Jedna od naših najuspješnijih skijašica iskreno govori o teškom porođaju, emotivnom oporavku i sreći koju danas živi s partnerom Viliamom Berkovićem i sinom Valom nedaleko od Pazina.
Nika Fleiss (40) godinama je bila jedno od najprepoznatljivijih lica hrvatskog skijanja - precizna, hrabra i nepokolebljiva. U Svjetski kup ušla je sa samo osamnaest godina, specijalizirala se za slalom i ostvarila niz zapaženih rezultata, uključujući i nastupe na trima Zimskim olimpijskim igrama. Danas je, međutim, u fokusu sasvim drugačija utrka - ona životna, bez štoperice, publike i medalja, ali s najvećom nagradom u naručju: sinom Valom. Sva sportska postignuća, adrenalin i usponi koji su je ucrtali na mapu svjetskog skijanja, kao i pobjede i trofeji ne mogu stati uz trenutak kada je prvi put primila svog dječaka. Taj trenutak, kaže, bio je njezina najveća, najčišća i najdublja medalja - ona koju ne dodjeljuju suci, već srce. Ekskluzivno za Gloriju bivša skijašica prvi put otvoreno govori o izazovima kroz koje je prošla - od rizične trudnoće i porođaja u kojem su liječnici imali tek tri minute da spase njezino dijete, do emocionalne borbe s postporođajnim traumama. Govori i o ogromnoj podršci partnera, poduzetnika Viliama Berkovića (35), uz kojeg je prvi put osjetila istinsku želju za majčinstvom. Danas, daleko od sportske vreve i reflektora, u srcu Istre - u miru pokraj Pazina, okružena zelenilom, psima i obitelji - Nika živi svoju najljepšu ulogu dosad: onu majčinsku.
Kakav je Val?
- Divan je. Val je more i more je Val. Da sam mogla birati, ne bih znala odabrati takvu bebu. Veseo je, a zaplače tek kada je gladan ili je vrijeme za spavanje. Znatiželjan je, bistar, sve prati oko sebe. Imamo dva psa Jack Russella, koji ga jako vole, pa nam igre ne fali. Spustim ga u njegov baby gym, a oni trčkaraju oko njega. Možda zvuči smiješno, ali jako puno s njim razgovaram.
Kakav vam je bio porođaj?
- Porođaja se nerado sjećam. Nakon dvadeset sati pokušaja da rodim prirodno, odvojila mi se posteljica i imali smo tri minute da spasimo Vala. Odvedena sam na hitni carski rez. Bila sam jako uplašena, tri minute su mi zvučale kao vječnost. Carski rez je bio toliko hitan da sam osjetila prvi rez, tek potom je anestezija počela djelovati. U tim trenucima nestaje sve dostojanstvo. Jako sam željela roditi prirodno - možda je to bila i moja greška - ali ništa što sam planirala nije se dogodilo. Imala sam plan poroda ispisan na četiri stranice koji se nije ostvario. Rodila sam rano ujutro, a tek oko trinaest sati sam ga vidjela. Kasnije smo imali "rooming in" pa ga nisam puštala iz ruku šest dana, koliko smo proveli u bolnici.
Kako se Viliam snalazi u ulozi tate?
- Puno je opušteniji od mene. Ja pazim na svaku sitnicu - kako mu stoji glavica, kralježnica, pažljivo ga prematam, okrećem - a onda vidim njega kako ga nosi na jednoj ruci, a Val se smije. Viliam je jako spretan i ništa mu nije teško. Inače je oprezan i analitičan, ne ide glavom kroz zid za razliku od mene. Od prvog dana imamo dogovor da ga on kupa i uspavljuje oko sedam navečer. Val spava dobro - budi se samo jednom po noći, a ujutro tek oko osam. Od prvog dana spava u svojoj sobi jer sam mu htjela dati to povjerenje. Fizički mi je teže jer se dižem noću, ali zahvaljujući toj rutini svi se uspijemo naspavati, a san je važan i za bebu i za roditelje.
Zbog ljubavi ste se preselili u Pazin. Kakav vam je život ondje?
- Živimo na selu, izvan Pazina, u zelenilu s pogledom na šumu. Preselila se početkom prošle godine, oduvijek sam zaljubljena u unutrašnjost Istre, sve nam je blizu - Pula, Rijeka, Trst, more, a srećom nismo u onom ljetnom šušuru. Taj mir mi savršeno odgovara jer mi je Samobor, u kojem sam živjela, postao prevelik s previše gužve i događanja. Istra kao da je stvorena za mene. Val je šesto dijete u godinu dana u našem društvu. Utorkom se svi okupljamo s klincima, ponekad hodamo do Učke, odlazimo u našu kućicu u Gorski kotar... Svaka kuća ima konobu, nalazimo se kod prijatelja, reže se pršut, piju se vina, smijeh i druženje. Tu je život puno kvalitetniji, ne trošimo vrijeme u automobilu. Nismo statični, dosta smo vani u prirodi, živimo avanturistički, iako sada sporijim tempom zbog Vala.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Glorije!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....