Trenerica Helenna Hercigonja-Moulton ispričala je za Gloriju sve o svojim nogometnim počecima, odrastanju u Americi i preseljenju u Zagreb gdje i danas živi i radi.
"Rođena sam u Los Angelesu, moja mama Snježana Hercigonja u Čakovcu, a tata Carey Moulton na Jamajci. Igrala sam nogomet za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, prvo WU19 pa WA zbog čega sam se preselila u Zagreb i završila magistarski studij komunikologije, stekla UEFA-inu A trenersku licenciju i trenutačno pohađam tečaj za UEFA PRO licencu", govori nam na početku razgovora naša sugovornica Helenna Hercigonja-Moulton (33), instruktorica Središta Zagreb za ženski nogomet Hrvatskog nogometnog saveza te trenerica Ženskog nogometnog kluba Savica.
Velika zaljubljenica u najvažniju sporednu stvar na svijetu, prvi je doticaj s loptom imala u rodnom mjestu svog oca, Mandevilleu, gdje je provodila praznike. "Kao djevojčica sam se loptala s djedom i mačkama u dvorištu i tako je sve počelo. Kasnije sam se okušala u raznim sportovima, ali ljubav prema nogometu je prevladala. Voljela sam provoditi vrijeme u klubu i baviti se ekipnim sportom, čak su i neka moja najstarija prijateljstva proizašla iz tog okruženja", otkriva.
Nogometom se ozbiljnije počela baviti u Sjevernoj Karolini kada je imala pet godina i kada se priključila tamošnjem klubu. "Tamo sam čak bila na poziciji ‘devetke‘, igrala sam u napadu, a onda sam u Miamiju igrala u veznom redu i na poziciji stopera. U Americi nisu postojale predrasude prema ženskom nogometu, to je sasvim normalno. A kada sam završavala srednju školu, mama me pitala bih li voljela pokušati igrati nogomet u Hrvatskoj", prisjeća se Helenna. Mami je dala potvrdan odgovor, ali nije bila nimalo svjesna kamo će ju taj njezin put odvesti.
Iz Amerike se u Hrvatsku doselila prije petnaest godina, kad je dobila poziv da igra za Hrvatsku reprezentaciju. "Prvo sam došla zbog kvalifikacija za Europsko i Svjetsko nogometno prvenstvo, a potom sam se doselila kako bih isprobala život i nogomet u Europi", prisjeća se. Tada je još mislila da će se vjerojatno vratiti u Ameriku, ali danas ne može ni zamisliti kako bi joj izgledao život da nije ostala ovdje. "Upisala sam fakultet, završila prediplomski i diplomski studij, upisala tečaj UEFA licence za trenere i na kraju odlučila nastaviti trenersku karijeru", navodi.
Nogomet više ne igra aktivno, ali on i dalje zauzima važno mjesto u njezinu životu. Radi u HNS-u kao instruktorica Nogometnog središta Zagreb za ženski nogomet te kao trenerica ženskih reprezentacija.
"Prije sam radila kao grassroots manager te upravljala projektima UEFA-e i Saveza za razvoj programa koji približavaju nogomet svima. Sretna sam, iako mi radni dan izgleda kaotično s puno balansiranja između obveza oko projekata, okupljanja, administracije i treninga ili utakmica", pojašnjava.
Njezin posao iziskuje puno putovanja, pa većinu obveza i zadataka rješava na putu. "Ponekad se dogodi da sam u uredu do 16:30 i tek onda odlazim na klupske treninge, utakmice ili okupljanja reprezentacije", navodi Helenna. Sve to zahtijeva i dobru fizičku, ali i mentalnu formu koju tijekom posljednjih godinu i pol dana održava trčanjem. "Počela sam više i češće trčati. Otrčala sam nekoliko utrka od deset kilometara, ali ne stignem trenirati redovito da bih se pripremila za neku ozbiljniju utrku."
Osim toga, aktivna je na treninzima, voli šetati i igrati pickleball kojim se bavi rekreativno te pazi što jede. "Na prehranu najviše pazim na nogometnim okupljanjima na kojima imam veliki izbor hrane, dok mi kod kuće u Zagrebu nedostaje vremena za kvalitetno kuhanje", govori.
Fizički izgled joj nije pretjerano važan, ali brine o svom tijelu i umu. "Nisam osoba koja često ide na nokte ili posebnu frizuru, a mentalno zdravlje održavam trčanjem i opuštenim druženjima s prijateljima i obitelji. Volim gledati filmove i odmarati kada je to moguće. Obožavam biti u društvu dobrih ljudi uz dobre razgovore i puno smijeha, popiti piće i pojesti nešto fino", nabraja trenerica kojoj su roditelji velika podrška u svemu što radi.
"Imam puno mame u sebi, ali i puno tate. Mama je oduvijek bila za zabavu i dobru komunikaciju, tata više za analitiku i logiku. Imam sreće što sam u njima pronašla svoje uzore i što dobivam njihovu neprestanu podršku", zahvalna je Helenna, čiji je plan ipak odvojiti malo više vremena za sebe i vidjeti svijet izvan poslovnih okvira pa bi tako voljela otići u Patagoniju i time ispuniti veliku želju svoje mame.
Priznaje da kao djevojčica hrvatski jezik nije voljela slušati, a kamoli govoriti, ali danas ga obožava. "Srećom sam poznavala jezik kada sam se doselila jer je mama pričala sa mnom na hrvatskom kada sam bila malena. Tada je nisam htjela slušati niti pričati, odgovarala sam joj na engleskom jeziku, ali sve je to danas došlo na svoje", kaže Helenna ponosno.
Najdraži dio posla joj je pozitiva koju širi na ljude oko sebe i gledanje promjene kod ljudi koji napreduju te pomaganje, no neke stvari bi voljela promijeniti. "Da mogu, maknula bih ružne komentare s tribina kojima nije mjesto u sportu, degradiranje, rasizam, uskoumno vrijeđanje bilo kojeg sportaša koje smatram nekulturnim i nepotrebnim."
Otkako se ona počela baviti nogometom, dosta toga se promijenilo i to po njezinu mišljenju na bolje. "Žene su u nogometu dobile puno veću pozornost i status, a zahvaljujući društvenim mrežama i komercijalnim emitiranjima te puno većim ulaganjima u klubove i lige prvenstveno ženskog nogometa, napokon je prihvaćen kao sport za djevojčice i odabir karijere."
Svjetsko prvenstvo jedva je dočekala, no utakmice neće ići gledati uživo u Ameriku. "Popratit ću ih na televizoru iz nekoliko razloga, ali najviše zato što je putovanje trenutačno dosta skupo i nepredvidljivo, a ja planiram ljeto provesti s obitelji", zaključuje Helenna.
Šminka Matea Novosel za JL Style
Snimljeno u Kompania Studio
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....