Paolo Tramezzani, koji je zbog suprugine bolesti prije četiri godine prekinuo karijeru, oduševljen je Splitom, a grad se sviđa i njegovoj obitelji koja se odlično uklopila u novu sredinu.
U manje od dva mjeseca, koliko je trener Hajduka, Talijan Paolo Tramezzani (50) zadobio je simpatije Splićana, što je uspjelo samo malom broju njegovih prethodnika u 110 godina dugoj povijesti “bilih”. Svi ga hvale da je pravi nogometni znalac i dobar strateg, a privatno srdačna i otvorena osoba.
- Simpatije su obostrane. Splićani su temperamentom slični Talijanima, veseli su, vole se družiti i rado će priskočiti u pomoć. I grad je jako lijep, a najbolje od svega je što je na moru - kaže talijanski trener.
Splitom su oduševljene i Paolova supruga Elisa (43) te njihova osmogodišnja kći Emilie koje su se već udomaćile otkako su se u siječnju doselili iz Milana.
Tročlana obitelj živi u prostranom stanu u blizini plaže Bačvice te Elisa i Emilie često uživaju u šetnjama uz more s njihovim jazavčarem Biscottijem. Paolova supruga kaže da se u novu sredinu osobito dobro uklopila Emilie, koja je u Splitu nastavila pohađati treći razred osnovne škole.
- S najboljom prijateljicom iz razreda odnedavno trenira atletiku, a krenula je i u školu stranih jezika. S drugom djecom se sporazumijeva na engleskom jeziku, no počela je učiti i hrvatski te već razumije nekoliko riječi. Za razliku od mene i Emilie, Paolo otprije poznaje Split i Dalmaciju jer je kao trener tu bio nekoliko puta. Ja sam se, međutim, vrlo brzo snašla. Družim se s mamama iz Emilienog razreda, znam gdje su ribarnica i glavna tržnica, a otkako su popustile epidemiološke mjere našla sam si omiljena mjesta za popiti espresso, dakako s pogledom na more - zadovoljna je Tramezzanijeva supruga.
Iz pepela digao nekoliko klubova
Novog trenera Hajduka dobar glas prati i u Italiji. Igračka karijera trajala mu je petnaest godina tijekom kojih je nosio dresove nekih od najvećih talijanskih klubova, poput Intera Milan te Atalante iz Bergama, a dvije sezone proveo je u engleskom velikanu Tottenhamu. Kao trener radi od 2011. i do sada je iz pepela digao nekoliko klubova, poput švicarskog Lugana i ciparskog APOEL-a, a bio je i pomoćnik trenera albanske reprezentacije koju je poslije i sam vodio.
- Iz igračke karijere najponosniji sam na godine provedene u Interu s kojim sam 1994. osvojio Europsku ligu, nekadašnji Kup Uefe. Kao trener pak najviše sam napravio s albanskom reprezentacijom koja se pod mojim vodstvom prvi put u povijesti plasirala na Europsko prvenstvo. Švicarski Lugano sam s posljednjeg mjesta na ljestvici nacionalnog prvenstva doveo do trećeg, a s klubom APOEL sam postao prvak Cipra - otkriva Tramezzani, dodajući da bi mu uspjeh s Hajdukom bio najljepši dar za desetu godišnjicu trenerske karijere.
- Nadam se da ćemo osvojiti četvrto mjesto na domaćem prvenstvu, što mi je trenutačni cilj. No, najveća mi je želja momčadi vratiti samopouzdanje i osjećaj zajedništva, po čemu Hajduk poznajem iz vremena kada je njegov dres nosio meni najdraži hrvatski nogometaš Alen Bokšić - napominje plavokosi Talijan, koji je za oko zapeo i mnogim Splićankama.
Njegova supruga se šali da je to ne iznenađuje jer ga je i kao mladog u Italiji pratio glas zavodnika. Njih su dvoje skupa već osamnaest godina, a Tramezzani iz mladenačkog braka ima 25-godišnju kćer.
- Upoznali smo se u Milanu, na jednoj večeri sa zajedničkim prijateljima. U Elisu sam se zaljubio na prvi pogled i samo deset dana nakon našeg prvog susreta pozvao sam je da se doseli k meni u Milano. Ona je inače rodom iz Aoste na sjeveru Italije gdje već godinama imamo obiteljsku kuću. Ja sam rođen u gradiću Castelnovo ne’ Monti, a u Milanu živim od devete godine, kada sam krenuo u nogometnu školu Intera. U mojoj obitelji sam jedini nogometaš. Odrastao sam uz sedam godina starijeg brata kojeg sport nije zanimao, majka je domaćica, a otac je radio nekoliko poslova da nas prehrani - pripovijeda Tramezzani, koji je Elisu zaprosio nakon samo šest mjeseci veze.
Iza njih je jako teško razdoblje
Paolova atraktivna supruga, koja je diplomirala pravne znanosti, kaže da joj ni nakon osamnaest godina braka s njim nisu dosadila stalna seljenja.
- Ni Emilie to nije problem - ističe Elise. - Štoviše, jedva je dočekala doći u Split kad je doznala da će živjeti na moru. Nikada nisam ni požalila što sam Paolovoj karijeri podredila svoju. No, otkako je Emilie porasla, imam više slobodnog vremena te sam nedavno upisala online studij marketinga.
Tramezzani i njegova supruga prije četiri godine prošli su kroz jako teško razdoblje. Tek što su se preselili u Švicarsku, gdje je Paolo počeo trenirati klub Sion, Elisi je dijagnosticiran tumor.
- Riječ je o benignom tumoru, no u mom slučaju je postojala opasnost da ostanem paralizirana jer se nalazio u šupljini kralježničkog stupa i zbog najsitnijeg lošeg poteza završila bih u kolicima. S druge strane, isto bi mi se dogodilo i da nisam pristala na operaciju s obzirom na to da je prebrzo rastao - objašnjava Elisa, kojoj je najveća snaga u njezinoj borbi bila suprugova ljubav. Paolo kaže da je taj dan kad je Elisa ušla u bolnicu ostario deset godina od straha i brige.
- Nakon što je Elisi otkriven tumor raskinuo sam ugovor sa Sionom. Bio je to prvi put od moje devete godine da sam napravio dulju pauzu od nogometa, no želio sam danonoćno biti uz nju i kćerkicu koja je tada imala četiri godine - prisjeća se talijanski trener, sretan što je to sada iza njih.
Prebolio i Covid
Supružnici Tramezzani kažu da se mogu na neko dulje vrijeme zamisliti u Splitu, a hoće li Paolo prihvatiti opciju da jednogodišnji ugovor produlji za dvanaest mjeseci, ovisi, kaže, o njegovom sportskom uspjehu. Jedino što im ovdje nedostaje je više vremena za obiteljska druženja. Uz sve obaveze, Paolo je polovinom veljače dobio i Covid te je dva tjedna proveo u jednom splitskom hotelu u samoizolaciji, zajedno s ostatkom momčadi.
- Dva puta na dan imam treninge, a trenutačno svakih nekoliko dana igramo utakmice. I Elisa je u ova dva mjeseca bila okupirana poslom, morala je urediti stan te organizirati sve za Emilie. No, to bi se uskoro trebalo promijeniti. Jedva čekam da popuste epidemiološke mjere i otvore se restorani jer mi se jako sviđa dalmatinska kuhinja. Zbog musake bih tu mogao ostati živjeti - smije se Paolo Tramezzani.