SKUPLJANJE SALVETA I ZNAČKI
U doba stalnih nestašica roditelji su svoju djecu učili da se ništa ne baca, jer se nikad ne zna za što će nam bilo koja od tih stvari jednog dana eventualno koristiti. I svoje su potomke poticali na skupljanje doslovce svega. Djevojčice su tako razvijale afinitete prema lutkama, salvetama, slikama prirode i životinja - izrezivale su se iz časopisa, a dečki su skupljali značke, sličice, naljepnice, pivske čepove i etikete. Zajednička je bila strast prema bedževima.
ŠTO JE SOBA BEZ POSTERA
Omiljene glazbenike smo slušali ali i svakodnevno gledali na posterima na zidovima svojih soba, a tiskali su ih svi tadašnji glazbeni časopisi i tiskovine za omladinu. Najbolji su dolazili iz uvoza, a moglo ih se pronaći u njemačkom teen časopisu Bravo, mračnom predmetu želja svih klinaca u bivšoj državi. Izlazio je na njemačkom, ali to nije bio nikakav problem, jer je njemački bio strani jezik broj jedan u školama. Engleski nije bio ni približno toliko dominantan kao danas.
LAKE NOTE OSAMDESETIH
Klinke su ludovale za Bajagom i njegovim Instruktorima pozitivne geografije, koji su ih bacali u trans svojim pop baladama. Djevojčice su crvenjele na spomen Danijela Popovića koji se s pjesmom "Džuli" nakon zapaženog eurovizijskog nastupa proslavio i u dijelu Europe. Kraj osamdesetih obilježili su pop dueti: riječki elektro-pop sastav Denis&Denis i zagrebački pop bend Neki to vole vruće. Činili su ga Silvestar Dragoje - Šomi i Miroslav Stanić - Đimi, a razmjer njihove tadašnje popularnosti danas je teško i zamisliti. Dečki su uzdisali za Anjom Rupel, slovenskom pjevačicom Videosexa, sanjali da dodiruju koljena Zane Nimani, te da im Slađana Milošević na uho šapuće "Miki, Miki, veliki".
TELEVIZIJSKI HITOVI
Pojava muzičke televizije MTV razvila je kulturu snimanja spotova. Nedostižne standarde smrtnicima postavile su najveće zvijezde poput Michaela Jacksona, Madonne, Whitney Houston, Princea..., čiji su uraci koštali poput filmova. Na našoj televiziji uglavnom se nastupalo uživo i na playback u studijskim emisijama. Definitivno najpopularnija je bila "Hit mjeseca" koju je vodila Duca Marković.
RADIJSKI YOUTUBE
Glazba se kupovala na kazetama i pločama, a jedini način da je se besplatno domognete bilo je snimanje pjesme s radija. Zato smo sate i sate provodili s kažiprstom na gumbu Record kućnog kazetofona, kako bismo uhvatili što veći dio omiljenog songa kad ga puste na radiju. Ako bi voditelj/ica počeo s pričom preko pjesme, sve je padalo u vodu i opet sve ponovno.
TELEFON ŽIVOT ZNAČI
Na kućnom telefonu (treba li spominjati da su postojale samo fiksne linije i javne govornice) moglo se saznati točno vrijeme (na broj 95), naručivati buđenje, poslati telegram, saznati potrebne domaće i strane telefonske brojeve, vremensku prognozu i razne druge obavijesti - sve do rješavanja matematičkih problema, pa su ih neki genijalci koristili i za pisanje zadaća. To je obično kratko trajalo - do prvog roditeljskog sloma živaca jer je usluga bila skupa. Telefonski imenici su se svake godine kupovali na rate.
