, zaustavljene u klasičnom glumačkom procesu, susreli zagrebačku glumicu Zrinku Cvitešić i beogradskog joj kolegu Dragana Mićanovića. U filmu "Nešto jače od mene", koji režira Danilo Šerbedžija, ona glumi Draženovu majku Biserku, a on oca Jovana Jolu Petrovića.
Iako imaju dosta profesionalnih poveznica, Zrinka i Dragan ne znaju mnogo jedno o drugome: uz to što su oboje regionalne filmske zvijezde, ostavili su trag i u londonskom teatru. Zrinka je, poznato je, osvojila najprestižniju kazališnu nagradu Olivier za ulogu u mjuziklu "Once", koju je igrala na West Endu 2014., dok je Mićanović ranih 2000-ih igrao u Globe Theatreu, ni manje ni više nego - Hamleta. Kasnije je odigrao, među ostalim, i zanimljivu ulogu u filmu "RocknRolla", redatelja Guya Ritchieja.
"Moram priznati da mi nedostaje London. To je kulturni centar svijeta, a s obzirom na to da se bavimo kulturom, posebna je čast povremeno nešto značajno napraviti na tom svetom mjestu", kaže Dragan na spomen britanske prijestolnice. Zrinka ga, kaže, potpuno razumije jer i ona obožava taj grad. "Iako sam živjela u New Yorku i Glasgowu, samo u Londonu imam osjećaj da dišem punim plućima", objašnjava zagrebačka glumica. "Prodišem već na aerodromu, čim sletim. Uspio ili ne uspio, London čovjeku kulture osigurava jedan poseban osjećaj vrijednosti."
I Dragan i Zrinka nisu ni trenutka dvojili kad su im ponuđene uloge u filmu "Nešto jače od mene", jer tema je neodoljiva, uspjesi košarkaške reprezentacije 80-ih godina prošlog stoljeća i sportskih individualaca kao što je Dražen izazivaju divljenje i danas.
"Meni je uspjeh našeg sporta, tada još jugoslavenskog, a poslije hrvatskog, bio iznimno važan. Kao klinki mi je to dalo misliti, da neovisno što sam rođena u malom selu Turanj pokraj Karlovca, imam šansu živjeti i biti ono što mislim i znam da jesam. Goran Ivanišević, Janica i Ivica Kostelić, Dražen Petrović... sve su to primjeri kako se može i treba graditi život", govori Zrinka.
Mićanović je kao i svaki drugi mladić u tom periodu zaljubljeno imitirao svoje uzore, a njemu je glavni uzor kao mladom, amaterskom košarkašu bio upravo Dražen. "Imao sam sreću da sam pohađao osnovnu školu koja je njegovala tradiciju košarkaške igre i natjecanja, u Loznici, na granici Bosne i Srbije. Sjećam se da sam imitirao u toj dvorani i Draženovo trčanje koje je bilo dosta specifično. Otvarali smo usta kao on, imitirali njegov šut...", kaže.
Zrinka se pak sjeća da je kao mlada djevojka obožavala postere s fotografijama svojih sportskih uzora. "Jednom sam s prijateljima hodala Karlovcem i sjećam se da smo naletjele na plakat s Draženovim licem. Tada sam uzbuđeno rekla nešto poput "gledajte kako je zgodan". Ne sjećam se ničega osim tog mladalačkog ushita", govori ova višestruko nagrađivana glumica.
Nakon tragedije u lipnju 1993., kad je Dražen u prometnoj nesreći izgubio život, zahvaljujući njegovoj majci Biserki nije izblijedjelo sjećanje na njegov lik i djelo. Biserka je stoga nesebično i sebe davala u medijski prostor, što će sigurno pripomoći u rekreiranju njene osobnosti na filmu, no zato je Draženov otac Jole sve do svoje smrti 2021. bio tih i samozatajan.
"O Joletu znamo manje, istina je. Ipak, to mi za glumačku interpretaciju osigurava veće prostore mašte. Ponuđeni materijal s kojim radimo je zaista prelijep tako da mislim da ću pred publiku iznijeti stvarnog čovjeka. Njegov jezik će biti bosansko-dubrovačko-šibenska mješavina", govori Dragan Mićanović.
Zrinka dodaje kako je i njoj iznimno zanimljiv dio posla upravo govor lika. "Kad sam upoznala gospođu Biserku", kaže, "shvatila sam da se u njenom lijepom šibenskom osjeća i govor iz njenih rodnih, nedalekih Bilica. Nama je to glumački dosta lagodno jer se scenarij ne drži nužnih faktografskih hodograma. Mi, ipak, radimo film."
Pitamo ih koliku će ulogu maska imati u njihovom kreiranju uloga. "Glumim Joleta od njegove 45. do 65. godine, tako da će sigurno biti pomlađivanja, a možda ne toliko postarivanja. Moja stvarna dob je taman između pa neće biti previše posla sa mnom", kaže Dragan. "Moja šminka će imati više posla, Biserka je prvo bila tamna, pa crvenokosa, a potom plavokosa, kako je javnost i poznaje. Ipak, najmanje su bitne naše maske, priča je najvažnija. Ta dobra priča može utjecati na misaonu i životnu transformaciju nekom klincu, kojeg će možda baš ovaj film motivirati da preuzme kontrolu nad svojim snovima i krene ih realizirati, kao što je napravio Dražen, kao što radimo mi sada", nadahnuto govori Zrinka.
Oboje se slažu da ih je Draženova obitelj podsjetila na njihove obitelji - na život srednjeg sloja u bivšoj državi, na njihove ručkove, televizijske emisije koje su voljeli, poštenje kojim su se vodili i vjerovali u bolje... Na tom tragu i s tom uputom predano grade svoje likove koji su obilježili kraj 20. stoljeća u hrvatskom sportu. Premijeru filma očekujemo za godinu dana, na Draženov 60. rođendan.