Pjevač Marko Kutlić, koji je nedavno debitirao na Dori s pjesmom ‘Neotuđivo‘, dvije godine živio je kao ulični svirač, a nakon povratka u Hrvatsku u velikom razgovoru za Gloriju otkriva kako njegov život izgleda danas i što je naučio o sebi
Duga kosa, brkovi, brada, crni kaput, tetovaže i nakit - sve je to dio novog imidža Marka Kutlića, koji je na Dori debitirao s pjesmom "Neotuđivo", za koju je napisao tekst i glazbu, i to u svom najranjivijem životnom trenutku. Naime, pjevač je gotovo dvije godine izbivao s glazbene scene jer je sredinom 2024. odlučio krenuti na put kombijem po Europi i živjeti život uličnog svirača, iako je u Hrvatskoj imao uspješnu karijeru. Nastup na Dori tako predstavlja njegov svojevrsni povratak, a ideja o prijavi rodila se prije godinu dana u zračnoj luci u Bergamu, dok je prolazio pokraj reklame za izložbu cijenjene umjetnice Marine Abramović, poznate po istraživanju granica izdržljivosti ljudskog tijela i uma.
Prirodan povratak na scenu
"Tada sam shvatio da, koliko god mi koji stvaramo iz iskonskog osjećaja, mislili da reklama i mjesto na kojem ćemo izložiti svoje djelo nisu bitni, zapravo jesu. Vidjevši da umjetnica poput Marine Abramović ima ogromnu reklamu na terminalu u Bergamu, postalo mi je jasno koliko je to važno. Pozornica Dore za mene je upravo to, galerija u kojoj mogu izložiti svoje djelo. Iz tog razloga Dora je bila prirodan korak za moj povratak. Glazba je jezik kojim najbolje komuniciram sa svijetom. Najsretniji sam kada pišem glazbu i stihove jer teško odvajam sebe od svog djela i teško mi je pjevati nešto u što ne vjerujem, odnosno nešto što nisam proživio", objašnjava Marko, koji je u trenutku nastajanja pjesme bio ranjen odlaskom njemu jako bitne osobe. Jedini način da se nosi s tugom i boli za njega je u tom trenutku bilo stvaranje glazbe.
"Glazba za mene nije luksuz niti želja za potvrdom ili nešto treće. Ona je prije svega moj mehanizam za preživljavanje. Da tada nisam pisao, danas vjerojatno ne bih bio ovdje. To je način na koji čistim svoju dušu i srce", govori Marko, koji se u jednoj fazi svog života, prije nekoliko godina, zatvorio prema svijetu. Većinu vremena provodio je sam, nije imao potrebu ići među ljude i nije vidio svjetlo na kraju tunela. Zbog toga se odlučio za radikalni potez. Prije nešto manje od dvije godine prodao je sve što je imao i kupio kombi koji je pretvorio u kamper s kuhinjom, WC-om i spavaćom sobom. U njemu je provodio većinu vremena obilazeći Italiju, Francusku i Švicarsku. Pisao je, stvarao i pjevao na ulici. Bila je to jako teška odluka, s obzirom na to da mu u Zagrebu žive sinovi Petar (10) i Pavle (8) iz bivše veze, zbog kojih se često vraćao u Zagreb, kako bi proveli vrijeme zajedno. No, ta je životna avantura, kaže, njegovoj duši bila potrebna.
Neslomljiv duh
"Danas znam da duh koji živi u meni ništa ne može slomiti, dok sam bio u svojoj mračnoj fazi nisam tako razmišljao. Želio bih da ljudi koji ovo budu čitali znaju da nakon svake kiše, ma koliko god ona bila jaka, sunce uvijek zasja", govori Marko.
Prva stanica na putu bila je Italija, iako nije znao ni jednu riječ talijanskog, ali je obožavao njihovu kulturu, jezik i glazbu. Na putovanju se isključio i iz digitalnog svijeta jer su mu svakodnevne obveze poput intervjua, evenata i društvenih mreža postale opterećenje. No, ušao je u nove probleme. Ulično sviranje nije nimalo lak posao jer, kaže Marko, nikad ne znaš što te čeka. Ponekad je to bilo samo nekoliko eura, a nekad čak 700 eura u danu.