NEMA OSTAVE BEZ ZIMNICE, NI KUHINJE BEZ DUBOKOG
Odavno smo utekli od gladi i teške neimaštine, ali su ih naši stari dobro upamtili, pa se živjelo na oprezu. Kuća s ostavom bez najmanje pedeset kilograma brašna, krumpira, šećera i soli nije se smatrala ozbiljnom, a krajem svakog ljeta pripremala se kompletna zimnica - od džemova, sokova, šalše i ukiseljenog povrća do ajvara i pečenih paprika. Svako domaćinstvo koje je držalo do sebe imalo je barem jednu škrinju za duboko zamrzavanje u kojem su se čuvale smrznute polovice, knedle i obavezno - šljive.
WALKMANI I VIDEO KAZETE
Prva osobna računala u široj upotrebi zvala su se Commodore, Atari i ZX Spectrum - posljednje bilo dostupno u dvjema inačicama od 16 KB i 48 KB radne memorije. Standardno mikroračunalo u našim osnovnim školama od 1985. bio je 8-bitni Orao, koji je konstruirala i proizvodila tvrtka PEL Varaždin. Više od informatike zanimali su nas - walkmani - prijenosni baterijski kazetofoni koji su se počeli proizvoditi 1979., a još više autoradio i VHS-ovi (Video Home System), tadašnji standardizirani format za snimanje i reprodukciju analognih video vrpci.
STANDARD KONFEKCIJA
Modni standard je bio - što šire, to bolje, a odnosi se na šišmiš rukave, jakne s naglašenim ramenima, velike naušnice, sakoe, balonere i kapute s dvorednim kopčanjem - sve je moralo biti prenaglašeno, predimenzionirano, što šarenije i svjetlucavije. Što se jeansa tiče apsolutni hit je bio isprani traper, a u uličnu modu su na velika vrata ušle tenisice. Nike još nije bio globalno dominantna marka, pa se uglavnom biralo između vječitih bratskih rivala - pume i adidasa. Po bolje komade odjeće i obuće putovalo se u shopping izvan granica zemlje, a omiljena destinacija bio je talijanski grad Trst.
BRZA HRANA
Pojavile su se prve pizzerije i hot dog, ali je pojam brze hrane bio sendvič iz dućana, gdje bi nam tete za pultom (supermarketi su bili rijetki) razrezale kruh i u njega natrpale salamu (eventualno i sir) po izboru. Ili to, ili pašteta, mesni doručak, konzerva sardina koje su se otvarale specijalnim otvaračima, pa se izbor nametao sam od sebe.
AEROBIK S JANE FONDOM
Joga, jogging i teretana bili su strani pojmovi i velike nepoznanice, a prvi oblik kućne tjelovježbe koji je postao donekle popularan bio je - aerobik. Većina je vježbe Jane Fonda učila i konzumirala iz knjiga, jer video rekorderi nisu bili široko dostupni, a mnogi su tada prvi put naučili engleske fraze "Feel The Burn!" (Osjeti kako gore mišići) i "No Pain, No Gain" (Bez boli nema zadovoljstva).
CLOONEY VOLI DISKO (I FUDBALERKU)
Što se kose i frizura tiče pravilo je glasilo - što duže, to bolje, da se kosom može lamatati u tada popularnim diskotekama. Nosile su se šiške i kosa vezana u rep, a muška frizura broj jedan bila je tzv. fudbalerka. Danas je pojam lošeg ukusa, ali su je tada nosile i zvijezde poput Georgea Clooneyja, Mela Gibsona, Ronnieja Wooda, Georgea Michaela, Andrea Agassija...
POROCI MIAMIJA, ALF I DINASTIJA
U naslovu su pobrojana tri najpopularnija serijala tog vremena. Obiteljsku sagu Carringtonovih su gledali svi, ulice su bile prazne dok se prikazivala, a mnogi roditelji su tada djeci davali imena po likovima iz "Dinastije". "Poroci Miamija" bili su omiljena kriminalistička serija s Donom Johnsonom i Philipom Michaelom Thomasom u glavnim ulogama, a omiljeni izvanzemaljac bio je Alf, čudovište s Melmaca koje nas je očaravalo svojim sarkastičnim humorom.
