Splićanin Toni Boban, jedan od članova žirija u novom tv showu ‘Igra chefova‘ koji s emitiranjem kreće 13. travnja, za Gloriju otkriva svoju privatnu stranu i priznaje da mu je velika podrška u svemu supruga Mirna s kojom ima dvojicu sinova.
Nakon što je čuo o kakvom je formatu riječ splitski chef Toni Boban (28) nije imao puno dvojbi: upustio se u snimanje gastronomskog showa ‘Igra chefova‘, koji ćemo od 13. travnja gledati na RTL-u, uz Stivena Vunića i Tibora Valinčića. I dok je Stiven Kvarneranin, Tibor je s kontinenta, iz Bjelovara, a Toni je ‘predstavnik‘ Dalmacije.
"Atmosfera je super. Prva stvar – ekipa koja snima pravi su profesionalci i odlični ljudi. Svi, od režije do kamermana, stvarno su top, kao i kolege s kojima snimam. Opisao bih ih kao pravo osvježenje", govori nam Toni Boban. A sviđa mu se, napominje, i kada je u kuhinji sve prema pravilima. "Volim red i da se držimo stvari koje smo dogovorili, a ne volim da se izmišlja topla voda oko izrade recepta", objašnjava Boban svoju radnu etiku.
U gastronomiju se, kaže, zaljubio vrlo rano, iako su ga jednako snažno privlačili i sportovi za koje je, kaže, imao i talenta. Njegov otac Ervin Boban profesionalno je igrao nogomet u Maleziji, gdje se Toni i rodio te s obitelji proveo prve godine života.
Život u Aziji
"To je jedno posebno životno iskustvo koje te obilježi, upoznaš različite kulture, vjerovanja, način života. Tu je i ta specifična tropska klima, zrak, visoka vlaga. Živjeli smo u Johor Bahruu, živopisnom glavnom gradu savezne države Johor, a potom smo se preselili u Singapur. To je nevjerojatan grad, već prije 25 godina bio je čudo, a danas još više. Futuristički, bogat, impresivan", prisjeća se mladi chef. Iako ga je jedno vrijeme ozbiljno privlačio nogomet, put ga je ipak odveo u drugom smjeru.
"Dok su neki igrali košarku ili tenis, nogomet je uvijek bio broj jedan. Bio sam dobar, lijevonogi igrač, ali realno, trebalo je još puno više rada i možda malo više talenta. Mi smo mala država i, po meni, moraš biti baš izniman da bi od toga mogao živjeti", kaže iskreno.
Još u tinejdžerskim godinama okrenuo se gastronomiji i svoje putovanje započeo u splitskim restoranima gdje je, kako priznaje, bilo poprilično zahtjevno. No brzo je shvatio jednostavnu formulu: što više znaš, više vrijediš – i više te trebaju. Na tom putu susreo je i jednog od ključnih mentora, nagrađivanog splitskog chefa Hrvoja Zirojevića.
"Hrvoje je ‘tata zanata’, tu nema rasprave. Naučio nas je kako se ponašati u restoranu i koliko je važno raditi da bi nešto postigao. Kasnije svi razvijamo svoj stil, raste samopouzdanje i kreativnost, ali njemu dugujem jako puno", ističe Toni.
Otvaranje vlastitog restorana
Sedam godina proveo je u splitskom restoranu Corto Maltese, gdje je dobio priliku samostalno stvarati i razvijati vlastiti meni – bez kompromisa. Upravo ga je to iskustvo ohrabrilo na sljedeći korak: otvaranje vlastitog restorana k.užina.
U njegovu nastajanju sudjelovao je u svakom detalju – od izbora tanjura i čaša do formiranja tima i estetike prostora. Početak nije bio lak, posebno prva zima nakon otvaranja, no trud i vjera u koncept ubrzo su se isplatili: restoran je dobio Michelinovu preporuku. Velik dio zasluga, bez zadrške priznaje, pripada njegovoj supruzi, ekonomistici Mirni.
"Braku je tango u dvoje. I danas mi je važno što će ona reći. Kad je spomenula ideju o otvaranju restorana, osjećao sam kao da mi je nebo granica", kaže Toni. Upoznali su se vrlo mladi, on je imao 19, Mirna 18 godina, nakon jedne sezone na Hvaru i slučajnog susreta na Bačvicama.
"Odrasli smo zajedno i prošli razne životne situacije. Danas imamo dvoje zdrave, divne djece. Uvijek me gurala da budem bolji", govori. Njegova formula za uspješan brak jednostavna je: „Povjerenje, ljubav – i puno živaca. Različiti smo karakteri, nekad si idemo na živce, ali funkcioniramo", napominje.
Ponosni je otac dvojice sinova - trogodišnjeg Maura i petogodišnjeg Marcela - koji već pokazuju interes za kuhinju. "Vole jesti, doći u kuhinju i zafrkavati se", smije se. Za Split kaže da ga je oblikovao – naučio ga i pobjeđivati i gubiti. "Iz Splita je izašlo puno velikih sportaša koji nisu imali lagan put. Nisam ga imao ni ja. I danas se stalno moraš dokazivati i opravdavati očekivanja ljudi", kaže iskreno.
U slobodno vrijeme opušta se uz padel, tenis ili nogomet, najčešće zimi, a potom, kako kaže, slijedi najdraži ritual: ćakula s ekipom uz pivo. Za kraj otkriva i svoje najdraže autorsko jelo: "Rižoto od rajčica (consome od poma), ali s komponentama koje ga čine potpuno drugačijim (sastojci su džem od rajčice i ulje bosiljka) od svega što ste dosad probali."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....