Bilo je dana kad sam bio u minusu i svaki dan je bilo sve gore i gore. Hodao sam s koferom i hrpom stvari, gledao u nebo i pitao se ima li ovo sve nekog dubljeg smisla. U Lyonu sam oborio negativan rekord po tome koliko sam zaradio na ulici. Naime, svirao sam sat vremena i 15 minuta i zaradio 3 eura i 80 centi, a do tada nijedan dan nije prošao ispod 20 eura. Sad kad gledam iz ove perspektive to mi je smiješno, ali tada nije bilo - prisjeća se Marko, koji kaže kako je uspio zatvoriti negativan krug u kojem se vrtio. Otkako se vratio u Zagreb, posvećen je sinovima, s kojima živi polovicu vremena.
"Oni su najveći dar koji sam dobio od Boga, očinsku ulogu zaista obožavam. Uvijek ću najradije izabrati da sam otac, da im mogu dati ljubav, da im mogu služiti, da ih mogu usmjeriti na ispravan put. To je moja uloga oca, nadam se da neću zakazati u toj ulozi jer to je najzahtjevnija uloga. Bilo je puno odricanja u tom periodu, ali sam se uvijek trudio biti prisutan u životu svoje djece, ne samo online već i fizički. Najsretniji sam kad služim ljudima kroz glazbu, kad sam sa svojom obitelji, prijateljima, djecom. Najviše im volim kuhati", pojašnjava Marko, kojem veliku ulogu u životu igra i vjera. Za sebe kaže kako je od Boga dobio mnogo darova i upravo mu je, uz glazbu, vjera najviše pomogla da izađe iz mraka u kojem se našao. Svakodnevno se moli, ne samo doma već i u crkvi.
"Emotivan sam, jako duboko proživljavam sve što se događa u mojoj okolini. Dira me sve, takav sam, to baš nije dobro, ali je tako. To je mač s dvije oštrice, ali to je dio mog karaktera koji najviše ne volim i najviše volim. Ne bih bio sretan da nisam takav. Jako mi je bitan moj osobni odnos s Kristom. Bog mi je dao snagu da se uputim na svoj put", govori Marko, koji je danas završio svoje putovanje. Ponekad se, kaže, zaleti automobilom do Italije. No, na te posebne dane njegova života zauvijek će ga podsjećati dvije knjige koje uskoro namjerava izdati, kao i dokumentarac koji je u pripremi. Prva knjiga je putopis, a druga filozofska, podijeljena na 33 poglavlja.
Mir u kombiju
"Svaki dan sam nešto pisao. Jedna knjiga je putopisna, u njoj će čitatelji moći pročitati neka moja razmišljanja, što mi se sve dogodilo, koje sam sve destinacije posjetio. Druga je filozofska, i u njoj sam pisao o svojim promišljanjima u životu. "Behind my blue" je radni naziv knjige, dok za ovu putopisnu još nemam naslov. Radio sam i na dokumentarnom filmu. Jedan čovjek me odlučio snimati, prikazati što mi se sve događalo na putu. U kombiju sam imao mir i mogao sam biti kreativan i dandanas kad se na nekog naljutim, odem u kombi", kroz smijeh govori Marko, iza kojeg je i jedan poslovni odnos u kojem nije bio sretan i koji je također zaslužan što se otisnuo na svoje putovanje.
"Ta osoba je imala jednu viziju mene, ja sam imao drugu. Rekao sam joj: ti mene vidiš kao jabuku, ja sebe vidim kao avokado. Nisam se znao izboriti za sebe. Rukama i nogama sam pokušao dati do znanja, ali nisam znao kako izaći iz toga. Došao sam do ogledala jedan dan, umio sam se i nisam znao tko je taj čovjek preko puta mene. Pitao sam sam sebe tko si ti i shvatio da si ne znam odgovoriti na to pitanje. Nisam znao što da radim s nezadovoljstvom i osjećajem nelagode. Onaj tko se obraća ljudima mora znati tko je", govori Marko. Danas jako dobro zna odgovor na to pitanje i kaže kako je najsretniji kad ljubi, prašta, osjeća, stvara, pjeva, piše. Svi koji žele doznati kakav je zaista Marko Kutlić imaju tu priliku već 8. ožujka u Tvornici na njegovom velikom povratničkom koncertu s kojim otvara svoju turneju simboličnog naziva "Moram dalje".
"To će biti jedna posebna večer, jedan drugačiji program, puno zanimljivih gostiju i ovim putem pozivam sve ljude koji osjećaju glazbu jednako kao i ja da mi se pridruže", zaključuje Marko Kutlić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....